napokon slobodan dan. vani je sunce, a iz kose mi pada snijeg. čini mi se da ima više nego obično, ali možda je samo očitije zbog sunca. međutim, imam poseban šampon. u subotu se poklopilo. meni je promocija, a malom bratu maturalna večer. familija je u shizofrenoj situaciji i mora se raspoloviti.
nekidan sam shvatio da cijelo vrijeme razmišljam hegelijanski-dijalektički i to kad je papa ratzinger nešto rekao. sad nemam volje to tražiti, ali bilo je nešto u smislu da zbog velike kvantitete informacija kojima smo izloženi nemamo vremena za kvalitativnu sintezu. informacije tako postaju samo prazne reči (ili slike, zvuci. ukratko: megabajti) uglavnom klasični truć-trać protiv Tehnološkog Napretka kakav jest. no ipak, svaki mudriji čovjek će naći minutu-dvije da se izdigne iznad te svakodnevne bitke teza i antiteza kako bi formirao nekakvu vlastitu sintezu. (sad više nisam siguran što je od ovoga papa ratzinger, a što je neki moj nastavak u glavi.) i to je točka na kojoj iz paštete iskače Hegel. ljudi se ponekad naglo priklanjaju određenoj ideji, a ponekad balansiraju među suprotnostima, tražeći istinu, zdravorazumski rečeno, u sredini. razumijete
generalni sekretar ck skh nije dobro. i tu je Hegel: generalni sekretar ck skh mu je simpatičan i želi mu sve najbolje (teza), a s druge strane, zna da je za skh bolje da ga vodi netko drugi (antiteza).
sinteza: želi mu brzo ozdravljenje i sretnu penziju.
nešto je zapelo u 19. stoljeću jebemu. a kasnije se tek dogodila cijela eksplozija spoznajne misli, no ne hvata se nigdje. mislim da (post)postmoderna ne bi znala skuhati dobro varivo od leće.
Post je objavljen 01.02.2007. u 12:10 sati.