eviltwin

dobro je rekao M da je slobodna zla: nisu stavili nastavak na web. pa dobro, onda će izgubit link kod mene :P ima da propadnu zbog toga! a i ovako će propast kad su se prodali u eph ko da se nisu dovoljno isprodavali devedesetih. pih. sve novine treba baciti u smeće i čitati samo knjige, po mogućnosti sovjetske između dva rata.

na jugu...

tamo bi trebalo odnijeti biste svih s ispitivačkim pogledima da ih gledaju samo ludi pingvini i ljudi a mi da gledamo teslu i mohorovičića. razmišljam o mohorovičićevom diskontinuitetu. prevrćem jezikom mohorovičićev diskontinuitet i zaista zvuči kao što i jest, mohorovičićasto i diskontinuirano, kao da obje te riječi imaju slog ili dva više nego što bi trebalo i nikako da završe kad očekuješ.________
* konstantin paustovski - novela o šumama, izdanje reč i misao, donio mi thanatz za prošli rođendan, našao na cesti. ne znam koga tu citira paustovski. svakako nekog ruskog pjesnika.

u slobodnu su danas objavili jedno predavanje od miljenka smoje šta nije dosad objavljeno. tražili su da održi predavanje o humoru.i bit će još nastavaka kažu jupijeee :) stavit ću to sve kako bude dolazilo tamo desno negdi u linkove, da ne iscuri. jer je rekao mandić zadnji put u općoj praksi da se ne može ništa čitat na tom kompjuteru, jer curi sve. e neće.

bio sam u jabuci sinoć. sreo puno ljudi, neke šta ih dugo nisam vidio. tri nekakve ekipe, sve na jednom mjestu i još puno površnih poznanstava i još puno nepoznanstava. a i nije bila gužva. bilo je nekako sve podjetinjelo ko u tulumu. sad idem po malu, jer da, ona se vraća iz münchena i nosit ću joj kofer pošto njen je lično etc.

u posljednjim paničnim komentarima na prethodni post, M je tražio da napišem "ono 'meme'", a medena "MEMEEEEEEEEE". ne volim nikako te lance sreće, al eto htio sam napisati nešto, a nisam znao što, pa evo. nije mi se dalo proučavat koji je to vrag meme i baš me briga, evo nekih pet rendom stvari kojima nisam bio dovoljno ponosan da ih ranije postam:

1. igram onlajn-nogometno-menadžersku igricu hattrick već tri godine

2. do nekidan nisam nikad očistio prašinu s ormara. to u stanu di živim isto tri godine. ne bih ni sad da se nije uselila izvjesna osoba, pa smo zajedničkim snagama očistili :)

3. jedanput sam nazvao upitnik pa sam skužio da te stave na čekanje da bi ti mogli uzet novac iako nisi uopće dobio vezu. nikad nisam nazvao novu lovu

4. smatram da je "it's ok" najpametniji odgovor ikad na pitanja s izbora za misice

5. na zadnjih par ispita ispostavilo se da sam zaboravio kako se korjenuju kompleksni brojevi i koja je složenost algoritma izračunavanja determinante preko elementarnih transformacija koje ne mijenjaju ili, kako se izrazio prof. manger, "kontrolirano mijenjaju" determinantu.

ne da mi se nikog gnjavit dalje s ovim, pa će lanac stati ovdje. neka me gromovi pogode zbog ovoga!

kako lijep dan!
idem prošetati, mala ima pauzu pa ćemo piti kafu
i baš me briga što je siječanj (ili januar ne sjećam se više*)
i što kao ne bi trebalo biti ovako
i uopće ne razumijem ljude koji hoće da je vani minus deset pa da
se zatvore unutra i nabriju grijanje na plus trideset
i gledaju kroz prozor kako snijeg čini grad nepokretnim
_________
* vidi album rade šerbedžija - ne daj se ines, pjesma enesa kiševića: pa to je krasno

najviše volim kad se događa nešto potpuno isto, a dobro. tako bih mogao sasvim prepisati prošli post. samo je na meniju bio rižot od plodova mora :)

malo poslije, pričamo na telefon...

- ma krenuo sam pisati post...
- pa sam te omela.
- da! al poslije ću.
- hoću li ja biti u njemu?

malo prije, jedemo ribice i salatu od kumpira. pa kolače iz sršeka. još malo, pa ćemo malo poslije sjediti ispred televizije, na kauču, pričati, a ne na telefon.

ima taj dječak iz knina koji svako malo ode, sjedne na vlak i otputuje negdje. tko zna zašto. podsjetio me na wendersovu alicu u gradovima. nekad mi dođe da napravim baš to. da sjednem na vlak i izađem u plaškom ili negdje. onda to ne napravim, valjda zato što nisam više dijete. a dok sam bio, takvo što mi nije padalo na pamet.

više uopće ne mislim stalno na cigarete.

kao da sam hodao kroz sjenu, a danas je sunčano. idem van večeras i mislim da će biti dobro. gledao sam emisiju opće prakse. zahvaljujem misterijoznom M što mi je skrenuo pažnju. mljeli su o skijanju i navijanju.divni su. i tako. dobro je. sve je nekako usporilo. kao da samo treba malo više strpljenja.

vidiš ti to, samo je trebalo odlučiti. uopće nisam u iskušenju. mislio sam da ću biti u određenim kontekstima: uz kavu, uz piće, uz posao, uz komp, poslije jela i još nekih stvari, uz druge što puše, zapravo mislio sam da neću smjeti ići nigdje i raditi skoro ništa sljedećih mjesec dana hihi :)
ali uopće nije tako. mislim, grozno mi je, ali bez obzira na kontekst. svejedno je. a odluka je i dalje čvrsta kao pola sata nakon zadnje cigarete. jebeno.

čak se danas i ne osjećam tako loše. pojeo sam valjda kilo mandarina sad.
slažem dole neke linkove na blogove i čudno mi je koliko je sve drukčije nego kad sam ih prvi put slagao, davno.

čini mi se da sam zaboravio pisati. nema veze, sjetit ću se. nisam odavno. malko usporiti, sjesti i sjetiti se. slične riječi: sjesti sjetiti sjesti sjetiti, ponoviš ih nekoliko puta i više ne znaš koja je koja. polako.

jutros sam dobro. počeo sam iskašljavati strana tijela. jučer sam šutirao jastuke. nije pomoglo. međutim, uspio sam zaspati. molio sam šefa da odem ranije, da ne ostajem na (inače sasvim besmislenom, ali to mu ne smijem reći) sastanku. ovo nema nikakve kronologije. da, zimski san bi pomogao. da, žvačem stalno. da, zadnja. ja sam čovjek odluke hihi :)

čini mi se da je život isti ovakav i s cigaretama, samo što bez njih mogu osjetiti smrad.

ostalo mi je par iz zadnje kutije. u podne zadnja, s užitkom.
u šest popodne, mozak mi je skvrčena loptica, osjećam gdje dodiruje lubanju.
radim ujutro. ne mogu zaspati

cigarete su oduvijek bile jedan od najspominjanijih predmeta ovog bloga. tako će biti još neko vrijeme, a možda i gore. prestajem, pa neko vrijeme vjerojatno neću misliti ni na što drugo. ovo je zadnji post koji pišem pušeći cigaretu.