|
tako hodam ulicom i sjetim se nečeg i nasmiješim se
i pomislim, mali, uozbilji se sam si na cesti, mislit će ljudi da si lud i pitam se zašto treba biti bezizražajan da bi bio normalan i pitajući se tako nešto ozbiljno automatski se uozbiljim i sve je opet u redu tako mi cimer zna reći mali ne često, možda jednom godišnje tek toliko da se zna tko je tu gazda i tko je dobio veću sobu u igri šibica sad ga nema, s nemcima je sad sam ja gazda i mogao bih raditi tulum ali baš neću ne da mi se, baš me briga pijem sok i pušim i u obje sobe sam istovremeno i u kuhinji i u zahodu i u kupatilu i na balkonu i u ostavi sve odjednom a baš mi se pije kava al jebote dva ujutro je idem spavati s njom u glavi skoro baš onako kako treba skoro jebeno skoro više nego što se uopće može poželjeti |