| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
|
tako hodam ulicom i sjetim se nečeg i nasmiješim se
i pomislim, mali, uozbilji se sam si na cesti, mislit će ljudi da si lud i pitam se zašto treba biti bezizražajan da bi bio normalan i pitajući se tako nešto ozbiljno automatski se uozbiljim i sve je opet u redu tako mi cimer zna reći mali ne često, možda jednom godišnje tek toliko da se zna tko je tu gazda i tko je dobio veću sobu u igri šibica sad ga nema, s nemcima je sad sam ja gazda i mogao bih raditi tulum ali baš neću ne da mi se, baš me briga pijem sok i pušim i u obje sobe sam istovremeno i u kuhinji i u zahodu i u kupatilu i na balkonu i u ostavi sve odjednom a baš mi se pije kava al jebote dva ujutro je idem spavati s njom u glavi skoro baš onako kako treba skoro jebeno skoro više nego što se uopće može poželjeti |
|
iz ormara punog muzike vadim čarobni plavi cd
lelujamo nad dugim bazenom što je na drugom kraju? daleko je, nevidljivo gubi se u magli sigurno nema zapravo ništa i ovaj splavar i njegov troglavi pas tu su samo za ukras a mi, tu smo da provedemo neke ugodne dane na površini vode po mogućnosti. strah je još daleko sad nam ne treba; malo nježnosti i malo grubosti dok se igramo na površini mora galebovi se rugaju našoj radosti nećete dugo, kažu a nas baš briga neki tamo jedre i skijaju na vodi mi samo plutamo, goli, gledamo u nebo, žmireći. |
|
nismo se vidjeli već dva dana!
ima loših i dobrih nedostajanja ovo je dobro nedostajanje volim prelaziti rijeku i gledati one lude konje zadnji put nisam obratio pažnju ali znam da su tamo ako želiš previše, možeš poludjeti a svijet izgleda kao loše mjesto preveliko ili premalo, ne znaš, ali nešto nije u redu ipak, dobro je željeti ali samo malo više nego što imaš i kada to malo dođe, naraste i bude podatno, meko i rahlo kao tijesto u koje si stavio kvasac a kad ne dođe, ne ruši cijeli svijet koji je ionako gomila raznobojnih kockica veza stvari je samo ona koju sam izmisliš ili je netko izmisli za tebe |
|
mnogo dana je prošlo
raščistit ću stol baciti svladane Skripte u ormar i iznijeti nove obrisati prašinu s tastature i ekrana skuhati još jednu kavu u novoj srpskoj džezvi prošetati po kruh i cigarete pa se baciti na proučavanje sreće u laboratorijskom uvjetima među zidovima sa sve više mrlja na škripavom krevetu pored bučnog frižidera u kadi emajliranoj kamencem pa se prebaciti van u nekakav kafić i smijati se s tobom sitnicama |