| < | travanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
|
vitalni sistemi još uvijek su oflajn
nemamo sredstava za popravke ni načina da do njih dođemo prijavio sam se na svoj radni terminal smjena počinje u 3 kompjuteru, jedan kapučino espreso, tri šećera sanjam o teleportaciji na neko ugodno mjesto u polutami s udobnim kaučem, svijećama i pravom kafom treba obaviti zadatke čvrsto i odlučno iako beznadno gledam suputnike, suradnike vidim im u očima, svi sanjarimo o odlasku na neko ljepše mjesto svatko sa svojim razlozima netko iz dosade, netko iz straha, netko iz bola, netko iz stresa netko je frustriran, netko bezbrižan nitko ne vidi način da se bilo što napravi u ovoj situaciji okruženi neprijateljskim brodovima s razdorom u posadi sklapamo čudne saveze, preživljavamo iz dana u dan samo da bismo mogli, tu i tamo, popiti neku pravu kafu u ugodnom društvu |
|
isključen mi je telefon
prekinuta veza s kolektivom više ne čujem misli radilica s drugog kraja galaksije prerezana pupčana vrpca odvojen od ovog sanjanog svijeta od ove igre slova i slika a tu igru igraju zaista ljudi od krvi i mesa znam to, jer neke sam upoznao ipak, ovo je tek igra ostavljen bez veze s kolektivom prisiljen pogledati oko sebe ugasiti ekran izložiti se suncu i pogledima osjetiti težinu vlastitog tijela i drugog tijela jer ekran ima svoje veselo zračenje ono poglede čini jednoobraznima gasim ga osjećam težinu vlastitog pogleda i drugog pogleda težine izgubljenih pogleda i veselih pogleda i tužnih i razočaranih i oduševljenih i sretnih i nesretnih težine susreta i rastanaka dolazaka odlazaka i ostanaka miris cvijeća kod kazališta okus kave iz automata zvuk pojedinačnih glasova iz pojedinačnih usta bez stroja posrednika |
|
mjesec navaja
okrugao kao nenačeti sir brčka se u ulju u djedovoj konobi a on ga izvlači van, uskrs je i svi smo tu maleni, otupjeli nož rupice u siru kreteri u mjesecu nebo zadaje rane tupi udarci meteora remete mi san zaželjet ću nešto ali neću ti reći da se ne pokvari mjesec mojava klonule glave lutam po preriji konj vrluda besciljno a i da želi, cilja nema malo djedovog sira može pomoći glad u pustinji pod mjesecom jača je od obične držimo se za ruke |
|
lete rus, amerikanac i talijan orbitom.
zvuči kao vic a vidi ih, zajedno u sojuzu hihi :) doletješe do federacijske baze deep space 9 a gle unutra još dvojica rus i amerikanac pa se mijenjaju talijan se vraća s ovima. išao je tek toliko da protegne noge u svemiru. lebde tako njih trojica u sojuzu umjetna gravitacija ne radi ovdje hjuston, sojuz javi se kao vic atomske bombe su za to vrijeme ukopane na kašmirskoj granici. preko njih putuju mali prašnjavi autobusi prekrcani razdvojenim obiteljima. kad osvojim milijun u kvizu kupit ću put na mjesec i gore jednu malu parcelu uzgajat ću pome i kapulu moje kokoši spavat će 29 dana uredit ću mali bunar u krateru došao je onda mali princ i upitao rusa što rade tu rus mu govori: tu smo 175 dana i mijenjamo se, svaki put rus i amerikanac. - a što radite tu? - to je zbog suradnje. prije smo imali utrku u naoružanju i svemirsku utrku, sad smo zajedno. - a što radite tu? mali princ spada u ljude koji će ponavljati pitanje dok mu ne odgovore, ali nitko ne odgovara. stvarno, što oni rade gore? |
|
dokoni pripadnik privilegirane većine glumi, s vremena na vrijeme, proletera. osjeća da privilegije ne donose slobodu, ali bezbolno amortiziraju svaki krik. penje se na prozor i vrišti u lažnim ulogama. zaštićen odozgo i odozdo, ima utočište na djedovini i protekciju pretpostavljenih, istovremeno je i ograničen, omeđen odozgo i odozdo. neodređenost njegovog položaja je prividna, a izbor mu se svodi na ovakvo ili onakvo pakiranje jednog te istog proizvoda. danas osniva bend, pokreće časopis, susreće se s istomišljenicima, sutra sjedi pred televizorom umotan u deku, razočaran, zaboravlja prijatelje. zamišlja skrivene subjekte koji nevidljivim mehanizmom pokreću njegove udove kako požele. pronalazi utjehu u istočnjačkim položajima tijela, izgladnjuje se da bi stao u novo odijelo. volio bi se toliko smanjiti da može opet plutati u maternici, ne znajući ništa.
Where's all that money that I spent I propose a toast to my self control You see it crawling helpless on the floor Someday there'll be a cure for pain That's the day I throw my drugs away [morphine - cure for pain] |
|
- isuse kako je on smiješan.
- jadničak. mala zavjerenička zloba prema nekom. otpijamo pivo i eto mi smo, kao, muškarčine. jezici lete prebrzo, misli još brže, automatski, a mudrost kasni. tramvaj bježi, automobili bahato prskaju jureći kroz lokve. - gdje si? - na raskršću. i evo, sad sam i ja u automobilu i odjednom zaboravljam, više me nije briga prska li uokolo. ne vidim ljude, staklo je zamagljeno. uostalom, smijemo se nevažnim stvarima. kako je to lako! a i zabavljamo se, nije to tako loše. ponekad tako, nakon neobaveznog brbljanja, pročitaj transkript. gledaj kakve si sve gluposti izgovorio. - isuse kako sam ja smiješan. - jadničak. izdajničko ogledalo. što sam radio? trnuci u nogama, spavaj, spavaj. još malo. ponekad tako, nagli uvid u stvarnost, kap samosažaljenja. zatim zatresi glavom, uspravi se. - uostalom, mislim da kartagu treba razoriti. opet je dobro. šutnja kao default i sve riječi neka počivaju na toj šutnji. - ne brini, dobro sam. dapače, ako neko vrijeme šutim, to je siguran znak da sam dobro. |
|
kažeš da najviše pišem o kavi. zar ne znaš da cijelo vrijeme pišem o tebi? između redaka provlače se anđeli bez krila, umorni. s pogledom punim sažaljenja pitaju me jesam li dobro. ne treba mi vaše sažaljenje, pogotovo ne između redaka. dobro sam, pa pijem kavu, zar ne, jutro je, sunce, divna muzika, povjetarac ljuljuška grane pune cvijeća. ne žalimo te, sam biraš svoj put, govore anđeli, samo smo zabrinuti. proviruju između redaka, vidim samo oči, pogled pun brige, dok na televiziji ukapaju papu. odrekao se trostruke krune, ali ne i trostrukog lijesa. sjećam se pogreba jednog nedonoščeta u malom bijelom lijesu. babe u selu su govorile kako ga je trebalo krstiti, ovako će završiti u limbu zbog grijeha otaca. nedorasli anđeo bez krila, možda me baš on gleda između redaka. trebao se zvati po djedu, ali otišao je nekršten, bezimen, bez natpisa na grobu, bez televizijskog prijenosa. biram li zaista sam svoj put?
|
|
kasno je. tipkam da ne klonem, radno mjesto u neredu. divni jedan tiranin koji nas je podučavao hrvatskom jeziku i književnosti u osnovnoj školi uvijek je govorio: red i rad. ovdje je rad i nered. nešto nedostaje. prva godina koje se sjećam kao brojke je 1984. učiteljica nas je gledala blago se osmjehujući. svaki dan smo u gornjem desnom uglu bilježnice zapisivali datum, a u prvom redu, u sredini: "školski rad". posvuda su bili simboli i maskote olimpijade u sarajevu. vučko, godina 1984, dijete strašnog proročanstva. posustajem. vikend, poljupci, zagrljaji, alkohol, ples, smijeh, zabava. ništa to nije bilo bezveze, ali nešto nedostaje. a, ali, nego, već, no. o vi suprotni veznici, rastopite se na suncu! kasno je. laku noć. |