kažeš da najviše pišem o kavi. zar ne znaš da cijelo vrijeme pišem o tebi? između redaka provlače se anđeli bez krila, umorni. s pogledom punim sažaljenja pitaju me jesam li dobro. ne treba mi vaše sažaljenje, pogotovo ne između redaka. dobro sam, pa pijem kavu, zar ne, jutro je, sunce, divna muzika, povjetarac ljuljuška grane pune cvijeća. ne žalimo te, sam biraš svoj put, govore anđeli, samo smo zabrinuti. proviruju između redaka, vidim samo oči, pogled pun brige, dok na televiziji ukapaju papu. odrekao se trostruke krune, ali ne i trostrukog lijesa. sjećam se pogreba jednog nedonoščeta u malom bijelom lijesu. babe u selu su govorile kako ga je trebalo krstiti, ovako će završiti u limbu zbog grijeha otaca. nedorasli anđeo bez krila, možda me baš on gleda između redaka. trebao se zvati po djedu, ali otišao je nekršten, bezimen, bez natpisa na grobu, bez televizijskog prijenosa. biram li zaista sam svoj put?
Post je objavljen 08.04.2005. u 12:49 sati.