- isuse kako je on smiješan.
- jadničak.
mala zavjerenička zloba prema nekom. otpijamo pivo i eto mi smo, kao, muškarčine. jezici lete prebrzo, misli još brže, automatski, a mudrost kasni. tramvaj bježi, automobili bahato prskaju jureći kroz lokve.
- gdje si?
- na raskršću.
i evo, sad sam i ja u automobilu i odjednom zaboravljam, više me nije briga prska li uokolo. ne vidim ljude, staklo je zamagljeno. uostalom, smijemo se nevažnim stvarima. kako je to lako! a i zabavljamo se, nije to tako loše. ponekad tako, nakon neobaveznog brbljanja, pročitaj transkript. gledaj kakve si sve gluposti izgovorio.
- isuse kako sam ja smiješan.
- jadničak.
izdajničko ogledalo. što sam radio? trnuci u nogama, spavaj, spavaj. još malo. ponekad tako, nagli uvid u stvarnost, kap samosažaljenja. zatim zatresi glavom, uspravi se.
- uostalom, mislim da kartagu treba razoriti.
opet je dobro. šutnja kao default i sve riječi neka počivaju na toj šutnji.
- ne brini, dobro sam. dapače, ako neko vrijeme šutim, to je siguran znak da sam dobro.
Post je objavljen 10.04.2005. u 11:14 sati.