isključen mi je telefon
prekinuta veza s kolektivom
više ne čujem misli radilica s drugog kraja galaksije
prerezana pupčana vrpca
odvojen od ovog sanjanog svijeta
od ove igre slova i slika
a tu igru igraju zaista ljudi
od krvi i mesa
znam to, jer neke sam upoznao
ipak, ovo je tek igra
ostavljen bez veze s kolektivom
prisiljen pogledati oko sebe
ugasiti ekran
izložiti se suncu i pogledima
osjetiti težinu vlastitog tijela
i drugog tijela
jer ekran ima svoje veselo zračenje
ono poglede čini jednoobraznima
gasim ga
osjećam težinu vlastitog pogleda
i drugog pogleda
težine izgubljenih pogleda
i veselih pogleda
i tužnih
i razočaranih
i oduševljenih
i sretnih i nesretnih
težine susreta i rastanaka
dolazaka odlazaka i ostanaka
miris cvijeća kod kazališta
okus kave iz automata
zvuk pojedinačnih glasova iz pojedinačnih usta bez stroja posrednika
Post je objavljen 24.04.2005. u 08:53 sati.