"u samo jednoj sekundi mozes ugasiti život,
a u jednom zivotu ne mozes tek sekund!"

hoce li se probuditi,
ako ga iz puke slucajnosti
uspavam na zivota dva?
pogled s razlogom tuđi.
odgovorite mi!
u nekim slucajevima,
reci cu zauvijek,
prizor se cini šipkama.
omela me zgoljava
ostrina stvoritelja
da nikada ne kudim.
pocinjem se anonimno
glasati kao misionar
u ovu pletenu, visecu
i javnu tjelesnost
kojoj naslucujem obrat.


(Eric Lafforgue, http://www.flickr.com/photos/mytripsmypics/3754168227/)

bludnost na popisu
sumnjivog vjenčanja,
cijelo jutro, sumnjivo
i da je uredno potaknuto,
jedinkom stida,
viskom zrelosti,
u pola noci ulja na platnu.
moje bijelo tijelo izruguje se,
svrsavanjem sina i ovce
gusi me u sluzbu,
obadviju,
tebe i tebe,
i ne micem nas.
odavde, dok me ne sahrane
u spomen zenskih nogu,
ne vjerujem u to.

evo me.
ti, zuta ironijo raznesena
po gorljivoj mocvari,
sama,
trazis od mene nista.
a ja, golog lica opsjednuta,
da mi je, da mi je.

rekoh ti da bi jos.

jaka ko magla
a ko slaba maslina
izvlacis iz mene najmanje.
iz stijene i kvrgavog dijamanta
sipas uigrano pice.

dosla sam.
izdaleka se osjeca miris
usidjelice na osinutom balkonu.
po ogradi ista umjetnost kiše.
plasimo se priznati „hvala“.

na otpadu luksuznog kapitala
odise difuzija jeftine elegancije.
pored njezina mlađega brata,
diplomata u kafanskim nominacijama,
koji bi supak dao za otpor etnickog porijekla,
usmrdila se orhideja fiktivne bašte.
nekoliko prokurvanih zetona
na pametnjakovica,
vec se poklizalo
pred vratima gnjeva.









(http://theinspirationroom.com/daily/2008/cordaid-help-for-people-in-need/, People in Need)

ro
tejt
krej
zi nes,
smo
kin
ghe pines.
ne
vrs lipn,
nev rlo st
bridn.
be trd
enev
er.
voć
ju,
i tt rejn,
voc
me,
lo
vin gmar
ih
uan,
smo
kin gbr
e jn.