u sirotom,
nagazio bubanj vlaku,
lupao i divljao.
tresao se kičmeni most,
razine mozgova,
pali stupovi.
nije stao nitko,
niti je dao,
dozvolu za kočenje, pa....
u tvornici sa greskom,
od povisene se temperature
roboti tresli.
ugasila se rasvjeta na kolodvoru.

malena,
ti znas zasto su vibrirala jata,
u cijoj je sudbini val.
zato si lako odustajala,
kao da je pomirenje biblija.
u prvom te retku golicala duga,
u drugom je krvario lav.
eh...
nije ni bolio zub nebodera,
koliko se zamrznula paučina.
ti znas, u tajni nema otkrivanja,
povijest se istim pisala perom.
nemoj se pomiriti malena.
i dok je svaki isti kraj,
nije ovo sad.

pomutnja, ona je ta koja je kriva
sto su na prozoru ostali otisci prsta,
sto je otirac ukraden ispred vrata.
spusti zastore i suti.
bolje i to nego da se ostalo u blatu.
ovo je varka a ono je zamka,
ne postoji prozor u noci.
ne vidi se sijalica.
ne miriše dobro pecena pita.
ovo je vec bilo, sutra ce se dogoditi isto.
ti nisi taj, ona nije taj.
ucinilo se da ima smisla.
kad se zaljulja kazaljka,
tada se sprema rat.
u cijem vrtu spomenik ideala,
tko se krio iza skolske ploce.
stani i ohladi,
ne postoji bajka.
cekanje je sve sto te cini sretnim.
odnesena sam ja.
samo mi malo fali da,
ta filozofija sto jest,
ne bude ono sto nije.

to je ostavstina mojih duhova
i na njima ce se tresti uzaludna simbioza.
okrenuta...
po zeludcu istribljena,
takva mi je najmilija.
gdje me tuče, tu me gladi...
gdje zabija, obrnuto probija.
na katancu objesena adresa
a samo je jedan kljuc pravi.
na mome dlanu ce se gurati zmajevi,
vrata otvara istetovirani.

(...)
pozdrav,
u roli papira
smrskanim neuspjesima,
skupim sokom
umeckanoj casti.
kapa dole
mrezi bez pomutnje,
strahopostovanju zbogom.
nek zivot zivi,
odricanju legalitet.
tri plus dva,
imas cetiri.
šamar jedan u sutra,
trebat ce ti
kad shvatis da si negativ.
(...)
izigranih povratak,
sad je na red psihoza.

misli, i kad im nije mjesto,
plutaju i hrabre se.
od trepavice prave leptira,
pa mu daju pravo da se pohrani.
jedino mi takav miris mozaika
daleko cini blizim,
u svakoj toj kocki sam krak,
daje u toj jadnoj tisini mir.
let nekad okrene smjer,
i ostala ja da pravim znak.
nikad nece toliko te uspavati,
da nisam u stanju otvoriti oci te.
i pored svega toga
da je jedan svijet,
moj si ti.

ne prozivaj je,
uzalud ju prskati.
uporno grozotama joj mazati
nadrazaj,
koji se na vas nagovor
i poremecenu gen kariku
ispod bljuvotine
roji.
gdje to u albumu pise
na koju ce stolicu sjesti mara.
gdje se to grijanje ne placa,
pa da ju okrenes na raznju.
nemas ideje za opravdanost.
veliko nije vece ako se pod noge
podmece element.
malo je uvijek bilo malo.
samo su se bojali da naraste.
ne zamjeri joj sto je lutka gola,
i sto ima strah
od engleskog rijecnika.
gadnu narav naslijedila je od oca,
a majka se rastezala
po seotskim birtijama.
cemu onda pretvaranje
da je izumrla potlacenost,
kad ono sto vidis je
rucno izrađena skulptura.
takvi su dani dosli,
zasicenost harmonije
poludjelih hormona.
nema smisla razapinjati sponzore,
kad se kruh baca
sa crkvenog tornja.

iako film jos nije zavrsio,
pobozno sam,
nisam se svađala,
u svoj kufer otpuhala.
ne shvacajuci obrise lica
i ruku sto su se znojile
po tuđim dvoristima,
bez slikovnica i naucenih rima,
sjela pored cuda
i opet mu se cudila.
promasila muhu na stolu
i sjetila se onog trotoara.
ali nema sada veze
kome sam sto rekla
i zasto svjetlo nisam upalila.
ovdje mi je cudo koje se pali
kad mu nista ne govorim,
ovdje mi pljesce kad ispadnem glupa.
imao je bolest neku,
to smo prezalili.
kazu, sidu nema.
ako je covjek neprospavane noci
bdio nad bokalima vina
i ako se uhvatio za kamen klececi
i vristeci,
pred ovim prozorom ne treba zena.
ovdje nije nitko u sekti.
ovdje se horoskop ne cita.
naizgled savrseno,
unutar nepobjedivo,
shvatila ga vecina umjetnika.
no ja cu zastati kad cujem neukusne viceve
i smijanje pokislim misevima.
nemoj me martine pogresno shvatiti,
ali amerikanci su uvijek bili plitki.
no podignuti cu kapu biseru bez osjecaja
jer iza njega nitko ne stoji.
ja imam san.
zelim ti oprati mozak
i nauciti te mijesati kavu.
bez predaje s koljena na koljeno,
pogledat ces film do kraja.
san,
u kojem je muha nestala.

kako ti se radujem.
isplivana bojo moje zeđi.
otisku žiga na leđima mojim,
sto si samo otisak ostao.
sjeno maglovite moje misli,
sto se plodis kad zelim biti slijepa.
vidis li kako si mocna.
jasnija od broša na crnom kaputu,
od svakog si brza koraka.
mudra i od mudrog mudrija,
upornija od stogodisnjeg rata.
svako ce slovo svome dvoru
graditi balkone,
hlace na nogama,
rijec iz usta ce pretrpjeti.
kumovi ce pjevati,
mise ce se placati i zdravim i pacenim.
ali samo cu ja iz svoje marame,
u tebe se poloziti.

Bijelo je bijelo



mozda je istina lakse tako.
bijelog konja zajahati.
i prvo njega
a potom sebe
zabiti u zid.
pred obicne stolne lampe sramom
spustiti gace,
i kožom vezati
urođene slabosti.
nekom srecom jednom mozda
proletis kroz zid.

i da je mozda,
ja ne mogu.
vrijeme nagrađivati.
za sve
sto se danom zove.
po mjeseca zakonu
smijeh odglumiti.
nek nekom drugom
prasina istinu
pise.

ako bi se Uvazeni,
koefcijent navikom uzivanja
mjerio.
bio vi velicine
filtera cigare.
no meni se ne cita prica
o crvenoj crvenkapici.
kad si mjerio,
onda popusi.
pamet i kad na alergiju izbaciva,
doktor ce svoju placu
zaraditi.

u sretnom kraju price
zlo se po jezeru
tetura.
po ustavnoj ce mozda
iza resetaka,
ali do sada
nije.
jednako smrdi i dok se
poteze
i dok se gasi.
stoga me Postovani
postedi tog usiljenog mozda,
po kojem je teta dobra,
a dijete skace po igralistu.
ja kad pusim,
pusim svoje.

ofucana i otucana,
skrivajuci se u magacinu
lose namazanog karmina
i sama je predviđala rasprodaju.
po abecedi i godistima,
na polici se biljezila kao najjeftinija.
sto je mazala, mazala je,
rano u jutro na akciji vec prodana.
zamjerila se jedino
gospodi za kasom.
na kesi je nedostajao
pametan navodnik marketinga.
stoga je tek tako,
bez motanja, bez parfema,
u prikolicu ugurana.
redom se cekao stecaj novih
snimljenih kataloga.
ako bog da,
odmah nakon vijesti na radiju.