iako film jos nije zavrsio,
pobozno sam,
nisam se svađala,
u svoj kufer otpuhala.
ne shvacajuci obrise lica
i ruku sto su se znojile
po tuđim dvoristima,
bez slikovnica i naucenih rima,
sjela pored cuda
i opet mu se cudila.
promasila muhu na stolu
i sjetila se onog trotoara.
ali nema sada veze
kome sam sto rekla
i zasto svjetlo nisam upalila.
ovdje mi je cudo koje se pali
kad mu nista ne govorim,
ovdje mi pljesce kad ispadnem glupa.
imao je bolest neku,
to smo prezalili.
kazu, sidu nema.
ako je covjek neprospavane noci
bdio nad bokalima vina
i ako se uhvatio za kamen klececi
i vristeci,
pred ovim prozorom ne treba zena.
ovdje nije nitko u sekti.
ovdje se horoskop ne cita.
naizgled savrseno,
unutar nepobjedivo,
shvatila ga vecina umjetnika.
no ja cu zastati kad cujem neukusne viceve
i smijanje pokislim misevima.
nemoj me martine pogresno shvatiti,
ali amerikanci su uvijek bili plitki.
no podignuti cu kapu biseru bez osjecaja
jer iza njega nitko ne stoji.
ja imam san.
zelim ti oprati mozak
i nauciti te mijesati kavu.
bez predaje s koljena na koljeno,
pogledat ces film do kraja.
san,
u kojem je muha nestala.