Always turn around
Izdala sam te, izdao si me.. bolje nismo ni zaslužili.
Razlomljeno staklo prekrilo je pute do tebe.
U kutu sobe, sakrivenom od pogleda,
maštam o nama, o onim za mene divnim trenutcima
provedenih s tobom.
Ona večer poput pore urezane na mom dlanu,
još uvijek ...
osjećam poljubac tvoj na usnama svojim.
inati se, ne da mi mira.. godinama..
Još jedna zima prolazi, bez tebe..
a nada postoji, da ćeš nazvati svakog trena.
da će tvoj glas prekinuti dugogodišnju šutnju samoće.
nisam sigurna što osjećam.. ljubav to odavno nije,
stalo mi je, neopisivo, toliko da te izgrlim za sve ove minute
što si me ostavljao samom.
Znam da nikad neće doći taj tren, znam, ali..
Tvoji pogledi ostavljaju me baćenom na dnu svih naših susreta.
Odavno sam rekla da neću plakati, ni nisam... ali praznina je u srcu prevelika.
Gluhoća noći spominje se tvojim glasom. Opsujem svoj život, svoju glupu narav.
svaka sitnica budi uspomene na naše zajedničke trenutke.
Osjećaj da te poznajem odavno, bolje nego sebe... ali, nemam te.
Znam, tvoja sreća je s njom.
Ma koliko se moje srce puta slomilo, bit ću tu.. Uvijek.. Zauvijek.
