Always turn around
Zima je ohladila sve ulice i hladno je...ne puštam te iz zagrljaja. <3
Čaša ljubavi se ispraznila,
ostala je pokoja kapljica
strasti...
Fali mi tvoja blizna.
Tvoj dah koji je lomio svaku slutnju
Tvoje isprazne priče i slatke laži.
Pogled te izdaje, tihe riječi
koje ostaju u prolazu...
Bilo je hrabro otići od tebe,
Bilo je hrabro proturiječiti ti..
Al stvarno je bilo nisko voljeti te.
Moja pobjeda- tvoja sudibna.
Sad znaš kako je kad ti ljubav ukradu.
Sad znaš kako je kad te jutra samog probude.
Drago mi je da znaš.
31.10.2008. u 15:36 |
8 Komentara |
Print |
# |
^
Picture of us, holding hands...
Umorna sam, živim za vikende, malo zabave i relaksacije.
Pjesma je napisana davno, nema veze samnom i mojim životom.
Godine su otisnule bol na našim srcima.
Umoran si od života, vidim ti ljubavi u očima.
I nakon 7 godina, kad su ugasle zadnje nade da ćeš se vratiti.
Kad je sjećanje na tebe pomalo ishlapilo ...
kada su crne kose počele sijediti.
ti si se pojavio.
udahnuo si mi novi život,
bol koju si nanio izbrisana je.
Crna kosa, koju nitko nije mrsio, osim mene.
Plave oči koje su svojim nevinim pogledom liječile sve moje rane.
Usne boje meda koje su samo mene ljubile.
Čvrsti zagrljaj u koji bih se neprestano vraćala.
Izigrala sam te.
Vjernost sam tvoju pokolebala.
Oprosti mi.
Samo želim biti pored tebe,
zauvijek.
Vjerovat ti, ljubiti te, samo to..
Obećajem, pred Bogom i ljudima.
Dajem ti se cijela.
Bit će bolje za oboje ako ti prešutim
ono što sam htjela reć.
Za one osjećaje kojih sam se bojala.
Za one osjećaje koje sam skrivala.
Ljubav nije osjećaj koji sam osjećala,
ali to je bilo upravo ono čega sam se bojala.
Ljubav. Gubitak
I can erase you from my mind... <3
Umorna sam od života, od ljudi, od svijeta.
Pjesma je napisana u naletu inspiracije, nema veze
sa stvarnim događajima.
Ostavio si noć da me skriva od tuđih pogleda.
Otišao si k njoj.
Dok si na bijelim posteljama ostavljao svoju nevinost,
Dok si mrsio njezine crvene pramenove kose.
Ja sam te voljela.
Ja sam te čekala.
I godinama daleko, skoro zaboravljeni osjećaji,
šuštanjem lišća sjetili su me.
Nemam ni snage glasa pustiti.
Uzeo si, sve što sam gradila.
Za nas dvoje, dušo.
Što će mi postelje tople,
kada ti nisi tu?
Što će mi ogrlice zlatne
kada ti nisi tu?
Obavezala sam se, pred Bogom.
Čista i bezgriješna slijedit ću te...
Ali ne mogu.
Otići ću, kao što si i ti
bezbroj puta.
U zemljama raja, naći ću život.
Naći ću nekog.