Always turn around
sound of letting go ? - not yet
I svaki put odlazim, zalupim vratima.
Ali vratim se tvome osmjehu, šapčući da mi fališ
Ti me iznova primaš k sebi, krećemo ispočetka.
Nova runda teških riječi, nesporazuma; pomirenja i onih toplih
Poljubaca za vrat, zbog kojih bi ostala tu, zauvijek.
I onda se opet probudim neuhvatljivog duha.
Spremam stvari i odlazim ... ovaj put zauvijek jer te ne zaslužujem.
Na pola puta tvrdog ponosa stajem jer znam da sve što radim, protiv sebe same.
Pred tvojim vratima čekam jutro ... A ti otvaraš , onim anđeoskim osmijehom, grliš i govoriš:
„Znao sam, previše em voliš da bi samo tako otišla.˝- Znam da imaš pravo , ali negiram.
Ti znaš da lažem; „ Grizeš usnicu, neki osjećaji se ne mogu poreći. ˝
Zoveš me imenom, grabiš me rukama za vrat i pogled mi usmjeravaš k sebi.
U oku mi suza. Na usnama neizgovorene riječi, a ti kao da ih čitaš.
Ljubav smo ti i ja, i nitko više. Ljubav nisu riječi. Ljubav je što znam kako se osjećaš u svakom trenutku.
Kako se smiješ, kako pričaš, kako se živciraš, i naposljetku znam kako voliš i kako lažeš.
I usprkos tome, volim te.
♥
svjetlo ugaslih očiju
Al dođu dani kad u vjetru osjeti mu glas,
Na čas.
Melodiju koja je dirala srce,
Preko kože se propinjala,
Titrajući najtanje žice umrlih osjećaja.
Ugasle oči umorne od nadanja,
Ruke ispucale od hladnoće,
Zime s kojima je čekala njegov povratak,
S kojim je čekala novi život, s njime.
Vjera je utihla, ljubav je zašutila,
Pred vječnosti poklekla.
Sudbinu porekla, njega iznevjerila.
Posljednjim dahom ugasila svjetlo života,
A on.. on se nije ni okrenuo.
Ponos i osveta kovitlale su ljubav
Njegovo srce na tankoj liniji
Mržnje i ljubavi; života i smrti.
