Always turn around
I just want you close were you can stay forever.
Walking away~ C. David.
boomp3.com
Tko rane ne pozna, ožiljku se smije. ( Sheakspeare)
Zamišljala sam savršeno ljeto, hah, da kao...
Ništa nije savršeno. Ne mogu se opustit, biti svoja,barem na tren, ne ide.
Osjećam se kao gubitnik. Svi su tako sretni, a ja tako beživotna.
Porazi su isisali životnu energiju iz mene, a meni se jednostavno ne da živjeti.
Htjela bi pobjeći, nestati s lica Zemlje.. Živjeti u sredini u kojoj bi me prihvaćali, u kojoj
se ne bi trebala truditi biti ono što nisam, ono što oni žele da budem. Halo? Tražite savršenstvo, ja to nisam...
Kupite si lutku;
ona će uvijek dobro izgledati,
ona će šutke slušati vaše probleme,
ona će vas uvijek gledati tupim pogledom punim ljubavi... ali ona nema
dušu. Sve me to umara. U svima pokušavam naći nešto pozitivno. O svima imam pozitivno mišljenje. No, kad su oni dvolični, to me ubija. Rekla sam, neću doživljavat druge suviše ozbiljno,
ali priznajem, riječi bole.
I.. Uvijek su u pitanju drugi. Samo ONI, ONI i NJIHOVI PROBLEMI. Zovu samo kad im treba savjet, podrška ili pomoć.
Aaa, i onda mi se usuđuju nazivat prijateljima. Gdje sam ja tu?
Nitko me nikad
nije s osjećajem pitao kako sam?
Onako usput pitaju, čista navika... mada ih nije briga. Bitno je da
se njihovi problemi riješe kako bi uživali. A ti Iva, ko te jebe.. Pizdim, ljuta sam.
Ne želim nikakvo sažaljenje niti biti u centru pažnje. Želim samo da me prihvate onakvom kakva jesam.
Da me ne sude po izgledu. To je sve što sam od Boga tražila.
Ljubim vas sve. <33 My bitches, love you..
Big bOy, bE my BaBy...
Ljeto nam se vratilo. Škola je završila. Uskoro će upisi.
Ah, divno je počelo. Svi su oko mene sretni, a ja sjebah svoju sreću.
Da, uglavnom, ne bi ja bila ja. Al oke, tako je trebalo bit. Sudbina je tako htjela. U zadnje vrijeme slušam Toni Braxton; ima dobre pjesme..
Toni Braxton~ ^Spanish guitar.
boomp3.com
Dodiri kao od stakla
I svaki glas htio je svoje.
Kamena duša, stakleno srce.
Ponos je branio tvojim riječima da me slome.
Slutili smo, početak kraja.
Bol se sakrila u grudima.
Na spomen tvoga imena, zadrhti mi srce.
Sjećanje na prošlost.
Život u sadašnjosti.
Nespojivi putevi sudbine.
Pregaženi osjećaji.
Kraj.
A tako je dobro bilo.
Priznajem da sam te voljela, iako ljubavi nije bilo.
Umirem u tvome sjećanju.
Zaboravio si kako je ljubila ona MALA.
Ona MALA koja ti je bila mirna luka kad su te
oborile životne struje.
Ona MALA kojoj si navračao kad si bio pijan ili sam.
Ona MALA koja te dočekivala raširenih ruku
bez obzira na posljedice.
Ona MALA koja je znala što te muči.
Ona MALA koju si nazivao zamjenom
Ona MALA koja te je voljela i kad si bio najgori.
Ona MALA koja te još uvijek voli...
ALI umire u tvome sjećanju...
PoLjubaC. VOLIM. <3
In the end is nothing even matter...
Umorna sam nakon dana provedenog u školi, ispijam gorku kavu i boli me spoznaja rastanka.
[. Svega će bit, al prijatelja neće, svega će bit, al neće biti sreće...]
Polako prolazi i taj zadnji tjedan, ocjene su zaključene, iako nikad nisam mislila da
ću to reć, ali nedostajat će mi škola, prije svega zbog prijatelja s kojima se nakon
8 godina rastajem...
Hvata me nostalgija, 8 godina su bili više-manje uz mene, i na tome im hvala,
ali život ide dalje, a mi moramo svatko svojim putem.
[. Noćas se rastaju prijatelji, suza je suzi drug.. bez riječi stoje zagrljeni,
pred njima dug je put...]
8.d in my heart.♥
Ja sam poprilično dobro. Živim za izlaske i zabavu. Bar toga ne nedostaje.
A i prijatelji, moje ljubavi, oni me održavaju na životu, tješe kad je to potrebno.
Uz njih svaki poraz je podnošljiv, uz njihov smijeh i dan postaje vedriji.
Oke, već bi bilo vrijeme da isplaniram ovo ljeto jer ga ni pod koju cijenu
ne želim zaboraviti, želim da bude vrijedno sjećanja.
8 godina, 23 srca, 1 obitelj.
23 različitih karaktera, ali tako složnih.
I bilo je svega; suza, patnje, boli, smijeha.
I znamo da nikad nismo bili oni pravi,
podređeni nekim pravilima.
jer mi za pravila nismo znali.
istim stopama smo krenuli,
slijedili jedni druge,
svima bili dobar primjer,
a sada se rastajemo.
I svaka suza neće biti suvišna.
Zagrljaji će govoriti u ime ljubavi.
I svaka bol će se oprostiti.
Branili smo jedni druge, prenoseći tuđi teret,
jer voljeli smo se.
Pomagali smo jedni drugima, gazeći sumnju,
jer prijatelji smo.
I oni najhrabriji tugu neće moći sakriti...
Ali najgore je kada se prijatelji rastaju...volim vas.
..Rise and faLL...
Osjećam se trulo, kao gubitnik. Kad govorim kao da me nitko
ne doživljava, u društvu kao da i nisam.
Ne tražim sažaljenje, samo malo prostora za disanje, malo vremena za
sebe samu.
♥ Prijatelji. ♥
U velikom naslonjaču sjedi djevojka.
Ogromne smeđe kose, rumenih obraza priljubljenih uz staklo.
Hladan ljetni pljusak obgrlio je njezino tijelo.
Ona je slomljena. Toliko toga želi reći, ali... šuti.
Ljubav, ah ta ljubav. Ne da joj da bude svoja.
Njezino nasmijano lice, razigranost, zamjenila je tuga, osamljnost.
Dok među tamnim oblacima traži njega, suze se spuštaju niz obraz.
Oblaci prolaze, noseći sa sobom film prošlosti.
Tako je hladno, a njega nema. Njihova ljubav je postala
ironija. Gledaju se kao stranci. On nju ne primjećuje. Za njega ona je samo sjena.
Nevidljiva. Ah, teško joj je, pati za njime... Dosta joj je lažnih smješaka, uvenule nade, neuspjeha i grešaka.
Želi vratiti sebe, onu nasmijanu djevojku koja je bila sama sebi dovoljna. Koja se zabavljala i živjela život bez njega.
Ali ne može. nešto teško, neopisivo je guši, ne da joj disati. Samo plače... i šuti. Što ti je?- često je znaju zapitati.
ali ona i dalje šuti, jer ni sama ne zna što joj je. Znaju da je on. Znaju da je on uzrok njezine šutnje, pokislosti i tuge.
Ne pitaju više. Pokušavaju joj pomoći, ali teško je doprijeti do nje. Na trenutak zaboravi na njega, tad počinje uživati,
poletno se smješkati... ali (tako napasna riječ) On se tada pojavi i sve se vrati na početak. Zavede je ponovno svojim čokoladnim očima. Iako zna da je došao da ga tješi, ona popušta i opet se slama. Nije dovoljno jaka da mu se suprotstavi....
Nastavlja se..
I m back
Say U love me, but U never there for me.
Ja sam dobro, zabavljam se, uživam.
pjesma napisana u ljeto 2007, posvećena njemu, osobi kojoj sam posvetila
taj dio svog života, koji je bio moj dan, moja noć. voljela sam ga... godina dana je prošlo... došla je još gora godina... hvala ti na svim onim lijepim trenucima.
nad plažu se spustila večer snena,
a pijeskom ispisana dva imena.
Mladi mjesec odsijava pučinom,
svi ljudi su opijeni snom.
uz obalu nježna lica dva,
od mjesećeve svjetlosti odsijava...
nježan, čvrst zagrljaj..
a kamenjarom odzvanja tihi vapaj..
u okrilje ljetne noći...
smjestilo se dvoje mladih..
zaljubljenih..
ravnodušni poljupci, hladnokrvni zagrljaji.
ona mlada, tako naivna..
a on.. u zagrljaju druge provodio dane.
govorio je da je voli.. a ona vjerovala lažima..
uplakana ga je ostavljala, a njemu nije bilo stalo.
sjedila je na morskoj obali, s čašom pored sebe.
zvala ga ja kako bi mu rekla svoje osjećaje.
a on je grubim riječima odgajao.
i svaki korak moj, vrijedan je kao pobjeda..
i svaka stopa k njemu, tebe ubija.
