Always turn around
i kaži da si mene čekao.. prava ljubav nije potrošna...
Post posvećujem svojoj jedinoj sreći, izgubljenoj ljubavi... Osoba koja će
UVIJEK biti moj BUBI..(T)
Kriva sam. Nisam imala snage voljeti te.
Kasno sam shvatila što mi značiš.
Prekasno.
Tvoj stisak ruke te kišne večeri
promjenio je moj život.
Izbrisao si sve moje prijašnje ljubavne patnje,
postao si mi drag.
Odlazim na mjesto gdje smo zapečatili svoju ljubav.
Tamo još uvijek lebdi malen dio tebe.
Uz naša imena i crno srce, među pukotinama
hladnog kamena uvukle su se uspomene; sve one tople riječi.
U glavi odzvanjaju stihovi one pjesme koju si mi pjevao.
Uz tebe nisam marila na komentare čudnih ljudi, dok si me volio.
Bila sam spremna voljeti te.
Vrijeme ide prebrzo. Ovim postom zatvaram još jedno poglavlje
svog života. Zašto liti suze? Smijat ću se, bio si moj, dušo, makar na tren.
Spletom okolnosti, ako bude sreće, poglavlje će se nastaviti...
♥ Dora, Lada, Matea, Lorena, Ana, Tonka, Dijana, Nevena,
Buraz, Ljubica, Marija, Iva ♥
Como un sueno
Te večeri dok su se valovi strasno stapali s pjeskovitom obalom, ostavljajući je na trenutke samom; na hrapavoj stijeni sjedila je djevojka narančaste kose.
Mjesec je pružao svoje zlatne ručice milujući joj lice prekriveno ožiljcima.
Odjevena u bijele krpice; izgledajući poput nevjeste, u sitnim satima plakala je ponesena godinama, nostalgijom.
Vjetar je nemilosrdno nosio uspomene s pučine; davno potopljene grijehe, vječno ishlapile osjećaje.
Koža joj je mirisala na uspavalu ljubav. Osjetila je njegov hladan dah; njegove tople poljupce kao i one večeri prije 11 godina.
Šum valova o ogromne stijene slovkao je njegovo ime; a on je drhtala, kao i onog dana kad su se upoznali.
Tekao je njenim venama, napajao srce istom količinom ljubavi, iako ga više nije bilo, iako sniva s anđelima na posteljama koje joj je stalno obećavao.
Njezine kristalne suze topile su ponos s hridina kovitlajući morsku pjenu s boli i patnjom koju je osjećala.
Bila je pred Bogom čista iako se osjećala krivom.
Poljubac. ♥