Always turn around
Como un sueno
Te večeri dok su se valovi strasno stapali s pjeskovitom obalom, ostavljajući je na trenutke samom; na hrapavoj stijeni sjedila je djevojka narančaste kose.
Mjesec je pružao svoje zlatne ručice milujući joj lice prekriveno ožiljcima.
Odjevena u bijele krpice; izgledajući poput nevjeste, u sitnim satima plakala je ponesena godinama, nostalgijom.
Vjetar je nemilosrdno nosio uspomene s pučine; davno potopljene grijehe, vječno ishlapile osjećaje.
Koža joj je mirisala na uspavalu ljubav. Osjetila je njegov hladan dah; njegove tople poljupce kao i one večeri prije 11 godina.
Šum valova o ogromne stijene slovkao je njegovo ime; a on je drhtala, kao i onog dana kad su se upoznali.
Tekao je njenim venama, napajao srce istom količinom ljubavi, iako ga više nije bilo, iako sniva s anđelima na posteljama koje joj je stalno obećavao.
Njezine kristalne suze topile su ponos s hridina kovitlajući morsku pjenu s boli i patnjom koju je osjećala.
Bila je pred Bogom čista iako se osjećala krivom.
Poljubac. ♥
