Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

srijeda, 17.09.2008.

Ostati?

Otići ćeš.
Prije ili kasnije
svi odu makar
se kunu da nije
zauvijek uz
nezaobilazno
možda jednom,
možda nekad...

Sumnjam da
ćemo se
ponovno
sresti.
Ne postoji
bookmarker
za nastavak
započete
priče.

Otići ćeš
i zatvoriti vrata
za sobom.
Osjećam da
nisam više
onaj zbog
kojeg zatitraš
tonom stare,
slavonske
tambure.

Ne moraš reći,
nekad je dovoljno
samo osjetiti.
Sve ti vjerujem
i sve opraštam.

Dolazi tramvaj,
vrijeme je za ukrcaj...
Ništa ne očekujem,
ničem se ne nadam.

Zlatna rezerva ne ulazi
uvijek s klupe.
Nekad rezultat nalaže
neočekivane poteze.

Neću ostati tu,
ne postoji zauvijek.
Samo sad umjesto
jednom i nekad.

Tramvaj je ovdje,
stoji na stanici,
svi su unutra
i čekaju da vide
hoćeš li se
ukrcati?

četvrtak, 11.09.2008.

Dobar dan, stari moj...
spisatelju iz sjene
što se ne odvajaš
od onoga što te čini
princem riječi.

Sanjar si još uvijek
u svojem kaputu
i ludiraš se glavnim
trgom prometnog grada.

Dobar dan, stari moj.
Pronašao si sebe
odustajući od nameta,
od papira i priznanja
titula.

Sanjaj i dalje
u svom dugačkom kaputu,
sa bradom i brkovima
zasukanim ko u priči.
Ponekad popuši lulu
i daj mi do znanja:

"Ne moš tako past
da se ne bi mogo dići".

subota, 06.09.2008.

Iza mene Michael Brecker
i Coltrane probijaju
iz zvučnika
onim moćnim tonom
što liči na nož.
Reže trenutak
na kvante i
raspodjeljuje ih
u energiju...

Jazz je glazbena
kvantna fizika,
zakon vjerojatnosti
i improvizacija...
Statistika...
Nedokazivost...

Duboki glas Nat Kinga,
Ellinom u paru donosi
sinesteziju dok Miles
istražuje svoje i moje
granice percepcije...

Osjećam se dobro
uz Ninu Simone
i sjedam na vlak
sa vojvodom...
A klasa, samo
piće i cigaru molim...

Kockam se
i prkosim onoj
slavnoj Albertovoj...

Dragi moji puhači
otpuhali su strahove,
onakav sam kakav sam i bio
i treba me se bojati
jer kod mene.
zakoni ne vrijede.

Oni kojima to smeta
neka si nabave
čepiće za uši.

utorak, 02.09.2008.

*

Mislio sam da neću pustiti svoje želje
da tako naprasno izlete iz glave,
da sam ona posebna vrsta
vagabunda i pjesnika iz davnih
romantičnih pjesama.

Živio sam u svijetu iluzija
i nekih prisjećanja što nisu
ni do čega dovela.
Sad mašem uz melodiju,
pozdravljam te i kažem:
"Sretno!"

Dvorci u oblacima postali su
samo priviđenja u lošem snu.
Pogledaj, ruka stoji na pozdravu
i ako niz obraz i klizi suza
pravi se da ju nisi vidjela.

Ruševine su oko mene,
uz nogu napaćen pas
što povremeno cvili.
Previše patetike za
rano jutro.

Glava je prazna,
u njoj nema privida.
Ostalo je samo još par
nabacanih riječi,
lažnih stihova.

Nisam posebna vrsta
vagabunda i pjesnika
iz davnih romantičnih
pjesama.

Pogled mi se vraća,
odbija se u ove riječi
i pušta da odletiš,
nemoj nositi grančice
na povratku, ako ikad
poželiš...

Kad oboje budemo
drugačiji ljudi.

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK