Iza mene Michael Brecker
i Coltrane probijaju
iz zvučnika
onim moćnim tonom
što liči na nož.
Reže trenutak
na kvante i
raspodjeljuje ih
u energiju...
Jazz je glazbena
kvantna fizika,
zakon vjerojatnosti
i improvizacija...
Statistika...
Nedokazivost...
Duboki glas Nat Kinga,
Ellinom u paru donosi
sinesteziju dok Miles
istražuje svoje i moje
granice percepcije...
Osjećam se dobro
uz Ninu Simone
i sjedam na vlak
sa vojvodom...
A klasa, samo
piće i cigaru molim...
Kockam se
i prkosim onoj
slavnoj Albertovoj...
Dragi moji puhači
otpuhali su strahove,
onakav sam kakav sam i bio
i treba me se bojati
jer kod mene.
zakoni ne vrijede.
Oni kojima to smeta
neka si nabave
čepiće za uši.
Post je objavljen 06.09.2008. u 19:42 sati.