Otići ćeš.
Prije ili kasnije
svi odu makar
se kunu da nije
zauvijek uz
nezaobilazno
možda jednom,
možda nekad...
Sumnjam da
ćemo se
ponovno
sresti.
Ne postoji
bookmarker
za nastavak
započete
priče.
Otići ćeš
i zatvoriti vrata
za sobom.
Osjećam da
nisam više
onaj zbog
kojeg zatitraš
tonom stare,
slavonske
tambure.
Ne moraš reći,
nekad je dovoljno
samo osjetiti.
Sve ti vjerujem
i sve opraštam.
Dolazi tramvaj,
vrijeme je za ukrcaj...
Ništa ne očekujem,
ničem se ne nadam.
Zlatna rezerva ne ulazi
uvijek s klupe.
Nekad rezultat nalaže
neočekivane poteze.
Neću ostati tu,
ne postoji zauvijek.
Samo sad umjesto
jednom i nekad.
Tramvaj je ovdje,
stoji na stanici,
svi su unutra
i čekaju da vide
hoćeš li se
ukrcati?
Post je objavljen 17.09.2008. u 02:36 sati.