Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

ponedjeljak, 26.03.2007.

Ostanimo tamo

Ti ne moraš biti ovdje
i nikad, baš nikad
nisi trebala biti tu.
Noćas ako slušaš
kao u staroj pjesmi
Indeksa poslušaj
stihove.

Zbog čega,
ma molim te zbog čega
nedostajanje toliko smeta
ispričanu originalnost?

Ti si ostala tamo negdje,
u onih nekoliko smrznutih,
nesvjesnih trenutaka
kad nisam pri sebi.

Ti ne moraš biti ovdje
i nikad, baš nikad
nisi trebala biti tu.
Tamo je dovoljno,
tamo smo sigurni
od napada dvoličja
profesionalnih
demagoga.

Zatvorenih očiju
jedno u drugom
u sadašnjosti u
kojoj nikad, baš
nikad nismo
prisebni.

26.03.2007. u 01:05 • 2 KomentaraPrint#^

srijeda, 14.03.2007.

Hodanja

Lampe su među sobom tiho pričale
svjesne da se nikad neće dodirnuti.
Noge su uvrijeđeno koračale,
prsti vonjali na rakiju
ili raspadajuće leševe,
vjetar je podmuklio
davao do znanja da je tu,
a zamjenski kofein prividno budio
ono što je ostalo od večeri.

Vječnost je takvo hodanje.
Lampe se u glavi ne gase,
tamo se poljube.
Leš je neminovna stvarnost,
pa zašto onda ne bi vonjao
po rakiji?

Vječnost je takvo hodanje.
Vjesnik je vidio sve ali to
neće izaći u jutarnjim novinama
Na sreću. Neke su istine i za njih
previše.

Globalizacija
i amerikanizirano piće
iz hladnjaka.
Večer je zaspala,
osjeća se ironija.
Vjetar i dalje daje do znanja
da mu je svega dosta.
Odavno se ispuhao
ali to nikog ne zanima.

Do neke druge večeri
umorne od hodanja.

14.03.2007. u 09:29 • 4 KomentaraPrint#^

četvrtak, 08.03.2007.

trenutak

Sklapam ono što mi je ostalo od očiju
a i to se polako pretvara u prazninu.
Svira ona pjesma što uvijek probija sve
a ti bi trebala znati koja je to.
Svjetla u sobi postaju nevažna
a ljudi ionako nema.

Nedostaješ.
Negdje si gdje ne mogu do tebe
i sve što mi ostaje je taj akord
što svaki put zabada dublje
od pretpostavki.

Samoća je gora od zlobe
kad je ova pjesma u pitanju.

Sklapam ono što mi je ostalo od očiju
i vidim tebe.

Oprosti mi
ali mislim da je to sve što je bitno.

I nadam se
da nisam u krivu.

08.03.2007. u 23:09 • 4 KomentaraPrint#^

subota, 03.03.2007.

cajtnot. :D

Ležimo sami u zagrljaju,
sve ostalo čini se viškom
i politika zakrivena u
ideale postaje smiješnom.

Grlim te
i sretan sam što
više ne postoje sumnje.
Ruka klizi po tijelu
i usne sakriše usne.

Ležimo sami u zagrljaju,
sve ostalo čini se smiješno
i svijet zakriven u suze i krv
postaje viškom.


Držim te,
jer pustiti ne bi značilo ništa
osim gluposti tipične za nas.
Ipak,
volim misliti kako smo malo
pametniji dok klizimo
jedno drugom kao vino
poslije večere,
desert nakon
riječi i razmišljanja.

Jedno drugom napojnica,
jedno drugom nadopuna.

Prekratko je vrijeme
i prenapuhana vječnost
za dvoje ljudi što
se vole.

Ležimo sami u zagrljaju,
misli ne postoje i riječi
su suvišne.
Sakrili smo jedno drugo
i brojimo sekunde prije
nego nas nađu "pametniji
i zreliji" od nas
što su zametnuli srce
i ne mogu ga naći.

Ruka miluje tijelo
i usne sakriše usne.
Klizimo pronaći sebe
jedno u drugom
bez kredita, jamstava
i napojnice.

Prekratko je vrijeme
i prenapuhana vječnost
za dvoje ljudi što
se vole.

03.03.2007. u 23:21 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 01.03.2007.

Vibracije

Noćas je svirala neka čudna, melankolična glazba
dok je mostom iz Petrovaradina u Novi Sad ulazilo
veliko hvala genijalcu iz ulice Jovana Cvijića.
Ovo nije pjesma u klasičnom smislu,
ovo su samo emocije što provaljuju
kao i uvijek kad pomislim na premala sazviježđa.
Tako negdje kod tvrđave i ispred Dunava
(što se ipak ne zaustavlja iako pjesma to traži)
grad priča svoju, tako posebnu priču.
Barem je ovdje uvijek bilo ljudi koji znaju zapisati
vraćene poglede iz neke nepoznate perspektive.
Tamburica i violina uz čašu vina i stihove,
nema Divljeg Zapada i secesije što je
od toga romantičnije.
Noćas je svirala neka čudna, melankolična glazba
a ja sam se pokušao prisjetiti zemljovida leđa
kao u pjesmi što me tog trenutka navodila njoj.

Veliko hvala genijalcu iz ulice Jovana Cvijića
kuca na vrata nerazumnog razmišljanja
i pretjeranih emocija koje na ovim prostorima
nisu na cijeni.

No, baš me briga. Ovo i tako nije pjesma
u klasičnom smislu i baš mi je drago
što je ludih ljudi sasvim dovoljno
da one "najpametnije" dovedu u red.

Barem ponekad.

01.03.2007. u 12:25 • 6 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs


some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK