Sklapam ono što mi je ostalo od očiju
a i to se polako pretvara u prazninu.
Svira ona pjesma što uvijek probija sve
a ti bi trebala znati koja je to.
Svjetla u sobi postaju nevažna
a ljudi ionako nema.
Nedostaješ.
Negdje si gdje ne mogu do tebe
i sve što mi ostaje je taj akord
što svaki put zabada dublje
od pretpostavki.
Samoća je gora od zlobe
kad je ova pjesma u pitanju.
Sklapam ono što mi je ostalo od očiju
i vidim tebe.
Oprosti mi
ali mislim da je to sve što je bitno.
I nadam se
da nisam u krivu.
Post je objavljen 08.03.2007. u 23:09 sati.