Ležimo sami u zagrljaju,
sve ostalo čini se viškom
i politika zakrivena u
ideale postaje smiješnom.
Grlim te
i sretan sam što
više ne postoje sumnje.
Ruka klizi po tijelu
i usne sakriše usne.
Ležimo sami u zagrljaju,
sve ostalo čini se smiješno
i svijet zakriven u suze i krv
postaje viškom.
Držim te,
jer pustiti ne bi značilo ništa
osim gluposti tipične za nas.
Ipak,
volim misliti kako smo malo
pametniji dok klizimo
jedno drugom kao vino
poslije večere,
desert nakon
riječi i razmišljanja.
Jedno drugom napojnica,
jedno drugom nadopuna.
Prekratko je vrijeme
i prenapuhana vječnost
za dvoje ljudi što
se vole.
Ležimo sami u zagrljaju,
misli ne postoje i riječi
su suvišne.
Sakrili smo jedno drugo
i brojimo sekunde prije
nego nas nađu "pametniji
i zreliji" od nas
što su zametnuli srce
i ne mogu ga naći.
Ruka miluje tijelo
i usne sakriše usne.
Klizimo pronaći sebe
jedno u drugom
bez kredita, jamstava
i napojnice.
Prekratko je vrijeme
i prenapuhana vječnost
za dvoje ljudi što
se vole.
Post je objavljen 03.03.2007. u 23:21 sati.