Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

petak, 23.06.2006.

kontrasti

Ispadoh daleko
od glumljena sebe
u vagonu riječi
i konteksta.

Opreka sam
svemu svome.
Nema sivila.

Pitanje glasi:
Koja točka
prva sklapa oči,
pušta suzu i gubi se
u soli tamna, prljava
i onečišćena mora?

Ne znam... ili mi nije jasno gdje je ta točka došla do obrata. Da li je obrat bio potreban? Ne znam... ili mi nije jasno. Noć je pijana kao da psuje sve nas što smo pod njenim okriljem kretali svoja zagorjela i zamorena tijela u nepoznatom smjeru.
Nemam više ništa što mogu primiti da bi mi dalo snage da se popnem tim slamkama koje vise iznad mene kao iznad Tantala. Pucaju svaki put kada za nekom posegnem, a ako mi se povremeno neka i učini dovoljno čvrstom, iščezne dok dođem do nje.
Navike su ostale negdje iza mene i nekako mi se čini kao da ispijam staru slavu zajedno sa pićem koje može, a i ne mora biti alkoholno. Nije sve u tom pomodarstvu, klišeju, genetici ili tradiciji. Lokalnoj, klasnoj, nacionalnoj ili možda prije svega – ljudskoj.
Pa i Bog je pio vino – u najezdi bogohulnih riječi progovori pijanac prije nego mu glava padne među ruke kao težaku koji cijeli dan kosi sijeno ili plijeni lozu. Kakva je ona razlika između pijanca i seljaka, zapita se čovjek kad je suočen s time da je konačni rezultat uvijek isti. Glava med šakama. . . plod seljaka i pijanca nipošto nije isti i daleko sam od toga da ih izjednačavam.
Jedno uzrokuje, a drugo briše navike ali fasada je ista.
Svi smo mi u nekoj opreci s onim kakvima se predstavljamo, a možda opet generaliziram samo zato što mi to više odgovara. Utjeha generalizacije, pojednostavljenja i precjenjivanja sebe. No, to smo mi. Uvijek smo to mi... Precjenjivanje, minoriziranje onog drugog što se usudi pomisliti da nam može biti konkurencija. Naravno, zanemarujući pritom činjenicu da nitko i nije dovoljno lud za takve zamisli... Ali mi smo uvijek izrazito autocentrični, bez obzira bili rasa, klasa ili nacija... Ma i čovječanstvo u cjelini. Male stvari vode do velikih a u toj indukciji stradamo uvijek i jedino mi... Glava med šakama.
Ne znam... ili mi nije jasno gdje je ta točka došla do obrata. Gdje smo to prestali biti ovo što se pretvaramo da jesmo. Negdje usput prestali smo živjeti i počeli padati, možda je to jedino gdje smo sposobni za timski rad?
Negdje usput prestali smo živjeti i počeli glumiti i to je ona dodirna točka ljudske vrste... Baza, temelj. Sve ostalo svodi se na nadogradnju, na višekratnike. Netko glumi više, netko manje uspješno; a noć i dalje pijana psuje sve nas jer smo vrisnuli u vlastiti očaj pretvaranja. I to se ponavlja i vrti u krug... Glava med šakama...
A možda opet stavljam teret na čovječanstvo samo da bih imao opravdanje u stilu:
Svi to rade...
Laž i ljubomoru nisam ni spomenuo, no bitan su faktor u svemu tome. Ako na trenutak promotrimo život kao skup krugova, onda se zbilja čini da svaki krug započinje i završava glavom med šakama... i kako bi rekao moj prijatelj pjesnik...
pogledom
uz vlaku koja se u smiraju sunca
puši od konjske pišake.

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK