Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

četvrtak, 06.04.2006.

LUKSUZ UTOPIJE

Čitav život uvjeravali su ju kako ima samo tijelo i kako nema pameti.
Nisu vidjeli.
Sunčev sjaj u kosi, umjesto ušiju ptice, umjesto očiju čaroliju života, a umjesto usta bajke. Ispod toga naslagane niti džeza, bluza i glazbe općenito.
Njihovi su stavovi bili žestoki kao najžešći alkohol i nepromjenjivi kao konstante i aksiomi raznih teorija na koje nalijećemo. Nisu se naime pitali što te konstante i aksiome čini takvima, čini nepromjenjenima.
Njihovi su stavovi bili stavovi svakog žestokog pića pojedinačno, ali nitko od njih nije bio svjestan da su baš ti stavovi koje oni tako čvrsto i nepromjenjivo drže samo dio koktela. Njihovo će buđenje biti teško i shvatit će da su prisiljeni probuditi se u smiješanu svijetu. Od buđenja u takvom svijetu postoji samo jedna gora stvar, a to je voljeti u takvom svijetu.
Sve što vidimo oko nas samo je koktel i nikako ne bismo smjeli ograničavati sami sebe na način da sve što vidimo gledamo kao neko žestoko piće. Tako bismo previše sličili zvijerima i odsjekli si možda zadnju odstupnicu prema onom magičnom i čudnovatom što se još uvijek nalazi u njenim očima.
Rekoh već kosa kao sjaj Sunca, uši kao ptice, oči kao čarolija života i usta kao bajke. Idealna žena.
Čitav život uvjeravali su ju kako ima samo tijelo i kako nema pameti.
Bili su u krivu. Nema gore stvari od povrijeđena ega onih što su htjeli nametnuti vlastitu alkoholnu iluziju, no bili su u krivu jer se njihova alkoholna iluzija sastojala od ekstrema žestokih pića. Sa koktelima je, naprotiv, prilično zeznuta stvar. Piješ ih i piješ uživajući u njihovim okusima, a prije nego se snađeš već si pod šankom ili spavaš na zahodu (a to je samo pozitivnija varijanta).
Nitko danas više nikom ne vjeruje i zato su nju čitav život uvjeravali kako ima samo tijelo i kako nema pameti.
Ona je, ipak, znala da iako je skrivila dosta čudnih stvari u životu, nikad nije kompromitirala vlastitu dušu. Vlastito ja, viziju, iluziju, improvizaciju.
Još uvijek je imala svoje oči pune čarolije života i time je epidemiološki kontaminirala svijet. Bolje je kompromitirati svijet nego vlastiti ego, zar ne? Barem u ovom kontekstu.
Izgubila je negdje u dubini sebe, između džeza i bluza jedan savršen dan. Sad ga traži kao koktel u svijetu žestice. Možda će ga naći negdje između vremena zabave i vremena zarade, ali u svakom slučaju tamo je gdje se nikad ne zaboravlja ljubav, ta klišejistička i već pomalo potrošena emocija, reći će netko.
No, možda sam i ja koktel u svijetu žestica ako mislim da ista nije potrošna nego da neprekidno raste kao entropija. Formulacija drugog zakona Emodinamike glasi da ljubav u nama uvijek raste, mijenjaju se samo objekti iste. Dapače, čak bismo to mogli formulirati i kao :
Ljubav u svemiru uvijek raste ili ljubav stremi beskonačnosti.
Pustimo sad sve ambicije, nepovjerenje i iskorištavanje i prihvatimo to kao aksiom svih budućih teorija. Možda bismo u tom slučaju svi imali Sunčev sjaj u kosi, umjesto ušiju ptice, umjesto očiju čaroliju života i umjesto usta bajke. Možda bismo tada manje uvjeravali ljude kako nemaju pameti, jer nam za ljubav pamet ni ne treba. Bilo bi sve daleko jednostavnije. Između džeza i bluza, između improvizacije i zavođenja, praha i zvijezda možemo stvoriti vlastitu utopiju, vlastiti Woodstock.
Pa neka nam samo i dalje govore kako nemamo poštovanja ni pameti, ali barem imamo luksuz uživanja vlastite utopije. A to je već nešto...

<	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK