Evanđelje u molitvama
petak, 23.10.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 8.
Evo malo i realnosti iz sadašnjeg svijeta nevjerni prijatelju.
Tama krize spustila se danas na najrazvijenije zemlje svijeta.
One doduše posjeduju znanje i moć u izobilju, ali realna
znanost nije u stanju ništa reći tamošnjim ljudima o smislu
njihova života, o putevima i vrijednostima kojima se stječe
duševna snaga i moć za prevladavanje nedaća ljudi.
Nositelji demokracije se uzaludno pitaju koje su to osnovne
vrijednosti bez kojih jedno društvo ne može živjeti. Umjesto
toga doživljavamo duh straha, pobune i revolta među ljudim,
upravo zato jer postoji odupiranje Duhu Božjemu, Na žalost,
i ti si jedan među njima. Čovjek poput tebe bori se protiv Boga,
niječe ga i tako neizravno ili izravno, svjesno ili nesvjesno,
napada. Želiš biti idol, želiš se sam u sebi predstavljati kao
božanstvo, a upravo takvi se međusobno sukobljavaju jer nitko
ne podnosi drugog nad sobom, ni jedan ne želi dijeliti, ne želi
davati osobito u kriznim vremenima kada sve uzima a ne daje.
To je put koji vodi izravno na otok zla na kojem prebivaju nečisti.
Ali postiji izlaz. Potreban nam je trajni Božji Duh, vjerni ga imaju
i osjećaju u sebi. Gdje nema Duha Božjeg tamo se duše guše u ništavnostima, častohleplju, u tami, pobuni, u strahu i pohlepi.
Danas doživljavamo izravan brodolom samovoljnih ljudi koji su
Boga odbacili ili zaboravili jer su se smatrali dovoljno bogatim i
moćnima, jer im nedostaje Božji životni duh. Bog im ne može
dati svoga Duha jer se upravo tom duhu odupiru. No, bez tog
životnog Božjeg duha duša ne može opstati. Tad je kao biljka
bez svjetla zraka. Tako su mnogi ljudi danas postali bezdušni
materijalisti, bez korijena i snage u duši, jer im nedostaje taj
životni Božji duh, koji čovjeku daje smisao i pokazuje prave vri-
jednosti života. Bez duha Božjeg, nema prave požrtvovne ljubavi.
S razlogom se pribojavaš. Djeluješ poput oholice koji pred Bogom
nikada ne priznaje svoju krivnju. Teško podnosiš da je netko bolji
od tebe, te jednostavno nemaš hrabrosti za priznanje i istinu.
Oholica tako svoju krivicu prebacuje na druge, prikriva svoje pog-
reške tako dugo dok ih više i ne može prepoznati. Postaje slijep,
odupirući se duhu Božjem, tako dugo dok za Boga više ne možeš
ni čuti. Ako si takav, ako se ovdje prepoznaješ, vrijeme je da se
trgneš, da ti srce ne postane tvrdo i nesposobno za obraćenje.
No, kako kaže Biblija, oholost prethodi padu. Tko više ne želi
vidjeti istinu, predaje se iluzijama te tako ide stramputicom i tako
neminovno dolazi razočarenje i brodolom. Tako se danas obisti-
njuju Božje riječi, (kako prenose mediji), koje je davno prorekao
Mojsije: "Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne" (Lk 1, 52).
Zato moramo znati da je volja Božja za nas odlučujuća. To znaju
i prihvaćaju ponizni, marljivi i strpljivi, koji osluškuju riječ Božju.
Bog daje i može dati samo onima koji se otvore riječi istine, koji
se otvore spoznaji i životu po riječi Njegovoj. Po molitvi vjernika i
zahvalnosti Ocu, vjerni primaju milost, mudrost, srpljivost i mir.
U prisutnosti Božjoj osjećaju radost života, hrabrost i ustrajnost.
Danas živemo u vremenu u kojem skupa možemo reće da se
bojimo zla u svijetu, nemoćni da mu se sami suprotstavimo.
Ali treba biti svjestan tko to može, komu je sve moguće, a to je
Stvoritelj, Otac naš koji nam i danas govori: "ljudsko dijete, zašto
se uzvisuješ, iako si prah i pepeo? Ne osvrći se na ono što ljudi
misle, nego slušaj riječ vječnosti! Tada ćeš primiti krunu života".
(nastavlja se)
subota, 17.10.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 7
Pa dobro, pitaš se, gdje je Bog. Ne vidiš ga a kažu On je tu.
Daje nam sve kako bi funkcionirali kao osobe i kao ljudi,
a po njegovoj Očevoj volji i kao braća i sestre. Sve što
je stvoreno nastaje Njegovom voljom i dolazi nam iz onog
nevidljivog svijeta kako bi nakon životnog vijeka opet nestalo
sve to u istom nevidljivom svijetu. Što se čovjeka tiče, taj
svijet postaje na višoj duhovnoj i osvještenoj duševnoj razini.
Ovdje imamo malo vremena, koje ne smijemo trošiti uzalud
da bi smo stigli spoznati osnovne vrijednosti ovog života, igrali
se, učili, uživali i prenosili znanje mlađima. Date su nam i
razne poteškoće koje nastaju našom nesavršenošći radi koje
nastaje grijeh ali i spoznaja. Takvi grijesi spoznae nisu toliko
veliki kao što su grjesi namjere nakon spoznaog. Data nam je
životna uloga i put koju trebamo prepoznati i pokušati odraditi
prema moralnim načelima, a u skladu sa našim znanjem
i mogućnostima. Grijeh je izbjegavati obveze, zaobilaziti
poteškoće na štetu drugih, negirati Božje prisustvo, Njegovu
ljubav i zasluge za sve stvoreno. Svaki čovjek vrijedan je
ljubavi Božje, posebno griješnici milosrđa Njegova, a niti jedan
čovjek nije vrijedan slave Božije, ni na odlasku sa ovoga svijeta.
Mi nismo stvarni vlasnici niti sebe samoga, darovan nam
je ovaj život kao takav, osmišljen za cijelu vječnost, a nama je
dato vrijeme nakon rađanja, da sami sebe osmislimo i otkupimo
za vječnost. Ako ne vjeruješ u ove riječi, budući prijatelju, barem
se odvaži te napravi opit, pogled upravi u nebo, potraži božansku
osobu u svojim mislima i reci ove riječi:
"Bože oslobodi me moje krivice. Nemoj mi predbacivati. Uništi
moj zločin i od grijeha me očisti. Smiluj mi se Bože, po milosrđu
svome i po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me
svega od moje krivice, od grijeha me mojega očisti. (Ps 50, 3-4).
Tvoj iskren poziv neće biti uzaludan. Jer, tko dopušta da ga Bog
ukori, primat će upute i mudrost, naći će pravi put i vremenom
se prepustiti Božjem vodstvu te učiti razumijevati Božji zakon
života. Jer, Bog govori svakom griješniku, vjerniku i nevjerniku,
po savijesti svakom čovjeku pokazuje posljedice grijeha i budi
potrebu za očišćenjem. Samo čisti možemo u Nebo, obući bijele
ili plave rajske halje ili one sive u čistilištu. Ako zakasniš na vlak
spoznaje, te ostaneš u stanju u kojem se tvoje drvo života osuši,
halje tvoje ti neće ni trebati, biti ćeš razotkriven kad pročitaš knjigu
života svog nakon smrti, i od sve topline grijat će te samo plamen
tvog suhog stabla kojim ćeš, svojom voljom, oganj pakla potaknuti.
(nastavja se)
nedjelja, 11.10.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 6.
Da, ali ti ne znaš što je vjera. Vjera počima tvojom odlukom
da se međusobno povežeš sa svojim Bogom, Stvoriteljem.
Vjernik je donio odluku te se zauvijek povezao s Ocem,
sklopio je savez sa Njim, te Bogu posvećuje svoj život,
znajući da mu pripada i Bog njemu pripada. Bog je postao
temelj i središte njegova života. U tome je bit vjere prijtelju,
da se uz Boga zauvijek vežeš. "Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moje riječi, i vjeruje Onom koji me posla, ima život
vječni. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život".
Ako se odlučiš napokon živjeti sa Bogom, vjera postaje tvoj
savez sa Bogom, te ćeš osjetiti njegove riječi: "Sve što je moje
tvoje je, i što je tvoje, to je i moje". Tek tada postat ćeš svjestan
koliko dobivaš, i kolika je čežnja duše za Bogom u čovjeku.
Ako tada čitaš Božju riječ, ona će te prožimati, i ti ćeš postati
kao učenici iz Emausa kojima je "srce gorjelo" dok im je Isus
putem govorio i tumačio Pisma. "O kada ću doći i lice Božje
gledati". Smisao klicanja i života u Bogu je spoznaja. Smisao
tvoga križa je spoznaja i ljubav, jer Boga moraš učiti spoznavati
i ljubiti. Moraš upoznati ono svjetlo koje iz Boga zrači i kroz koje
mi njega možemo "gledati". Vjera u boga početak je vječnog
gledanja Boga. To je ono isto svjetlo po kojem će mo jednom
gledati Boga licem u lice i u kojem Ga već sada u vjeri spozna-
jemo. Gledajući svijet oko sebe mi vidimo Božije stvaranje koje
neprekidno traje u obnavljanju zemaljskog života. Kroz "svjetlo
vjere" na početku smo vječnog svjetla kojim već sada Boga
vidimo nejasno, a onda (dali, uzdignuta čela), i licem u lice.
Kad jednom upoznaš Stvoritelja, prijatelju, shvatit ćeš da bez
Njega više ništa ne možeš učiniti. Isto tkao apostoli, kada je Isus
uzašao na nebo i prividno ih napustio, osjećali su se kao suha
grana loze otrgnuta od čokota, bespomoćni, malovjerni, potišteni
tminom ljudi koji pate u sumnji. Da, patnik si bez vjere, moj
supatnik. Za vjernike su svi ljudi braća i supatnici po križu, a ne
suparnici ili protivnici koji su vječita ugroza i konkurencija. Zato
je ljude puno pravednije smatrati supatnicima, jer doisa takvi
jesmo. Nitko ne hoda bez križa ma koliko se trudio da ga prikrije.
Zato, ustraj u odluci da ostaneš u blizini Bžjoj i u Boga se uzdaj,
spasenje svoje, Oca svog. I u najdubljoj tami ovoga svijeta, jedino
što pomaže je čvrst savez s Bogom. "Galilejci zašto stojite i
gledate u Nebo? Ovaj isti Isus što je uznesen na nebo između vas,
opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo".
Tako su govorili anđeli očajnim i sumnjičavim učenicima koji su
bili neutješivi zbog gospodinova odlaska. Vjerovati znači: On me
nikada neće napustiti. Evo, danas, ja vjerujem riječima anđea, On
će se opet vratiti, a ja ću se stalno pitati da li ću Ga svojom vjerom
dostojno dočekati, a ti, ako hoćeš, i dalje skrivaj lice svoje.
(nastavlja se)
petak, 02.10.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 5.
Srećem te svakodnevno budući prijatelju, slušam tvoje
psovke u prolazu, u busu, tranvaju, pjeniš se grdeći ime
Božje, misleći da si mu ravan. Pogled u nebo tebi je
skupina zvijezda koja budi maštu o drugim civilizacijama,
skupina svjetlucavih tijela nastalih u nekakvom velikim
prasku iz ničega. Nebo je to po tvojoj fikciji i tvom ukusu.
Nisi svjestan da je tamo tvoja buduća egzistencija tvoj dom.
Zaviri koji puta, makar slučajno u Crkvu, dom Božiji, i čuj
Kristove riječi utjehe: jer "ljudsko oko nije vidjelo, uho nije
čulo, ljudsko srce nije zaželjelo, niti je ikad čovjek mogao
nešto tako zamisliti, što je Bog pripravio onima koji vjeruju
u život i koji ga ljube". Tvoje i moje Nebo ovdje na zemlji je,
i neka bude; dobrota, humanost, plemenitost, i ljubav...
Bog je ljubav i ona se kroz te ljudske osobine sva dijeli,
razdaje a da nikada ne gubi., dajući se Ljubav ne biva
manjom ali se po njoj naša osobnost dograđuje i
povećava, napreduje da bude dostojna Nebu.
Moraš biti svjestan da si po ljudskoj prirodi griješan, i da se
sa tim ne možeš nositi sam. Pored dobrote koju želiš pokazati
kao čovjek si u srcu i zao, ti misliš zlo, želiš zlo, govoriš zlo,
te na koncu i činiš zlo. Čovjek sam po sebi ne može baštiniti
kraljevstva nebeskoga. Kad čovjek uprlja svoje ruke, on ranjava
svoju savjest, te tako obezvrjeđuje svoje kreposti i vrednote.
Čovjek "Bog" uništava prirodu, ponižava druge, uništava Božije
stvaranje i postaje neprijatelj Neba čineći grijehe koji se danimice
gomilaju te ih gledamo u poplavama, potresima, ratovima, epide-
mijama te na koncu i u ekonomskim krizama zemalja i svijeta.
Zato prjatelju, budi svjestan da sam sebe nisi mogao stvoriti te
sam sebe nećeš moći ni ostvariti. Sam sebi ne možeš dati nebo,
ne možeš uništiti zla jer su jača od tebe. Grijeh je jači od nas,
mržnja nas nadvladava a ovisnost zarobljava. Naš osobni zatvor
ili naše Nebo je u nama samima i nama je dato da o tome odluč-
ujemo. Tko razori svoje biće nemoralnim životom on ga ne može
sam izgraditi. Čovje nije vlastiti stvoritelj ni vlastiti gospodar, nego
tek upravitelj svoga bića. On dobiva život od Stvoritelja i zato samo
po njemu može dobiti obnovu, preobražaj i otkupljenje svoga bića.
Živimo u vremenu kada "veliki brat" ili od maloprije čovjek "Bog",
već posjeduje tehnologije i moći te može čuti sve naše riječi i
vidjeti sva ljudska djela i nedjela, želeći do krajnosti oduzeti Božju,
a nametnuti svoju vladavinu svijetom. Umjesto ljubavi nameće
svoju silu i moć. Tako će u zadnjim vremenima, svojim djelova-
njem izazvati gnijev Božji, kada će (prema porukama neba) Knez
zla biti protjeran u njegove paklene dvore. Vrijeme ere mira koja
dolazi nakon toga, biti će nagrada Neba za sve preživjele na zemlji.
To vrijeme izgleda nije daleko. A, što je nama činiti. Tebi da razu-
miješ, pokaješ se za sva nedjela, te da odabereš milost Božju za
svoj spas i životni put. I, stalno se moramo pitati da li smo djeca
vječnosti, sinovi uskrsnuća, što ješ trebamo poduzeti, jer uvjeren
sam, da u svakom čovjeku postoji barem mala čežnje za uskrs-
nućem. Uz Božju pomoć vremenom se ta čežnja rasplamsava te
svjetlo vječnosti zasvijetli u svakom čovjeku. Pa i ako ostane neo-
kajanih grijeha, još uvijek postoji nada u čistilište da nas oslobodi
i osposobi za život vječni. I neka svakog dana, uskrsnuće pobjed-
nički ulazi u naše živote, nade, naše radosti i životne uspjehe.
(nastavlja se)
