Evanđelje u molitvama
petak, 23.10.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 8.
Evo malo i realnosti iz sadašnjeg svijeta nevjerni prijatelju.
Tama krize spustila se danas na najrazvijenije zemlje svijeta.
One doduše posjeduju znanje i moć u izobilju, ali realna
znanost nije u stanju ništa reći tamošnjim ljudima o smislu
njihova života, o putevima i vrijednostima kojima se stječe
duševna snaga i moć za prevladavanje nedaća ljudi.
Nositelji demokracije se uzaludno pitaju koje su to osnovne
vrijednosti bez kojih jedno društvo ne može živjeti. Umjesto
toga doživljavamo duh straha, pobune i revolta među ljudim,
upravo zato jer postoji odupiranje Duhu Božjemu, Na žalost,
i ti si jedan među njima. Čovjek poput tebe bori se protiv Boga,
niječe ga i tako neizravno ili izravno, svjesno ili nesvjesno,
napada. Želiš biti idol, želiš se sam u sebi predstavljati kao
božanstvo, a upravo takvi se međusobno sukobljavaju jer nitko
ne podnosi drugog nad sobom, ni jedan ne želi dijeliti, ne želi
davati osobito u kriznim vremenima kada sve uzima a ne daje.
To je put koji vodi izravno na otok zla na kojem prebivaju nečisti.
Ali postiji izlaz. Potreban nam je trajni Božji Duh, vjerni ga imaju
i osjećaju u sebi. Gdje nema Duha Božjeg tamo se duše guše u ništavnostima, častohleplju, u tami, pobuni, u strahu i pohlepi.
Danas doživljavamo izravan brodolom samovoljnih ljudi koji su
Boga odbacili ili zaboravili jer su se smatrali dovoljno bogatim i
moćnima, jer im nedostaje Božji životni duh. Bog im ne može
dati svoga Duha jer se upravo tom duhu odupiru. No, bez tog
životnog Božjeg duha duša ne može opstati. Tad je kao biljka
bez svjetla zraka. Tako su mnogi ljudi danas postali bezdušni
materijalisti, bez korijena i snage u duši, jer im nedostaje taj
životni Božji duh, koji čovjeku daje smisao i pokazuje prave vri-
jednosti života. Bez duha Božjeg, nema prave požrtvovne ljubavi.
S razlogom se pribojavaš. Djeluješ poput oholice koji pred Bogom
nikada ne priznaje svoju krivnju. Teško podnosiš da je netko bolji
od tebe, te jednostavno nemaš hrabrosti za priznanje i istinu.
Oholica tako svoju krivicu prebacuje na druge, prikriva svoje pog-
reške tako dugo dok ih više i ne može prepoznati. Postaje slijep,
odupirući se duhu Božjem, tako dugo dok za Boga više ne možeš
ni čuti. Ako si takav, ako se ovdje prepoznaješ, vrijeme je da se
trgneš, da ti srce ne postane tvrdo i nesposobno za obraćenje.
No, kako kaže Biblija, oholost prethodi padu. Tko više ne želi
vidjeti istinu, predaje se iluzijama te tako ide stramputicom i tako
neminovno dolazi razočarenje i brodolom. Tako se danas obisti-
njuju Božje riječi, (kako prenose mediji), koje je davno prorekao
Mojsije: "Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne" (Lk 1, 52).
Zato moramo znati da je volja Božja za nas odlučujuća. To znaju
i prihvaćaju ponizni, marljivi i strpljivi, koji osluškuju riječ Božju.
Bog daje i može dati samo onima koji se otvore riječi istine, koji
se otvore spoznaji i životu po riječi Njegovoj. Po molitvi vjernika i
zahvalnosti Ocu, vjerni primaju milost, mudrost, srpljivost i mir.
U prisutnosti Božjoj osjećaju radost života, hrabrost i ustrajnost.
Danas živemo u vremenu u kojem skupa možemo reće da se
bojimo zla u svijetu, nemoćni da mu se sami suprotstavimo.
Ali treba biti svjestan tko to može, komu je sve moguće, a to je
Stvoritelj, Otac naš koji nam i danas govori: "ljudsko dijete, zašto
se uzvisuješ, iako si prah i pepeo? Ne osvrći se na ono što ljudi
misle, nego slušaj riječ vječnosti! Tada ćeš primiti krunu života".
(nastavlja se)
