Srećem te svakodnevno budući prijatelju, slušam tvoje
psovke u prolazu, u busu, tranvaju, pjeniš se grdeći ime
Božje, misleći da si mu ravan. Pogled u nebo tebi je
skupina zvijezda koja budi maštu o drugim civilizacijama,
skupina svjetlucavih tijela nastalih u nekakvom velikim
prasku iz ničega. Nebo je to po tvojoj fikciji i tvom ukusu.
Nisi svjestan da je tamo tvoja buduća egzistencija tvoj dom.
Zaviri koji puta, makar slučajno u Crkvu, dom Božiji, i čuj
Kristove riječi utjehe: jer "ljudsko oko nije vidjelo, uho nije
čulo, ljudsko srce nije zaželjelo, niti je ikad čovjek mogao
nešto tako zamisliti, što je Bog pripravio onima koji vjeruju
u život i koji ga ljube". Tvoje i moje Nebo ovdje na zemlji je,
i neka bude; dobrota, humanost, plemenitost, i ljubav...
Bog je ljubav i ona se kroz te ljudske osobine sva dijeli,
razdaje a da nikada ne gubi., dajući se Ljubav ne biva
manjom ali se po njoj naša osobnost dograđuje i
povećava, napreduje da bude dostojna Nebu.
Moraš biti svjestan da si po ljudskoj prirodi griješan, i da se
sa tim ne možeš nositi sam. Pored dobrote koju želiš pokazati
kao čovjek si u srcu i zao, ti misliš zlo, želiš zlo, govoriš zlo,
te na koncu i činiš zlo. Čovjek sam po sebi ne može baštiniti
kraljevstva nebeskoga. Kad čovjek uprlja svoje ruke, on ranjava
svoju savjest, te tako obezvrjeđuje svoje kreposti i vrednote.
Čovjek "Bog" uništava prirodu, ponižava druge, uništava Božije
stvaranje i postaje neprijatelj Neba čineći grijehe koji se danimice
gomilaju te ih gledamo u poplavama, potresima, ratovima, epide-
mijama te na koncu i u ekonomskim krizama zemalja i svijeta.
Zato prjatelju, budi svjestan da sam sebe nisi mogao stvoriti te
sam sebe nećeš moći ni ostvariti. Sam sebi ne možeš dati nebo,
ne možeš uništiti zla jer su jača od tebe. Grijeh je jači od nas,
mržnja nas nadvladava a ovisnost zarobljava. Naš osobni zatvor
ili naše Nebo je u nama samima i nama je dato da o tome odluč-
ujemo. Tko razori svoje biće nemoralnim životom on ga ne može
sam izgraditi. Čovje nije vlastiti stvoritelj ni vlastiti gospodar, nego
tek upravitelj svoga bića. On dobiva život od Stvoritelja i zato samo
po njemu može dobiti obnovu, preobražaj i otkupljenje svoga bića.
Živimo u vremenu kada "veliki brat" ili od maloprije čovjek "Bog",
već posjeduje tehnologije i moći te može čuti sve naše riječi i
vidjeti sva ljudska djela i nedjela, želeći do krajnosti oduzeti Božju,
a nametnuti svoju vladavinu svijetom. Umjesto ljubavi nameće
svoju silu i moć. Tako će u zadnjim vremenima, svojim djelova-
njem izazvati gnijev Božji, kada će (prema porukama neba) Knez
zla biti protjeran u njegove paklene dvore. Vrijeme ere mira koja
dolazi nakon toga, biti će nagrada Neba za sve preživjele na zemlji.
To vrijeme izgleda nije daleko. A, što je nama činiti. Tebi da razu-
miješ, pokaješ se za sva nedjela, te da odabereš milost Božju za
svoj spas i životni put. I, stalno se moramo pitati da li smo djeca
vječnosti, sinovi uskrsnuća, što ješ trebamo poduzeti, jer uvjeren
sam, da u svakom čovjeku postoji barem mala čežnje za uskrs-
nućem. Uz Božju pomoć vremenom se ta čežnja rasplamsava te
svjetlo vječnosti zasvijetli u svakom čovjeku. Pa i ako ostane neo-
kajanih grijeha, još uvijek postoji nada u čistilište da nas oslobodi
i osposobi za život vječni. I neka svakog dana, uskrsnuće pobjed-
nički ulazi u naše živote, nade, naše radosti i životne uspjehe.
(nastavlja se)
Post je objavljen 02.10.2009. u 22:08 sati.