Da, ali ti ne znaš što je vjera. Vjera počima tvojom odlukom
da se međusobno povežeš sa svojim Bogom, Stvoriteljem.
Vjernik je donio odluku te se zauvijek povezao s Ocem,
sklopio je savez sa Njim, te Bogu posvećuje svoj život,
znajući da mu pripada i Bog njemu pripada. Bog je postao
temelj i središte njegova života. U tome je bit vjere prijtelju,
da se uz Boga zauvijek vežeš. "Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moje riječi, i vjeruje Onom koji me posla, ima život
vječni. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život".
Ako se odlučiš napokon živjeti sa Bogom, vjera postaje tvoj
savez sa Bogom, te ćeš osjetiti njegove riječi: "Sve što je moje
tvoje je, i što je tvoje, to je i moje". Tek tada postat ćeš svjestan
koliko dobivaš, i kolika je čežnja duše za Bogom u čovjeku.
Ako tada čitaš Božju riječ, ona će te prožimati, i ti ćeš postati
kao učenici iz Emausa kojima je "srce gorjelo" dok im je Isus
putem govorio i tumačio Pisma. "O kada ću doći i lice Božje
gledati". Smisao klicanja i života u Bogu je spoznaja. Smisao
tvoga križa je spoznaja i ljubav, jer Boga moraš učiti spoznavati
i ljubiti. Moraš upoznati ono svjetlo koje iz Boga zrači i kroz koje
mi njega možemo "gledati". Vjera u boga početak je vječnog
gledanja Boga. To je ono isto svjetlo po kojem će mo jednom
gledati Boga licem u lice i u kojem Ga već sada u vjeri spozna-
jemo. Gledajući svijet oko sebe mi vidimo Božije stvaranje koje
neprekidno traje u obnavljanju zemaljskog života. Kroz "svjetlo
vjere" na početku smo vječnog svjetla kojim već sada Boga
vidimo nejasno, a onda (dali, uzdignuta čela), i licem u lice.
Kad jednom upoznaš Stvoritelja, prijatelju, shvatit ćeš da bez
Njega više ništa ne možeš učiniti. Isto tkao apostoli, kada je Isus
uzašao na nebo i prividno ih napustio, osjećali su se kao suha
grana loze otrgnuta od čokota, bespomoćni, malovjerni, potišteni
tminom ljudi koji pate u sumnji. Da, patnik si bez vjere, moj
supatnik. Za vjernike su svi ljudi braća i supatnici po križu, a ne
suparnici ili protivnici koji su vječita ugroza i konkurencija. Zato
je ljude puno pravednije smatrati supatnicima, jer doisa takvi
jesmo. Nitko ne hoda bez križa ma koliko se trudio da ga prikrije.
Zato, ustraj u odluci da ostaneš u blizini Bžjoj i u Boga se uzdaj,
spasenje svoje, Oca svog. I u najdubljoj tami ovoga svijeta, jedino
što pomaže je čvrst savez s Bogom. "Galilejci zašto stojite i
gledate u Nebo? Ovaj isti Isus što je uznesen na nebo između vas,
opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo".
Tako su govorili anđeli očajnim i sumnjičavim učenicima koji su
bili neutješivi zbog gospodinova odlaska. Vjerovati znači: On me
nikada neće napustiti. Evo, danas, ja vjerujem riječima anđea, On
će se opet vratiti, a ja ću se stalno pitati da li ću Ga svojom vjerom
dostojno dočekati, a ti, ako hoćeš, i dalje skrivaj lice svoje.
(nastavlja se)
Post je objavljen 11.10.2009. u 14:33 sati.