Moli, tad nisi sam,
tad nisi nemoćan i usamljen,
pred obiljem svjetskih zala koji ti se nameću.
I dok zli zameće trag istini,
Gospodin je sa tobom,
koji si mu posvećen,
Gospodin je istina koja te oslobađa.
Istina je ponornica našeg srca
iz koje izvire život.
Nju ponizni trajno nalaze
u blizini očevoj.
Dok zle riječi pokreću mnoštvo zala,
dotle posvećenik Riječi božjoj
prozire ih i razgoni kao pljevu
gdje god se pojave
sa strasnih i lažljivih usana.
Posvećenik božji, pazi i sluša,
i služi onome kome je u srcu,
i čuje što mu je Goodin obećao:
"Što vam kažem u tami
recite na svjetlu,
što čujete u skrovitosti
propovjedajte na krovovima" (Mt 10,27).
"Jer, nema ništa skriveno
što neće trebati da se očituje,
ništa tajno, što sigurno neće trebati da se sazna
i na javu izađe" (Lk 8,17).
Zato će se sve što u tami rekoste
čuti na svjetlosti, sve što u sobama šaptaste
propovjedati će se na krovovima" k 12,2-3).
Dakle: "pazite kako slušate" (Lk 8,17)
Ne traži uzora na zemlji toj,
kao skladba neka je žovot tvoj
usklađen s Ocem,
u nutrinama,
poslušaj mudrost koja se daje
i oglasi ljubav u prikladan čas,
daj joj svoj glas, i nježnost svu,
da božja riječ ozdravlja
i oživljava, one koji su tu.
Kroti svoje tijelo,
da obuzdano,
svakom zovu ljubavi,
poteče u susret,
i istroši se u djelima dobrote.
Odmaraj, i posvećuj,
dušu svoju u ljuvabi,
da se s njome sjediniš
da Ljubavi predaš bitće svoje.
Sve božje kreposti primaj,
u odrazu, živi skrovito kao On,
jer je od nastanka
i u svakom trenu sa tobom,
i kada si jedno u ljubavi...,
ne traži uzora, na zemlji toj,
kao skladba, neka je život tvoj.
Pošao sam za tobom Gospode
kako bi se tvome Suncu otvorio,
i htio bi ti prići bliže, ali ne znam,
ne znam, kako biti otvoren pred tobom.
Doista, sve mi je nepoznato,
i na sve, molim,
neka padne svjetlo tvoje,
svijetlo Tvoje istine,
da u tmini providim svoj put.
Ja zapravo, ništa ne znam, i
uistinu si mi potreban, Gospode,
meni treba zajedništvo s tobom
što ga narav crkve tvoje propovjeda,
meni treba punina Tvoja, noć i dan,
jer se ponekad, i sa drugima osjećam sam,
meni treba sunce tvojih vječnih nebesa,
da put ne izgubim,
put, kojim idu tvoja djeca.
Vjerujem da sam dijete Tvoje,
i zahvaljujem ti, na tako divnom daru,
ali, ja bih, Oče htio,
kratkom dječjim zagrljejem,
stisnuti dlan tvoj,
da ne izgubim put svoj.
Jer, Ti putuješ kroz vječnost,
iz novog u novo,
a ja se u vremenu umaram i gubim.
Srce mi žeđa, Oče, žive blizine Tvoje.
Čujem tvoj glas, i Tebi se predajem,
Glasu tvoje Ljubavi,
Suncu vječnih Nebesa.
Ti koji imaš viziju,
u nadi i radosti,
u plemenitosti i ljubavi,
ti koji si prihvatio jaslice
i htio se ponovo roditi,
po Duhu mom sa visine,
Mene si dostojan,
Meni si se vratio.
Zato primi darove moje, i znaj,
tko se odriče darova mnogih
stostruko prima, jer Mene prima
sa svime onim čega se odrekao
i sa darovima koje još prikrivam.
Milosrdne zrake srca moga
primaju na dar molitelji Moji
koji Me hvale i u pjesmama slave.
Zato moli i bdij, sine moj,
i onda kada ti se tlo izmiče
tada ti se dlan Moj primiče,
jer kada si na dlanu Mom,
tada si sa mnom,
imaš Mene
i u Meni ostaješ.
Čovjek si, slobodno biće,
i radost je moja
kada te slboda tvoja
u mojoj blizini čuva.
Riječ moja je spona tvoje slobode,
jer sam te po mjeri svoje riječi stvorio.
Riječ moja tebi je dar Božića
dar Otkupljenja.
Po licu svom blagost ti dajem,
i dar Božića kazujem:
Shvati da si ljubljen i željen od mene,
shvati da si stvoren od mene,
shvati da si Krvlju mojom otkupljen,
da sam ti grijehe tvoje oprostio
i unaprijed ti ponudio otkupljenje
za svaki grijeh za koji se pokaješ.
Shvati da sam ti obećao dar za sve moje ljubavi.
Sve što zaišteš u moje ime dobit ćeš,
sve što započneš u moje ime
pomažu ti anđeli moji,
a Duh sveti te nadahnjuje
mojom božanskom snagom.
Pozvan si na vječni život.
Raj sam ti obećao,
i otišao sam ti u njemu dom pripraviti.
Svaki čin moje božanske volje je neopoziv,
jer ja sam u svemu vječan i postojan,
i ljubav moja tebi,
je neopoziva.
Znajte moji ljubljeni,
da ništa mi ne možete dati
što već nemam,
i što god od vas tražim
za vas to tražim.
Na Badnjak vidjeh prozor i svijeću,
i poziv vaš putniku na pomirenje,
Ja sam gospodin, koji kuca
i ulazi na otvorena vrata.
Iz blažene obitelji ja dolazim k vama,
sa svijećama: svjetlosti, života i nadanja,
kao pozvan gost u nježnosti,
pomirenju, ljubavi i predanju.
I zato kažem Vam, i blagoslov dajem:
Vi ljubljeni, što duše svoje
posvećujete mojoj ljubavi,
što primiste ruke djeci svijeta
iz jaslica vama pružene,
hvaleći i slaveći moje ime.
Vi ste jedno sa mnom, u vjekove.
Danas vas nalazim u miru i raskajanju,
Danas vam objevljujem novi život,
i vraćam vas Božićnom izvoru nade i vjere.
Zato, dišite snagom moje radosti,
djeco vjere,
djeco duha svetoga,
koji ste se mojem vječnom svjetlu vratili.
Ja dolazim, pohodim vas i posvećujem
iako znam, da ste svako zlo učinili,
i da nečistoća mnogih
nije dostojna pogleda nebesa.
Ali, vi ste za čistoću stvoreni.
Po mjeri Mene Riječi, Mene Žrtve,
Mene Ljubavi, ste stvoreni,
zato sam vam u svojoj bezgrešnosti
došao dati zaštitu i moć naspram svakog zla.
Vjerom me primajte.
U vjeri svojoj čuvajte me u sebi,
i ja vas u vama posvećujem.
Dao sam vam svoje tijelo da sa vašim bude sjedinjeno.
Dao sam da moja krv kola vašim žilama
i da uđete u moj sveti život.
Dao sam vam sve što moja bit ima,
svetost i pravednost, da mojim bićem nadvladate zlo,
mojim bićem da satirete grijehe.
Uzmi me u srce sine, jer, ja te sa Ocem izmirujem,
U meni ćeš naći očinstvo,
savršenu ljubav prema svemu.
Ne izdvajaj se više u svoje prazne samoće,
Živi cjelovito. Ja sam tvoja punina.
Ja nadopunjam sve, sve
što svakoj tvojoj gladi nedostaje.
Hvala ti Gospode za tvoju ljubav,
za beskrajni niz stvorenja svih vrsta,
hvala ti za mnoštvo ljudi koje srećemo
i za tajnu čovječju zapečećenu u tvom srcu.
Hvala ti što svaki dan upoznati nekoga mogu,
i diviti se ljepotama dara i iskustva,
što se pod imenom čovječjim skriva.
Hvala ti za oči ljudske pune neba,
i za patnju tvoju, po kojoj nas otkupljuješ.
Hvala ti za prepuna srca što me radovanjem časte,
i za ljepotu svih glasova čovječjih,
za snagu riječi braće moje na kojoj povijest počiva,
hvala ti za svaki trag čovječiji u prašini i u duši mojoj,
i što po duho tvome uđoh u tolike ljudske živote.
Hvala ti za djela čovječja koja te proslavljaju.
Blagoslovljen budi, tako divni Bože naš,
što Svemir svojim bitkom ispunjaš,
a u tako malenom srcu ljudskom se proslavljaš.
Svim bolima svojim što ih trpiš za nas
slila su se imena u jednu svetu riječ
po kojoj nas nikad ne napuštaš,
i ona je dovoljna - Ljubav.
Duha molitve uvrijedih,
i zato molim s naporom.
Slabim svojim težnjama
želim prići Nebu, ali uzalud.
Slabe mi se riječi natrag vraćaju
i zvone kao bezdan u meni.
Vrati mi Bože molitvenog duha,
da blag mi priđe u tvom otkupljenju.
Ali, neka ne bude uzalud,
neka se u ovim bolnim uzdasima
mudra riječ rađa u meni
i slavi tvoje ime.
Suzi mojoj ulij raskajanje
i daj da živa riječ pohodi mi srce.
Ja, biserje srca rasipah svijetu,
a tebe Boga i tvoga Čovjeka ne ljubljah.
Kao stvor bez srca bijah braći svojoj
i ljubljah ispraznosti mnoge.
Žao mi je, iskreno žalim,
što toliku bol ljubavi zadadoh,
i što joj toliko vremena u neznanju uzeh.
U vapaju mom molitva teče,
vrati me Oče, ljubavi svojoj,
vrati mi Ljubav i daj mi da ju ljubim,
da nadoknadim sve propuste svoje,
smiluj mi se Ljubavi...
smiluj mi se Bože moj.
Danas, tvojom dobrotom obasjan,
svojim licem i imenom izlazim preda Tebe,
u molitvi, da me istina oslobodi,
da me tvoja bezgrešna Žrtva otkupi,
i u punom sjaju Istine na meni,
priznajem, Oče, da sam grešnik,
da sam se ogriješio o vječne vrijednosti
tvoga savršenog djela i reda.
Sve što mi se pričinjalo nevažnim bilo je važno:
Ime, Duša, Život, Istina, Sloboda, Molitva,
Patnja, Dobrota, Ljubav, Riječ, Čovjek, Svet,
Sveto Trojstvo, Tvoja Žrtva, Vječnost...,
prema svemu sam sagrješio,
sebe obesčastio i tvoju ljubav ponizio.
Priznajem evo, grijeh svoj,
pred nebom i zemljom,
i žalim, gorko žalim.
Ali, ja se u dobrotu tvoju uzdam,
dobrotom tvojom,
vjera moja može postići sve,
obnoviti sve, i vratiti me u red
nebeskih svetih bića,
gdje si od početka predvidio
da Čovjek živi.
Evo me Gospode,
opet na početku,
opet u sebi, pred tobom.
Ti vidiš i znadeš sve.
Moja te usta zovu, Ti si ih oblikovao,
moje te srce žeđa, Ti si mu ljubav obećao.
Evo me, slušam i primam,
neka bude po riječi tvojoj.
Priginjem se da Te čujem,
jer uvijek mi uho izmiče svetoj čujnosti
koja je u nizinama.
Oprosti mi gordost i grijehe moje,
jer mi je teško biti čovjek, potomak Evin.
Kao da jaku oprugu u sebi svijam,
koja me zamara i u svakom neoprezu
opet natrag baca.
Tu sam, u imenu sam svome,
gdje me tvoja riječ položila,
građevina sam koju je Duh sveti trebao dovršiti,
ali sam se u neposluhu sam primio toga posla,
i pokazao se nedoraslim takvom djelu.
Oprosti mi Gospode, otkupi me od imena mog
koje me sramotom mnogih dana optužuje.
Učini me dostojnim klanjanja svetom licu Tvome.
Uđite u nepodjeljena mora Gospodnja,
napustite kontinente okrvavljenih granica,
jer u dubinama su vaše vode,
u širinama je izgubljenost vaša,
a u visinama sunce,
koje vas nikad ne zaboravlja.
Svježa jutra i večeri odmaraju vas
za novi dan na putu,
jer dan je dah čovječji,
a noć je slabost njegova.
Uđote u mora Gospodnja,
svi vi koji se na zemlji raskomotili niste.
Uđite u molitvene vode
da vam operu duh vaš od zlih uspomena,
da vam savjest otvori istinski vidik u sve.
Uđite u slobodu.
Dovoljno je priznati se čovjekom, u istini,
u grešnosti i slabosti svojoj,
pa da Milost, svoje riznice otvori.
Da milosrdno sveprisutno srce
darom smiri biće tvoje.
(Da bi ovladali ovom i prethodnim naslovima - Cvijete moj, potrebno je pročitati nekoliko slijedećih molitava pod nazivom - Otkupi me Gospode, koje su također u skladu sa tekstovima cijenjenog R.B.)
.
Izvlačim jednog po jednog
iz vrućeg mora nevolje, i pitam:
zar ti nije dosta zla tvoga,
zar ne vidiš odakle si sam došao,
pobunjeni stvore.
I to izvlačenje kroz milenije tvoje.
Davno je bio Adam, i dugi su
nizovi grešnika iza njega.
Zar zbilja, svaki mora opačinu izvršiti,
i prihvatiti zloga za oca
da tako uvrijedi strpljenje moje.
Čekam, evo, i posljednji naraštaj
da Sud savršeni objavim na kraju
Moga vijekovnoga Milosrđa.
Više od svih vaših zloća,
spreman sam ljubavi svoje uložiti
u povratak vaš,
jer, Ja se nisam nikada odrekao očinstva,
kao što ste se vi sinovstva odrekli.
Spreman sam oprostiti sve,
u zadnji čas prije Suda.
Tko čuje, neka dođe na zov moje ljubavi.
Jer vremena je,
uistinu malo.
Ja sam jedinstvo vaše,
Ja - Otac vaš, djeco moja rasuta,
vratite mi se u krilo i zagrlite braću.
Ne ratujte u sveti dan,
ne bludničite, ne ubijajte sebe,
u svojim brakovima i u svom potomstvu.
U Sveti dan, ne slušajte bajke,
i zvjerske urlike tjelesnih stvorenja.
I danas je Mudrost među vama,
pohodite me i ja ću pohoditi vas,
Pohodite Me svim srcem,
i Ja ću svim Srcem pohoditi vas.
Nisu moja čudesa prestala, nego
nitko me ne zove u svoju blizinu.
Isplaćuju me izdaleka,
kao da sam gost neželjeni.
Ne, neću vas ostaviti same.
Nećete vi kuću u kojoj vas držim,
zapaliti svojim neposluhom,
nego ću ja zapaliti kuću
u kojoj više Moje djece nema,
i u kojoj odmetnici žive.
Uskoro.
Zato, vratite se i budite mi djeca.
Izlijevam blagoslov na vas,
i čekam vas u svom danu
da vas iz dana vaših podignem.
Čekam vas u crkvi svojoj
izvan puteva vaših, da vam,
putem nebesa svaki vidik otvorim.
Danas sam sa vama, a sutra će te vi,
ako hoćete, biti sa Mnom.
Kroz ovaj Dan se ulazi u prijateljstvo naše.
Nije nedjelja nego dan Gospodnji,
u kojemu je svakome činiti dobro
i tako u dobrotu Moju urasti.
Stojim nad razvalinama vašeg vremena,
grešni naraštaju, i kažem vam,
da sam kadar sazidati novi grad među vama.
Vaša razvaljena srca u stid ću opet obući,
vaša otrovana tijela postom ću očistiti,
da opet budu zdrava.
Vaše srušene ograde savjesti,
Riječ moja u trenu podiže.
Vaše pogažene, potištene i depresivne duše,
Duh moj ispunja svježinom života,
da opet ljubav nađete
i sokovima njezinim procvjetate.
Uđi na goru visoku poniznosti malena
tebe želim nebu pokazati,
miomiris malenosti tvoje duše,
svratio je moj vječni pogled
da te iz mulja svijeta izvadim,
i presadim u svoj vrt.
Gipke su vode tvoga odaziva,
Moj zov naraštajima
tvoje je uho našao,
i vraća se s plodom u tebi.
Danas si iz naručja moga ušao u lice moje,
i sasvim te sebi prinosim,
da se ljubav naručja
i istina Lica u tebi sjedine,
da se ljubav i istina u tebi sjedine.
Poželio sam čovjeka,
i sad ga vidim nad poraženim sotonom.
Ljubav je mija tvoju ljubav probudila,
Moja je istina tvoju želju za spoznajom našla,
i otkrila joj sve.
Sklad djeteta u tebi otkrivam
i zato ti prilazim s ovolikim darom
da ga sa braćom svojom i sestrama podijeliš,
da radost vaša bude potpuna.
Dok slijeću na tebe otrovni kukci
i sve iz tebe sišu, do posljednje kapi,
na tebi postaju blaga stvorenja,
puna ljepote i mira.
U tvojoj krvi, otrovi se njihovoga srca guše
ali, tebe otrovati ne mogu,
jer ljubav moja u tebi se skriva.
Narav moja sa tvojom je sjedinjena.
Zaista, ne možeš proći bolje od Krista.
Ali, ni manje te zapasti neće.
Zato, primi križ svoj i idi za Njim.
Slijedi ga u muci da mi bliže priđeš.
Sjemenje svoje predaj meni
da te u Njemu obnovim.
Evo me pred licem tvojim.
Grijem te i grlim kao majka.
Kao otac na tvojoj glavi
ruku svoju držim,
i kažem vječnu riječ:
Ti si moj. Amen.
Nisam želio da budeš trn, nego cvijet.
Više sam ti od običnog života dao.
Zato primi radi Moje ljubavi
Moju slavu na sebi.
Što ti dadoh,
uskratiti ti nitko osim Mene ne može.
Zato, ne boj se.
Kad te uberu i pogaze, cvijete,
ne znaju da će tvoj plod,
što sam ga nezanimljivim njima učinio,
u tisuće novih ljepota cvjetati,
u tisuće tisuća novih stabljika,
kroz tisuće generacija,
što će jednako gažene kao Krist,
ustati u svojoj ljepoti,
ustati u svojoj dobroti.
Od kada sam te pohodio,
pa do smrti tvoje,
traje tvoj veliki petak
u kojem te satiru,
ne znajući da se ne može zatrti sjeme Uskrsa.
Zato, ljubavi,
shvati da tvoje radosti nisu tu,
nego u Meni, i da putuješ kroz sve do Mene,
da se u Meni napiješ voda,
od kojih se ne žeđa više.
Da se u meni nasitiš kruha,
od kojeg se ne gladnjuje više.
Duga je godina,
kroz koju se do svoje ljepote
i svoga mirisa probijaš.
Ja bdijem nad tobom, godinom,
i čuvam sjeme tvoje nejako,
da unatoč mrazu i nasilju
surove klime zemeljske,
nježnost svoju sačuva.
Dok te beru i mirišu,
i ne slute, iz kojih si sve grubosti
svoga vijeka iznikao.
Ti šutiš, jer riječ je tvoja suvišna.
Ti sam si riječ moja bezumnom naraštaju.
Dok te ranjavaju,
i ne slute da je moje ime u tebi neprobojno
i da je u Meni sva tvoja iznenađujuća blagost.
Ništa ti nisu dali, ali ubrati te hoće,
ispiti darove tvoje ljepote i udisati tvoj miris.
Zato sam te i postavio pred njih,
da im budeš moj dar.
Da im budeš moj znak.
Da im budeš putokaz i prosvjetljenje.
Da im budeš osuda njihovoga tvrdog mraka,
koji se ipak pod mojim korakom lomi u prah
i pred mojim dahom topi u gipke vode.
Dolazi vrijeme trijumfa,
ljubav će se i vrijednost sastati
pravda i mir zagrliti
a ti, budi svjedok i gledaj,
kako usta izgladnjela primaju hranu nekvarljivu,
kako srca ponižena primaju utjehu blaženih.
Dolazi vrijeme trijumfa,
žito i kukolj sad se razlikuju,
a ti, budi miran i pripravan,
uozbilji se kada se svi smiju,
nasmiji se kada su svi zabrinuti.
Dolazi vrijeme trijumfa,
u vjeri ima smisao život tvoj
jer tebi dolazi Otac Sin i Duh sveti
a njima dolazi sudac strašni,
kad svjetlost siđe u mrak svijeta
nitko se neće moći sakriti,
zato križ svoj pretvaraj u ljubav
da te prepoznaju na djelu anđeli moji,
da te mimoiđu.
(Da bi u potpunosti razumjeli ovaj naslov, korisno je pročitati nekoliko slijedećih recitacija na temu Cvijete moj, kojih je autorod cijenjeni i meni dragog R.B., koji je iste napisao nadahnut Duhom svetim...mir Vama)
*
Usnuo.., začu tvoj glas Kriste;
nitko te ne optuži, ni Ja te ne optužujem,
neboj se, ja sam..., samo vjeruj,
vjera te tvoja spašava.
;
Izađi iz smrti svoje...,
izađi iz okova svijeta,
ustani i hodaj... prijatelju Božji,
prijatelju moj.
;
Kao rijeka teci kroz ovaj svijet,
i pusti neka te piju svi koji su žedni,
neka te isušuje sunce lažnih hramova zemaljskih,
i znaj;
;
budeš li rijeka od izvora,
nitko ti ništa neće moći...,
jer izvor brine da tvoje vode teku,
i da ih ima u obilju.
;
Ustani..., budi čovjek...,
ustani i hodaj prijatelju Božji,
prijatelju Moj.
dao si Oče,
da se u nevolji pravednik tvoj usavršava,
tebe proslavlja
a zloga uništava.
Patnju i smrt on u svoj život prima,
i tako sve što čini oplemenjuje,
jer zna da sve propada
osim onoga što sa Kristom ima.
Njega ljubav tvoja obasjava,
jer pravednik tvoj središte je božjeg svijeta,
ne tjera druge na posvetu,
već je izbor njegova posveta.
I stan svoj Oče, nalaziš u njemu,
jer on je blagoslov svima,
sve što je u istini, pripada njegovu životu,
jer u tebi ima smisao, dar i dobrotu.
Koliko je do njega,
pravednik tvoj, u miru je sa svima,
jer zna da Ti upravljaš
sa svim stvorovima.
Opijen dobrotom, a trijezan u svemu,
pravednik tvoj, dane svoje provodi,
sve prima na dar, i sam je dar svemu,
u rijeci, koja k tebi Oče vodi.
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...