Duga je godina,
kroz koju se do svoje ljepote
i svoga mirisa probijaš.
Ja bdijem nad tobom, godinom,
i čuvam sjeme tvoje nejako,
da unatoč mrazu i nasilju
surove klime zemeljske,
nježnost svoju sačuva.
Dok te beru i mirišu,
i ne slute, iz kojih si sve grubosti
svoga vijeka iznikao.
Ti šutiš, jer riječ je tvoja suvišna.
Ti sam si riječ moja bezumnom naraštaju.
Dok te ranjavaju,
i ne slute da je moje ime u tebi neprobojno
i da je u Meni sva tvoja iznenađujuća blagost.
Ništa ti nisu dali, ali ubrati te hoće,
ispiti darove tvoje ljepote i udisati tvoj miris.
Zato sam te i postavio pred njih,
da im budeš moj dar.
Da im budeš moj znak.
Da im budeš putokaz i prosvjetljenje.
Da im budeš osuda njihovoga tvrdog mraka,
koji se ipak pod mojim korakom lomi u prah
i pred mojim dahom topi u gipke vode.
Post je objavljen 12.12.2006. u 21:29 sati.