Duha molitve uvrijedih,
i zato molim s naporom.
Slabim svojim težnjama
želim prići Nebu, ali uzalud.
Slabe mi se riječi natrag vraćaju
i zvone kao bezdan u meni.
Vrati mi Bože molitvenog duha,
da blag mi priđe u tvom otkupljenju.
Ali, neka ne bude uzalud,
neka se u ovim bolnim uzdasima
mudra riječ rađa u meni
i slavi tvoje ime.
Suzi mojoj ulij raskajanje
i daj da živa riječ pohodi mi srce.
Ja, biserje srca rasipah svijetu,
a tebe Boga i tvoga Čovjeka ne ljubljah.
Kao stvor bez srca bijah braći svojoj
i ljubljah ispraznosti mnoge.
Žao mi je, iskreno žalim,
što toliku bol ljubavi zadadoh,
i što joj toliko vremena u neznanju uzeh.
U vapaju mom molitva teče,
vrati me Oče, ljubavi svojoj,
vrati mi Ljubav i daj mi da ju ljubim,
da nadoknadim sve propuste svoje,
smiluj mi se Ljubavi...
smiluj mi se Bože moj.
Post je objavljen 19.12.2006. u 23:18 sati.