Evo me Gospode,
opet na početku,
opet u sebi, pred tobom.
Ti vidiš i znadeš sve.
Moja te usta zovu, Ti si ih oblikovao,
moje te srce žeđa, Ti si mu ljubav obećao.
Evo me, slušam i primam,
neka bude po riječi tvojoj.
Priginjem se da Te čujem,
jer uvijek mi uho izmiče svetoj čujnosti
koja je u nizinama.
Oprosti mi gordost i grijehe moje,
jer mi je teško biti čovjek, potomak Evin.
Kao da jaku oprugu u sebi svijam,
koja me zamara i u svakom neoprezu
opet natrag baca.
Tu sam, u imenu sam svome,
gdje me tvoja riječ položila,
građevina sam koju je Duh sveti trebao dovršiti,
ali sam se u neposluhu sam primio toga posla,
i pokazao se nedoraslim takvom djelu.
Oprosti mi Gospode, otkupi me od imena mog
koje me sramotom mnogih dana optužuje.
Učini me dostojnim klanjanja svetom licu Tvome.
Post je objavljen 17.12.2006. u 21:35 sati.