Ako baš hoćete znati
|
66. Tu sam bio još vrlo mali pa nemam pravu ideju. Pamtim svega dvije-tri stvari. Prvo, Pele je bio na vrhuncu karijere (ili malo iza) i sjećam se da su se svi zgražali, moj stari prvi, koliko ga tuku već na utakmicama u skupini. Specijalno Bugari. Mislim da ga je netko od Bugara polomio tako da više nije igrao na prvenstvu. Nije tada bilo kartona a i sudije su bile defence-friendly. Drugo što pamtim je utakmica Portugal-Sjeverna Koreja. Na poluvremenu je rezultat bio 0:3. Onda je Eusebio uzeo stvar u vlastite noge. Treće i najvažnije: je li bio gol? Hurst je pucao, greda se tresla, tribine su se tresle i Dienst je priznao gol. Na intervenciju pomoćnika Bahramova. Jeste li znali da danas glavni stadion u Azerbejdžanu nosi njegovo ime? Tofig Bahramov! 70. Kako pamtim ovo prvenstvo? Prvo, sve odlučujuće utakmice sam odgledao u selu Petrinjci pokraj Sunje u posjetu kod tete i tetka. Oni su neumorno radili u polju i nisu mogli vjerovati da zbunjeni nećak drhti pred prijenosima iz dalekog Meksika. Drugo, kapetanu Engleske Bobyju Mooreu su novinari nalijepili neku pljačku draguljarnice. Do kraja prvenstva to je bila priča nad pričama. Treće, tada je odigrana vjerojatno najljepša utakmica svih svjetskih prvenstava ikada: Njemačka-Italija 3:4. Finale je bilo jednosmjerno. Ironično, čovjek o kojem se najviše pričalo nije bio iz pobjedničkog tima. Gigi Riva! 74. Teta Mira iz gore spomenutog prvenstva 70. mi je poklonila foto-album da ga popunim fotografijama s mature. Meni je taj album bio nešto najdragocjenije što sam posjedovao pa sam ga popunio najdražim što sam imao: fotografijama stadiona (Westfallen!) te fudbalera i timova koji će na istima nastupati. Moja majka je doživjela omanji slom živaca kad je vidjela da su album neodljepljivo zauzeli Johan Cruiff i Josip Katalinski. To je jedino finale svih prvenstava nakon kojega sam plakao. Moj svemoćni Ajax i najbolji nogometaš koji je ikada igrao pod okriljem FIFA-e nisu osvojili titulu. An pasan: Danas se svi kunu u Maradonu. Kad sam ja bio klinac starci su tvrdili da je Pele najbolji od svih. Djedovi su spominjali Di Stefana i Puskasa. To je valjda generacijska razlika. Čini se da je najbolji koji je hodao Zemljom onaj koji je bio najbolji kad je tvoja generacija bila na štihu. Korolar: ako mislim da je Cruiff bio najbolji, star sam. Možda, ali vam za pravo ne dam. Najbolji ikad viđen je Johan Cruiff. 78. Ovo sam prvenstvo uglavnom odgledao na Mirogojskoj u društvu Dadota i Mirota. Neprocjenjivo. Nakon utakmice bih obično otpješačio n kilometara do svoje tadašnje rezidencije u Sigetu. Prvenstvo se uglavnom pamti po: Neuvrštavanju nekog darovitog klinca u argentinsku repku, Vojnoj hunti i mučnoj atmosferi u zemlji-domaćinu, Mariu Kempesu, Legendarnoj Rensebrinkovoj stativi koja je prouzročila drugi uzastopni poraz Nizozemske u finalu, Moru nebeskoplavo-bijelih papirića kojima su navijači počastili početak svake utakmice domaće reprezentacije 82. Diego Maradona u punoj snazi. Faulovi su krvoločni: vjerojatno mali smiješni selektor još uvijek ima ožiljke od Cabrinijevih startova. A opet, Italija je na putu do titule pobijedila Argentinu, Brazil i Njemačku. Paolo Rossi, Cabrinijev dečko (?) je zabio hat-trick Brazilu za talijansku pobjedu 3:2. Ja računam ovako: ako zabiješ Brazilu tri komada i pobijediš, pa ako ti poslije utakmice prigovaraju da si igrao talijanski catenaccio – pshaw! Bilo je prekrasno vidjeti starog Sandra Pertinija u počasnoj loži na finalu. Inače se prvenstvo još pamti po najgrubljem startu ikada: njemački vratar Schumacher je polomio Francuza Battistona. Pretpostavljam da je dostupno na youtubu. Nisam provjeravao zbog užasa. 86 Božja ruka! I Gary Lineker koji je nekoliko utakmica odigrao s gipsom na podlaktici pa ipak postao najbolji strijelac. Njegova definicija nogometa je jučer dobila novu potvrdu. Na tom su prvenstvu veseli Meksikanci izmislili famoznu „olu“. Kako god okreneš, to je postala ultimativna zabava navijača, čak i na plivanju. 90 Jesmo li tada navijali za našu reprezentaciju? U zadnjoj pripremnoj utakmici maksimisrki stadion svakako nije. A daleko je i dogurala. Nijemci su pobijedili u najružnijem finalu ikada. Roger Milla je snimio reklamu za coca-colu. 94 Henry Kissinger je dobio svoje prvenstvo. Nama je bilo apstraktno, a i Franco Baresi bi radije da ga ne spominjemo. Maradona ni dan-danas ne zna u čemu je prekršaj zbog kojeg su ga eliminirali. 98 Zidane je u finalu zabio dva gola glavom! 02. Japanski vozač se ubio kad neku reprezentaciju nije na vrijeme dovezao na trening. Mirko Jozić još uvijek nema pojma zašto je dobio Italiju i izgubio sve. 06. Zidane je udarcem glavom pogodio prečku i Materazzija. 10. Rosetti! Engleski nepriznat gol je glupost, ali Rosetti je pravi vojnik partije. Greškom organizatora, a protivno pravilima, na stadionskom semaforu je reemitiran off-side gol Teveza. I Rosetti i pomoćnik su ga vidjeli. Nakon konzultacija su odlučili da moraju primijeniti pravila te su gol priznali. U jednoj sekundi je Rosetti mogao odabrati hoće li ući u legendu ili u povijest. Izabrao je gore. tbc |
