11:59
|
Prvi set odbojkaške utakmice je trajao 18 minuta. Završio je u 18:05. Kad je započeo? Ne morate vjerovati, ali ovako je glasio drugi zadatak na ispitu iz matematike na nižoj razini na državnoj maturi održanom prije tri dana. Imam nećaka koji upravo završava 1. razred osnovne. On je pametan i vižljast i pojeo bi ovaj zadatak za doručak i bez ponuđenih odgovora koje su ovom priliko maturanti mogli razmatrati (Napomena: stvarno su ponudili 4 odgovora.) Važnije od toga, i većina njegovih kompića bi zadatak ispravno riješila. Dobro, reći ćete, to je drugi zadatak, samo za ugrijavanje, prikladan psihološki trik da se pristupnicima umanji stres. Ako ste na na znatiželjniju stranu pa vas zanima kako je onda izgledao prvi zadatak, zavirite na ncvv. A što tek da se onda kaže o dvadesetom, od njih ukupno 28: Zadano je a=18/25 i v=6.3, treba izračunati a^3v (a-na-treću-puta-ve). I da, imate pravo na kalkulator. I ne, ovo nije skrivena kamera. Ovo je zaista ispit zrelosti u hrvatskom školskom sustavu. Već ranije je bilo najavljeno da će maturalni ispit iz matematike na nižoj razini sadržavati gradivo osnovne škole plus kvadratnu funkciju. Ni u najgoroj noćnoj mori nije ipak bilo moguće zamisliti u što bi se to moglo pretvoriti. Zašto je tako i što se dogodilo? Što o tome mislimo i što iz toga zaključujemo? Disclaimer. Zaista ne mislim da je matematika početak i kraj svega. Ne umišljam da matematika može sve. Ne mislim da bi sutrašnji povjesničari, lingvisti, čak ni IT stručnjaci morali žonglirati logaritmima. O matematici pišem samo zato što znam o čemu govorim. I prije sam govorio da državna matura kao koncept ima smisla. Točnije, imala je dok nije političkim dekretom nametnuta kao kriterij za upis na fakultet. To je otvorilo čitav niz kontroverzi koje ni fakulteti sami, propisujući svoje dodatne kriterije (i klasifikacijske postupke) ne mogu zakrpati. O tome sad nećemo. Pokušajmo uvidjeti što državna matura, takva kakva se uvela, znači za same škole i za maturante. Mi, naivni, mislili smo da bi ona trebala konsolidirati školstvo. Ujednačiti standarde i nametnuti očekivane ishode učenja. Što smo dobili i koja poruka se đacima poslala? Koje ishode učenja kroz 12 godina naša država očekuje i traži od đaka? Da „znaju na sat“. Ugrubo, na to se svodi. Evo malo napornih tehnikalija. Matematika je određena u obavezne sadržaje na državnoj maturi. Svaki učenik, ovisno o svojim interesima i spremnosti, može odabrati hoće li na maturi polagati višu ili nižu razinu matematike. Viša uglavnom pokriva srednjoškolsko gradivo (na revijalan način), nižu sam vam dočarao. Ako želite samo maturirati, to je to. Želite li upisati neki fakultet, onda morate odabrati onu razinu matematike koju taj fakultet svojim upisnim pravilima zahtjeva. Ako ste „tehničkiji“, viša razina vam ne gine; ako ste humanističkiji, e onda od vas tražimo da samo znate „na sat“. Ni tu nevolje ne prestaju. Lani je održana probna matura čiji su rezultati bili pretužni. U strahu od đaka i roditelja, u strahu od propasti ambicioznog i preskupog projekta i u strahu od javne sramote koju bi ishodi našeg školskog sustava doživjeli da se istjeraju na svjetlo dana, matematika je olakšana ispod granice uvredljivosti. Pustimo sad računanje vremenske razlike od 18 minuta. Pravo pitanje glasi: u čemu je smisao ispita zrelosti i vladanja gradivom iz ova 4 razreda ako te na kraju pitam jesi li naučio sve iz onih prvih 8 razreda; od uspoređivanja brojeva, preko rješavanja jedne linearne jednadžbe s jednom nepoznanicom, do oduzimanja (s paklenom zamkom koja od čovjeka traži da razumije kako sat ima 60 minuta). Odgovor: u tome da nam rezultati ne ispadnu preloši. Tome treba dodati i polugu kojom će se rezultati dodatno zamagliti: ocjene neće biti iskazane u skladu s unaprijed zadanim kriterijima, nego relativno, u ovisnosti o uspjehu cijele populacije. Pa ako četvorica oko tebe ne razumiju koncept mjerenja vremena, a ti znaš kad je počeo onaj odbojkaški set, država će potpisati da si ti matematički potkovan. Što to za društvo znači na (ne tako) dugi rok, jasno je. Ono što svi analitičari i kolumnisti (pročitajte Pavičića i Šešelja danas u Jutarnjem) možda previđaju jest to da matura svojim sadržajem i oblikom utječe na školu; ne samo (što je očito) obratno. Današnji učenici koji će iduće ili idućih godina polagati matematiku na državnoj maturi sasvim jasno znaju na čemu su. Današnji osmoškolci jasno mogu vidjeti: kompletnoj nastavi matematike u gimnaziji, skupa s nastavnicima, skupa s programima, slobodno se smiješ nasmijati u brk. Sve što ih ti nastavnici budu učili, sve što se od njih bude tražilo oni će s pravom svrstati u šum u informacijskom kanalu. Njihovo je samo da znaju odgovoriti koliko je dana u tjednu od srijede do petka, s 4 ponuđena odgovora. Možda je nekom normalno da ispit zrelosti naših maturanata ne traži dalje od Pitagore. (Indikativno je da i elita naše akademske zajednice, bar po Jutarnjem, misli da u naše intelektualno naslijeđe ne spada čak ni Pitagora, a kamoli Gauss i svi iza njega. Zanimljiva bi bila ekvivalentna razina ignorancije u drugim područjima. Jednostavnom analogijom, tako bismo ostali i bez Shakespearea i bez Mendeljejeva i bez Darwina ). Možda će neki budući Šuker objašnjavati da nam je kamata nekog zajma, kad naraste s 8 na 10 posto, narasla tek 2 posto. Možda. Ono što je sigurno jest: ova matura, bar matematika na nižoj razini, takva kakva jest, to je uvreda za misleći svijet. Ako sami đaci kažu: to je retardacija … onda je to retardacija. |
