Svašta u mojoj glavi.

27.10.2009., utorak

Prekovremeno

Negdje sam pročitao da je današnji dan najneproduktivniji u godini. Promjena računanja vremena da narušava radni elan, entuzijazam, kolegijalnost, psihu i to. Želim naglasiti da ništa od toga nije istina u što ćete se i vi uvjeriti na mom primjeru.

Danas me na poslu čekao kompliciran dan: puna akcija od 8 do možda i iza 5 popodne. OK. Može se to uz planski i disciplinirani pristup. Rano ću na spavanje, probudit se u 6, skuhat jaku kavu, a onda, točno ovim redoslijedom: tjelovježba, brijanje, tuš, novine i sve što čovjeku treba. Optimistično zaspao.
Skoro radosno se probudio. Čilo i bodro, skoro kao Jure Radić. Odradio vježbe, rutinski odslužio kupaonicu, skuhao upravo divnu kavu, otro naočale, odjenuo se; ma skoro mi je došlo onako poletnom da trčećim korakom odjurim do tržnice po novine i pecivo za djecu i Ljubicu. …

… a kad tamo, kao Pale sam na svijetu. Ili Polančec. Na mojoj maloj kvartovskoj tržnici svjetla još nema, kafići zatvoreni, a prevrijedni dnevni tisak još u balama leži pred trafikama. Ribe koje će dospjeti u ribarnicu još su plivale u moru, ona moja peciva još nisu upoznala germu, a parking milicija tek se skupljala u centrali da čuje dnevnu zapovijed. Mrak i pustoš.

U magnovenju svrnem pogled na Lebarovićev sat na uglu. Pa shvatim: nije 7 nego je tek 6. Brižni je Lebarović čak i u mojoj zabiti učinio što ja nisam sa svojom budilicom: vratio sat unatrag sukladno društvenom dogovoru. Što ću; vraćam se kući bez novina i bez peciva pa još moram i pazit da me susjedi ne prozru kakav sam blento, ali i nije najgore to što će oni mislit nego je najgore to što ja stvarno ne znam što ću sada. Onako friško obrijan natrag u krevet? Pa onda navit budilicu po bog-te.pitaj-kojem-vremenu? Ili proučavat na wikipediji navade pomicanja kazaljki? Ili cost-benefit svađe oko istoga?
Možda da još jednom ponovim tjelovježbe što su mi propisali brižni terapeuti? Možda bih se mogao i obrijat još jednom? Nazvat točno vrijeme? Riješit dva sudokua? Oribati štednjak? Očistiti utore na kuhinjskom radijatoru? Uopće, razmišljao sam o onima među vama s više životnog iskustva. Pokušavao pogoditi što bi oni preporučili kako da najbolje iskoristim vrijeme između 6 i 7 ujutro.

Za prvi put, čak mislim da sam bio i prilično uspješan. Evo popisa mojih aktivnosti u tih sat vremena: Sjedio. U mislima čestitao Lebaroviću. Smijao se sam sebi. Mijenjao vrijeme na mobitelu. Ponovo proučavao današnji raspored. Pazio da ne probudim bližnje.

Vratio se na tržnicu u 7. A tamo: pecivo u košarama, ribe u kašetama, muški na šankovima, parking-evidentičari na parkiralištima, novine na kioscima. Novi dan je krenuo. Svi su još malo bunovni i spori; čak i Polančec na naslovnicama novina još uvijek misli usporeno.

A ja već odradio prekovremeno.

- 00:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.10.2009., srijeda

Jadnici

Vanja Sutlić mi izgleda kao nekorisni birokrat koji voli svoj položaj, a osobito putovanja za naše novce. Nisam uočio neku znatniju korist od njegovog ravnanja HRT-om. A i šteta koja bi nastala njegovim opozivom jednako mi je apstraktna. Ako se zanemari meta šteta (nešto poput starog pravila: lošeg ministra zamijenit će gori), drugih šteta teško je i zamisliti.

Možda bi Hrvatska bila sretnija da Sutlić nikad nije ravnao televizijom, a možda bude sretnija i sad kad više neće. Ali je totalno jadno tražiti da odstupi zbog 20 mjeseci stare prljave šovinističke izjave. Ako je uopće i istinita.

Ne znam kako vama, ali meni Sutlić ne djeluje kao neki proto šovinist. Teško da može stati uz bok Antunu Vrdoljaku i Franji Tuđmanu. A eto, i poslovično ojađeni Miljenko Jergović Sutlićev skandal drži ozbiljnim.
Skandal je u tome da je Sutlić kolegicu novinarku nazvao četničkom kurvom. To se dogodilo, tako bar tvrdi index.hr i četvero novinara, nekom prilikom prije 20 mjeseci ( u veljači 2008.) Ako je tako rekao, i ja se slažem: nek se gubi s pozicije trenutno i trajno.

Samo što je meni ovdje malo jadno da je ovih petero (4 novinara plus index.hr) prošlo tako dugačku inkubaciju. Što su radili ovih 20 mjeseci? Podrivali sistem iznutra? Vježbali omertu? Čekali Željka Keruma da kaže o Srbima i srpskim snahama pa da čuju reakciju javnosti? Smišljali zajedničko priopćenje o Tuđmanovoj izjavi o srpskim i židovskim suprugama? Odvraćali „navijače“ u Varaždinu od skandiranja „Ubij Srbina“?

Lako je cipelariti mrtvog konja. Pao bi Sutlić i inače – izgleda da mu je vrijeme da odstupi. A i jadno je gnušati se šovinističkih izjava sa sigurne distance. Nekad prostorne, ovaj put vremenske.
Zato ja na svjedočenja četvero novinara ne polažem ni malo. Možda su autentična, ali svejedno ne polažem ni malo. To nema nikakve veze s njihovim sadašnjim ni s budućim šefovima. Ja im, jednostavno, ne vjerujem. „Četnička kurvetina“ je možda i izrečena i jadan je koji ju je izgovorio, ali jednako je jadan tko je o tome šutio. Najjadniji je onaj tko je šutio pa se toga u prikladnom času sjetio.

- 01:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.10.2009., subota

Dopisno sveučilište

Pravo se kod nas može studirati na dva načina: zapravo i na daljinu. Tako su, naime, odlučili na zagrebačkom Pravnom fakultetu već odavno. Kako kaže dekan Potočnjak, postojeći pravilnik je na snazi već desetak godina, a praksa o kojoj je riječ još je starija.
O kojoj je praksi riječ? Pa eto: ako ti na kraju semestra u indeksu nedostaje koji potpis, platiš svaku praznu rubriku po 150 kuna i problem je riješen. Sad kad je bruka otkrivena, pravdaju se da to i nije toliko puno novaca, da slučajeva i nema previše, da je prostora premalo a studenata previše i, ne najmanje važno, (jer ipak je to Pravni fakultet) sve je po pravilniku.

A propos pravnog ambijenta, zgodna je formulacija iz pisma čitatelja Željka Potočnjaka koje danas objavljuje Jutarnji list: „Nikakav biznis nije posrijedi, već se radi o studentima koji molbom traže testiranje semestra jer nisu udovoljili statutarnim zahtjevima …“
Nisu udovoljili statutarnim zahtjevima! I to da je rješivo novcem? Pa da je bar još neki iznos, nego samo 150 kuna. Prejeftino.

Nego, pustimo statutarne zahtjeve i pogledajmo sadržaj. Kad otvorite studentski indeks u naslovu te rubrike lijepo piše: „Nastavnik potvrđuje uredno izvršenje obveza/Magister testatur officiorum praescriptorum exsecutionem“.
Obveze mogu biti razne i u urednom svijetu obznane se na početku semestra, odnosno na uvodnom predavanju. (U futurističkim društvima moći će se pronaći i na web stranicama kolegija). Ako ih ne izvršite, ne biste mogli uredno testirati taj semestar, polagati kolegij iz kojeg vam manjka potpis i u idućoj akademskoj godini taj kolegij morali biste upisati ponovo. U teoriji. U pravnoj teoriji i praksi, to je sve rješivo s jednom crvenom i jednom plavom novčanicom.
Ako je tako, jedini razuman zaključak je da su te obveze čije se izvršavanje ovjerava zapravo fiktivne. Nema ih. Ako ih nema, za kog vraga onda uopće plaćate išta? Ispada da niste vodili kanonski studentski život pa morate platiti indulgenciju. Pa što vam onda ne odrede tri ZdravoMarije i gotovo?
Pravni fakultet kaže da nije to. Nego vi zapravo plaćate manjak stolica i kvadrata u predavaonicama. Čini se zamršeno? Uopće nije. Evo kako:
Kažu čelnici prava da je poznato kako oni upisuju puno više studenata nego što ih stane u predavaonice tako da je normalno da ne mogu svi biti na predavanjima. Takvi onda ne prikupe potpise i plate 150 kuna i čisti su pred statutarnim zahtjevima.

Uvaženi čelnici Pravnog fakulteta pritom ne vide koliko time degradiraju sami sebe. Ne samo da priznaju kako se izvršavanje obveza svodi na pohađanje predavanja (jer nije valjda da se nenapisani seminari i nepoloženi kolokviji mogu iskupiti s nešto kuna), nego zapravo jasno kažu da predavanja i nisu baš nužna da se nešto i nauči.
Pravilnikom olako profesore pretvaraju u ispitivače.

Ne samo to. Nego i sva ta Bolonja, sve reforme i modernizacije nastave, sve te zadaće, testovi, kvizovi, projekti … sve što bi studenti tijekom semestra mogli i trebali – sve to se implicitno tumači kao avanturistički eksperiment. Što nije zapreka da se u sutrašnjem i svakom sljedećem istupu ponosno utvrdi kako se nadnaravni napori ulažu u provođenje Bolonje.
Interesantno, još nikom od svih koji se žale na višak studenata i manjak prostorija nije na pamet pao posve ovozemaljski napor: da predavanja održavaju u više turnusa, ako treba i u poslijepodnevnim satima kad prostora ima. Ili bi predavanja, recimo, četvrtkom od 6 do 8 navečer bila protustatutarna?

- 16:56 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31