29.01.2008., utorak

Državna matura putuje na fakultet

(ja kofer nosim)

Čini se sada sasvim izvjesnim da će naši školarci koji su upisali prvi razred gimnazije u šk. god 2005/06. svoje srednjoškolsko obrazovanje iduće godine zaključiti polaganjem državne mature. Ista se sudbina godinu dana kasnije sprema i učenicima četverogodišnjih strukovnih i umjetničkih škola.
Ukratko, državna matura je standardizirani završni ispit za učenike srednjih škola. U gimnazijama se sastoji od ispita iz matematike, hrvatskog jezika, stranog jezika te jednog predmeta po izboru učenika. Pritom se ispit iz matematike može polagati na tri razine (višoj, osnovnoj i nižoj), a ispit iz hrvatskog jezika na dvije (višoj i nižoj). Učenici će sami birati razinu zahtjevnosti na kojoj će polagati matematiku i hrvatski.
Mnogo je već rečeno o konceptu državne mature i nema smisla sad o svemu ispočetka. Samo bih dodao, jer za priču je važno, da sam ja pobornik ovog projekta. Mislim da će državna matura konsolidirati srednjoškolsko obrazovanje, objektivizirati i ujednačiti kriterije, suzbiti inflaciju ocjena, zaoštriti odgovornost škola i nastavnika. Dug je put do točke na kojoj se možemo nadati da ćemo osjetiti te efekte, ali od nekud treba početi.

Nije dobro, međutim, što se sve glasnije čuje da bi državna matura imala zamijeniti prijemne ispite na fakultetima. I sam ministar je to izjavio više puta u zadnjih nekoliko dana. Navodno je i Rektorski zbor „suglasan da se rezultati državne mature koriste umjesto postojećih razredbenih postupaka za odabir pristupnika za studij“. Citat je preuzet s nepotpisanog dokumenta MZOS-a. U istom dokumentu se navodi da će se već u ožujku ove godine izdati publikacija koja će buduće studente detaljno informirati o novim uvjetima za upis na pojedine fakultete u akademskoj godini 2009/10.

Mislim da je to krivo i loše. Mislim da u MZOS- ne razumiju razliku između prijemnog ispita i klasifikacijskog (razredbenog) postupka. Položena državna matura može i mora biti dokaz kvalificiranosti za upis na fakultet (a čak i tu možda treba ostaviti rezervu kad je riječ o umjetničkim akademijama), no državna matura ne može rangirati buduće studente.

Uočimo najprije da je rangiranje bitno. Prvo, kapaciteti naših fakulteta su ograničeni, te se svi koji to žele ne mogu slobodno upisati na svaki pojedini studij. Zato je nužno provesti tzv. razredbeni postupak (sportskim jezikom rečeno, formirati rang-listu svih prijavljenih). Od lani je rangiranje još važnije: i kad se upišete na fakultet, vi participirate u plaćanju troškova studija, a visina te participacije direktno ovisi o vašem mjestu na upisnoj rang-listi.

Kad imamo na umu sadašnju vrijednost studenskog statusa i projiciranu vrijednost fakultetske diplome, jasno je da je pravedan i objektivan postupak rangiranja nužan gdje god je više kandidata od raspoloživih mjesta.
Ključno je pitanje može li državna matura preuzeti ulogu klasifikacijskih ispita (popularno nazvanih prijemnim ispitima). Ne može. Evo zašto:
Prvo, kako ćemo uspoređivati one koji su odabrali različite razine matematike i hrvatskog na maturi? Vrijedi li trojka na višoj razini kao petica na nižoj? Ili vrijedi više? Ili manje?
Drugo, ako se, primjera radi, zadržimo samo na matematici i hrvatskom, prethodna primjedba možda i otpada jer je razumno očekivati da će svi koji žele studirati matematiku ili hrvatski na maturi birati višu razinu ovih predmeta. Štoviše, razumno je očekivati i da će svi koji žele studirati matematiku ili hrvatski na maturi dobiti petice iz ovih predmeta. Kako ćemo ih onda razlikovati? Ako primamo 50 studenata i javi se njih 100 svi s peticama iz tog ključnog, strukovnog predmeta, što ćemo onda? Rangirati ih po ocjenama iz biologije, tjelesnog i povijesti? Sve troje je nesumnjivo važno, ali ne baš najrelevantnije za studij hrvatskog jezika i književnosti. Možda mislite da će se javiti samo njih 40 s peticama. Kažem vam da neće. Ali čak ako i da, idućih 40 će imati četvorke i imamo ponovo isti problem. Ukratko, raspon od samo 4 prolazne ocjene s mature neće moći biti dovoljno selektivan.
Treće, i najvažnije. Čak i da potpuno možemo vjerovati ocjenama s državne mature, čak i da su one potpuno selektivne, to nije ono što se hoće. Mi bismo htjeli ranglistu formirati (naravno, uz uvažavanje općeg uspjeha i svih ocjena, kao što uostalom činimo i danas) prvenstveno tako da prepoznamo zainteresiranost, talent i oštroumnost. Nije moguće sve to razabrati iz jedne jedine ocjene koju naši budući studenti donesu s mature, ma kako ta ocjena bila odmjerena.

Ima i drugih argumenata, no oni možda i nisu toliko važni. (Na primjer, kako bi se u rangiranje samo na temelju državne mature uklopili oni koji su maturirali ranije? Čak i ako takvi polože državnu maturu, jasno je da je teško uspoređivati rezultate iz različitih godina. Na primjer, kakve bi posljedice po đake moglo imati biranje ovog ili onog predmeta kao izbornog?)

Zagovornici državne mature kao razredbenog mehanizma pri upisu na fakultete kažu kako je to fini način da se izbjegne korupcija na upisima i smanje (pretjerani) troškovi koje fakulteti naplaćuju za provedbu klasifikacijskog postupka. Mislim da ti argumenti nisu uvjerljivi.
Ako i gdje korupcije ima, treba je suzbiti direktno. Nije valjda da treba ukinuti bolničko liječenje ako se primijeti da je bilo korupcije u pojedinim bolnicama pri sastavljanju listi čekanja.
Slažem se i da je nedopustivo raditi biznis od prijemnih ispita. No i to treba rješavati ukidanjem nekorektnih vodstava fakulteta, ne ukidanjem klasifikacijskog postupka.
Daljnji je argument ministarstva da učenici ne bi trebali dva puta polagati „isto“; jednom na maturi, drugi puta na prijemnima. To nas dovodi natrag na početak priče o nerazumijevanju. Jer naprosto nije tako. Na državnoj maturi se „polaže“. Na klasifikacijskom ispitu se ne polaže ništa. Tamo se u konkurenciji koja je negdje veća, negdje blaža, nastoji izboriti vrlo prestižna i vrlo vrijedna životna pozicija.

? I meni samom ovo djeluje malo prestrogo. Preveliki teret na dječja leđa. Ali, fer je reći da je to tako i tako će biti sve dok je broj mjesta na fakultetima ograničen, a troškovi studija se plaćaju razmjerno mjestu na rang-listi. Konkurencija i kompeticija su tim uvjetima zadane. A kad su već tu, onda je nepravedno selekciju i rangiranje provoditi pregrubim ili neodgovarajućim instrumentima, pa makar alternativa zvučala prestrogo.


Hoće li to umanjiti vrijednost i značaj državne mature? Nipošto. Uostalom, ne treba državna matura biti multipraktik pa da rješava sve probleme kojih se sjetimo. Ako se previše na nju fokusiramo i od nje konstruiramo preveliku polugu, dogodit će se, kako je to već u Sloveniji netko primijetio, da rep počne mahati psom, umjesto da pas veselo maše repom.



- 09:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.01.2008., srijeda

ZERP

Toliko se već buke diglo, toliko priče i svađe da se više skoro i ne zna kako je sve počelo. Argumenti su se tako zaoštrili da polako počinju zaobilaziti činjenice. A onda i činjenice: neke su nam drage, a one druge su ... nevažne.
Zato je najbolje prvo s činjenicama na sunce. Evo osnovnih; ako hoćete znati više potražite ostatak na blogu kod Tončija Tadića ili kod Dragutina Lesara te u moru dnevnika na pollitika.com.

Hrvatski Sabor je 3. listopada 2003. donio odluku o proširenju jurisdikcije RH na Jadransko more. Istovremeno, odlučeno je da se odluka počne primjenjivati s odgodom od 12 mjeseci, 3.listopada 2004. (Zanimljivo je da se odluci protivio tadašnji vođa oporbe, dr. Ivo Sanader, nazvavši je (tu odluku) čudnovatim kljunašem. HDZ je glasao protiv.)

Hrvatski Sabor u svom novom sazivu, s HDZ-ovom većinom, izglasao je 3. lipnja 2004. dopunu odluke o ZERP-u na način da se ona ne odnosi na države članice EU. (Ovaj bizaran akt je gotovo nevjerojatan: po njemu talijanski i slovenski ribari smiju ribariti u međunarodnim vodama, ali hrvatski ne; turski tanker će u slučaju havarije biti tužen, talijanski će proći besplatno jer to bi valjda bila dobrodošla, EU havarija. Zašto smo to učinili? Čini se da je to bio znak pažnje prema Talijanima i Slovencima u zamjenu za brzo stjecanje statusa kandidata za pristup EU.)

Dan kasnije, državni tajnik u MVP, Hidajet Biščević potpisuje bilješku, sada već čuveni Usuglašeni zapisnik s Trilateralnog susreta Italije, Slovenije i Hrvatske održanog u Bruxellesu 4. lipnja 2004. Supotpisnici: Roberto Antonione, Andrej Logar i Michael Leigh, u ime Europske komisije. Što je Biščević potpisao? Točno ono što je dan ranije usvojio Sabor, ovaj put u formi jamstva Sanaderove vlade: primjena ZERP-a za članice EU se suspendira i započet će tek nakon potpisivanja Ugovora o partnerstvu između Hrvatske i EU. (Zgodno je uočiti da se EU poziva na taj dokument već 17. lipnja 2004. u dokumentu koji se odnosi na Screening za poglavlje „Ribarstvo“ u sklopu pregovora između RH i EU.)

U međuvremenu, 2005. i 2006. Slovenija i Italija su proglasile svoje Zaštitne zone.

U daljnjem međuvremenu, u studenom 2006. Olli Rehn nas prilikom jednog posjeta podsjeća na Trostrani sporazum. I u javnosti i u parlamentu raste frustracija oko ZERP-a. Konačno, Hrvatski Sabor donosi odluku prema kojoj će se ZERP od 1. siječnja 2008. početi primjenjivati na sve države, pa i na članice EU.

Bez puno okolišanja, evo sad par pitanja i prijedloga odgovora. A vi recite.

Jesmo li imali pravo na ZERP? Bez sumnje, da. Na blogu Tončija Tadića naći ćete argumente i međunarodne akte koji to potvrđuju.

Jesmo li mogli/smjeli samostalno i jednostrano proglasiti ZERP? Da. Uostalom to su učinile sve zemlje EU osim, navodno, Grčke. I domovina Ollija Rehna također. Nisu pitali ni Ruse, ni Norvežane, nikoga. Sjetili se i proglasili.

Jesmo li se svojevoljno tog prava odrekli i potpisali dokument kojim obećajemo da ZERP na neke zemlje nećemo primjenjivati.? Da. Takav dokument postoji. Uzalud svim osporavateljima svi fiškalski pokušaji dokazivanja da Trilateralni sporazum nema „težinu“, da je to samo „Zapisnik“, da to nije obvezujuće. To naprosto nije tako. Tako države ne mogu funkcionirati. Tako ni ljudi ne mogu funkcionirati. Čak i da smo samo riječ dali, bez potpisa, moralno bismo bili u istoj poziciji. Praviti se blesav i lukavo tvrditi da taj dokument i nije nešto, a potpis da je „samo“ Biščevićev mogu samo sitni lupeži i barabe. Nije li naše uvjerenje da smo upravo, i to vrlo mukotrpno, izašli iz takvog državno-pravnog okruženja i takvog mentaliteta.

Jesu li Talijani i Slovenci izigrali Trilateralni sporazum jednostrano proglasivši svoje ZERP-ove? Nisu. Na žalost, Trilateralni sporazum sadrži samo obvezu hrvatske strane.

Jesmo li se morali odreći prava na ZERP? Naravno da nismo. Mi smo ZERP utržili za nešto drugo. Jesmo li ga prodali povoljno ili smo ga trejdali budzašto to možda zna dr. Ivo Sanader, a možda niti on nije siguran. Pitanje je još uvijek otvoreno.

Jesmo li pametno postupili? Nikako! Pametni ljudi prije važnih poteza vijećaju i ramotre sve dobre i loše strane. Jesu li premijer Sanader i HDZ vijećali s nama građanima i drugim političkim strankama prije nego će trejdati pravo na ZERP? Nešto se ne sjećam da jesu. Zato je sad više nego cinično pozivat se na (ili tražiti) nacionalni konsenzus.

Jesu li Talijani i Slovenci bili u pravu kad su zahtijevali naše odustajanje od primjene ZERP-a? Naravno da nisu. To je bio jadan, ucjenjivački i prljavi potez, osobito nečastan jer dolazi od susjeda. I kakva je to kuća, ta EU, kad nam prije nego započne s nama razgovarati o pristupu prvo zavrne ruku, uhvati nas u kravatu i prisili da se odreknemo nečeg na što prirodno pravo imaju svi. Vrlo, vrlo loša kuća. A priznaju nam to implicitno i naši dragi susjedi Talijani i Slovenci. Jer oni jesu proglasili svoje pojaseve zato što je to korisno i dobro, a legitimno. Jedino im se učinilo da bi se Hrvate usput moglo malo i nagazit, kad se već pruža tako lijepa prilika. (Do sada sam uvijek bio alergičan na one glupave fore o Slovencima i sve to, ali ovo im ne može služiti na čast.)
Tim prije je dr. Ivo Sanader trebao pitati nas građane jesmo li spremni platiti baš sve cijene koje nam Europćani odrede za početak pristupnih pregovora i dalje, u toku pregovora. Možda nam je EU sudbina, možda nam je i interes i najviši prioritet, ali mi možda ne volimo da nas tretiraju kao ološ. Možda bismo radije pričekali još koju godinu (uostalom, bez namjere da ikoga potcjenjujemo, ako već nismo bili kadri ući u EU prije Rumunjske i Bugarske, očito je da čekamo dugo pa bismo možda mogli još malo duže, ali s mrvicu više ponosa i čuvanja svojih interesa).

Je li Sabor mogao proglasiti 1. Siječnja 2008. kao datum početka aktiviranja ZERP-a? Očito da jest. S posljedicom da smo svi mi a i EU napustili svaku nadu kako ta kuća ima veze s pameću i dignitetom. Sabor (HDZ, preciznije) je bio savršeno svjestan da je to neodgovorno, štetno, blentavo i da Vlada RH objektivno nema mogućnosti provesti takvu odluku jer se ranije pismeno obvezala upravo da to neće učiniti.
Za ljubitelje teorije zavjera jedino racionalno objašnjenje je da je Sanader bio siguran kako će izgubiti izbore te je SDP-u već u prvom tjednu mandata nove vlade htio ostaviti paklenu naranču.
Ali, briga me što su oni mislili. Znam samo ovo: kad bi toliko nekompetentno i neodgovorno kao političari svoj posao radili liječnici, profesori, komunalci ... nastao bi krš gori nego što možemo zamisliti.

Što sad da mi radimo? Ništa. Možemo se molit Bogu da se u Jadranu ne skrši ni jedan tanker i da Talijani ne izlove sve što se miče. U međuvremenu još se možemo nadati da će nas život obeštetit nekako s neke druge strane. Valjda negdje nešto dobro čeka i nas. Kad već imamo političare koji misle da smo mi maloumni, Vladu koja ne preza ni pred čime samo da bi kakav kratkoročni ciljčić ostvarila, premijera koji šuti kao trapist kad treba jasno reći što je trejdao i zašto, Sabor kojim upravlja iskusni i u svim sistemima prekaljeni kormilar Luka Bebić. Kad sve to nabrojite, postane vam očito da negdje neki komadić sreće stoposto sigurno čeka i na nas – pa ne može baš sve ići u minus.
U međuvremenu, Rupel kaže da će biti sankcija, a Sanader odvraća da ćemo se mi, kao stalna članica Vijeća sigurnosti znati postaviti ... još jedino fali Slaven Letica da uzjaše konja pa na Svetu Geru ... Čini se da bi bilo vrijeme za stat na loptu.




- 01:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.01.2008., petak

Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!

Zbogom, Bobby. Sad znamo da ti je Reykjavik bio određen za odlaske. Prvi put ni ti, ni mi nismo znali da nakon Meča više nećeš igrati, da ti je taj nevjerojatni rejkjaviški posljednji.

Nikad se neće znati je li šah sport. Recimo, zamalo da jest. Toliko zamalo da na radiju kad javljaju sportske vijesti onda rubriku zovu „sport i šah“. Nije baš da spada u sport, ali ... Nema veze što se ne zna. Recimo onda ovako: otišao je istinski velikan sporta i šaha. Pravi pravcijati genijalni šampion.
Nije to isto kao danas kad svi imaju milijunske ugovore i naslovne stranice i kad šampione i legende sretneš na svakom koraku.
Bobby je bio šampion u vrijeme kad je postojao samo jedan svjetski šahovski prvak, kao i samo jedan boksački, kao i kad se svemu na svijetu znalo mjesto i vrijednost. Nije bilo bezbroj prvaka po verziji ovoj i onoj tako da svi koji to žele mogu postati nekakvi prvaci.

Bobby je bio prvak u vrijeme kad je to bilo važno. Kad su vijesti o šahovskom meču za prvaka svijeta bile znatno prestižnije od rezultata svjetskog skijaškog kupa i boba četverosjeda. I u vrijeme kad je bilo nemoguće oduzeti titulu Sovjetima. Kad su svemirski letovi, šahovske titule i hokejaška reprezentacija bili najvredniji eksponati u sovjetskom izlogu. Bobby im je šahovsku titulu oduzeo sam, bez ičije pomoći. Na svoj osebujan, divlji i neprilagođen način. To je bilo potpuno nestvarno. Predobro, da bi bilo istina.

Ne mogu se sjetiti nikog sličnog, toliko nestvarno predobrog u o onome čime se bavi. Možda je i cijena koju je Bobby u duši platio bila dio istog paketa.
Kako god. Otišao je istinski prvak.

- 22:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

07.01.2008., ponedjeljak

Neće on meni u naslov, ni slučajno!

Nema šanse da bih ikad više na blogu prostačio. Svi pitaju jel se jako ljutim, svi se čude, pomalo žalostivo gledaju na me ... Nema ni govora o tome da ikad više prevalim psovku preko tastature. (Iako, zaslužili su, zar ne :))!?)
Evo vam i dokaza: ovo je post o Tončiju Vrdoljaku, a pogledajte moj uzorni rječnik i ponašanje kako slijedi.
Sve je počelo skoro bez veze, s onim luzerom Vlašićem, Blankinim ocem, koji se jako uvrijedio jer nije izabran za sportskog trenera godine u Hrvata. Pa gledajte, šjor Joško: imate natječaj za pjesmu Eurovizije, za ples sa zvijezdama, za pobjedu u liga-ljiga izboru na stojedinici, imate čak i za nogometaša godine. Netko pobijedi, netko ne, ali to vam je smisao svih takvih natječaja. Možda je loše kad ne pobijedite ako se iza kulisa krije i neka novčana nagrada ili orden koji će vam dodijeliti prezidente, ali opet, netko bira, netko je izabran, i što sad?!
Ne bi to ni bilo vrijedno spomena da se ne šuška kako je Vlašićev mentor u verbalnim i pisanim prigovorima legendarni sportaš, moralna grdosija, i uopće vertikala našeg svekolikog života, Antun Vrdoljak. Jer Vrdoljak daje pravo Vlašiću s obzirom da izbor Ratka Rudića za trenera godine predstavlja škandal koji svaki pošteni građanin RH mora s prezirom odbiti. Ta, nije li Rudić živio u Beogradu i sve najgore?
Meni je zbilja svejedno hoće li trenerom godine biti proglašen Rudić, Vlašić, ili ČokoLino Červar. Ili Nikola Pilić. (To bi bio dobar štos da proglasimo Pilića koji je danas naš coach, a sutra srbijanski. Pa da mu uručimo priznanje kad Srbija bude igrala sljedeći Davis cup meč. Ali to nećemo). Uglavnom, svejedno mi je.
Jedino mi nije svejedno kad se Vrdoljak miješa u išta jer taj čovjek je zločest. Nije li Vrdoljak imao prste u nenastupanju Miloša Miloševića na Olimpijskim igrama u Barceloni? Itekako je.
Nije li Vrdoljak prebrojavao krvna zrnca čak i Dražena Budiše? Pa je trijumfalno zaključio kako se u nekoj krivoj Budišinoj babi krije ključ njegovog nerazumijevanja svevišnjeg. Nije li Vrdoljak svojedobno i Milku Babović prozvao zbog krivih genetskih parametara. Tko s te strane proziva našu Milku, taj ne zaslužuje čak niti naš prezir. Jel bi već bilo vrijeme da taj Vrdoljak nestane iz našeg javnog života? Ja se zalažem za to.


- 20:41 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.01.2008., subota

Platiti, molim!


Pišu danas novine da nema odštete za ubojstvo Đorđa Mitrovića, Roma iz Siska, kojeg su u ožujku 1992. na nasipu uz Savu ubila trojica pripadnika Hrvatske vojske. Županijski sud u Sisku tu je trojicu proglasio krivima i oni (nadam se, još uvijek) služe zatvorsku kaznu. No, Općinsko državno odvjetništvo u Sisku odbija isplatiti naknadu štete Mitrovićevoj obitelji. Svoj stav Odvjetništvo objašnjava time što je „razvidno da su proglašeni okrivljenici štetu počinili u slobodno vrijeme ... pa ne postoji odgovornost RH za štetu ...“ Jer, iako je ubojicama dokazan zločin i iako su oni taj gnjusni čin počinili u odorama Hrvatske vojske i sa zaduženim puškama (koje su platili ne oni, nego svi mi), ubojstvo su izvršili u svom slobodnom vremenu!

Evo, ovako: sad ja imam nešto slobodnog vremena pa vam svima u Odvjetništvu jebemsvepospisku.. Od uže familije pa do šire familije. Pa, kako vas, ljudi, nije sram pisati takve presude i obrazloženja!? Čovjek može biti glup, može biti životinja, a vi u dotičnom Odvjetništvu ste vjerojatno prvi primjerci nove nadvrste glupih životinja.

Hoću platiti! Plaćam za parkiranje do Lekenika, za vodu od koje zamalo možeš napravit kemijsko oružje, za iluminaciju na mostovima, plaćam za premijerove satove, za Snježnu kraljicu, za jebenu Sjevernu tribinu i Dinamov stadion, plaćam za Dinamo, nemam pojma za što sve plaćam. Sve to plaćam iz obaveze. Ono što trenutno hoću dobrovoljno platiti je moj djelić (iako svoje krivice ne vidim) odštete obitelji Đorđa Mitrovića. U stvari, htio bih da to odredi budući premijer Sanader s budućim koalicijskim partnerima. Mnogo više me to zanima od njihovih koalicijskih dogovora o nepušenju i neplaćanju ... Hoću već jednom živjeti u pristojnoj državi! OK. Znam da ću to teško dočekat. Ali, barem znam što hoću!

P.S.
Pažljiviji čitatelji znaju da inače ne prostačim. Ali ovima koji su odredili da odštete nema jebemsveživo još jednom!
P.P.S
Naravno da nije dobro ako govorimo samo o plaćanju i odšteti. Sasvim je jasno da je i ovaj moj pokušaj jadan pomak u popravljanju nepopravljivog. Ipak, barem nekako ti ljudi trebaju čuti što mislimo o njima ...


- 18:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje