Svašta u mojoj glavi.

30.04.2007., ponedjeljak

1. maj

Postoje praznici koji naprosto imaju peh. Eto, i 1. maj je takav. Mi koji smo upoznali blagodati prošlog sistema dobro znamo kako je torpediran praznik rada. Na papiru praznik, čak i više od toga; skoro kao ideološka ikona i nosivi zid našeg društva, a zapravo tužna parodija. Kao i bratstvo-jedinstvo, radnici, seljaci, poštena inteligencija, Dan Republike - sve je to podjednako bio isti opijum za narod. Prvi maj i radnička prava davno su se u nas razveli. Onaj je režim bio toliko ciničan da je uspio i od tog datuma proizvesti samo rezignaciju.
Nije da nam nije bio drag. Samo što smo praznik rada preveli u praznik mlade janjetine i mlade kapulice, a možda bi se još usput nešto i napravilo na vikendicama i u vrtovima.
Onda su došli Tuđman i ekipa. Za njih je 1. maj bio i još je uvijek kost u grlu.
Jedino je još 22. lipnja, dan antifašističke borbe, bio nevoljeniji praznik. Hektolitre tinte se prolilo dokazujući da nije Dan borca, da nije Srb, nego da je Sisak i Brezovica i da je 22. lipnja taj datum. Pa je i to konačno došlo na svoje. Jedini problem je bio u tome da ste se, slaveći 22. lipnja u devedesetima, osjećali ko prase u Teheranu.
Slično, na knap, i 1. maj je položio ispit kod nove vlasti. Jedino je još malo dublje gurnut u ideološki zapećak. Jednom je, doduše, poglavar došao na prvomajski grah u Maksimir, no nije se baš snašao. Bit će da mu je prevelika ideološka zbrka nastala u glavi.
A i taj grah je jedino što su naši nemušti sindikati i ini borci za radnička prava uspjeli izmisliti.
K vragu! Nula bodova! Čak se niti jezičari ne obaziru. Naravno da bi trebalo govoriti 1. maja ili, ako inzistirate, 1. svibnja. Ali, koga briga.
A ja bih baš volio vidjeti pravu prvomajsku povorku s crvenim karanfilima u zapučcima. Samo što to ne može biti jer sad su i klinčeki demode. A da i ne govorimo o radničkim pravima.
Mislite da sanjam? Ako da, onda pođite u Bolognu pa pogledajte.
Živio 1. maj!

- 14:06 - Komentari (17) - Isprintaj - #

22.04.2007., nedjelja

Grand Plavac Modri

Grgo Brajdić ne spada u krug najpoznatijih hrvatskih vinara. Međutim, kvaliteta njegovih vina strelovito napreduje. Kušali smo Brajdićev Grand Plavac Modri iz 2009. Očekivali smo mnogo. S pravom! Grand Plavac Modri je naprosto veličanstveno vino.
Grožđe za ovo vino dolazi s južnih padina otoka Plavnika, s mikrolokaliteta Ustrine, nasuprot rta Tarej. Ono što ovaj plavac izdvaja od mnogih vina napravljenih od iste sorte je njegov jedinstveni stil.

Grand Plavac Modri je karakterno, snažno i korpulentno vino, rustikalne teksture i zaobljenog, modiljanijevskog volumena. Tako snažno tijelo lakoćom podnosi 14,2% alkohola.
Čim smo ga otvorili, preplavila nas je eksplozija mirisa drva; prvenstveno hrasta lužnjaka i jasena, uz zavodljivu slutnju tamarisa. Potom, jedva se pomaljajući, izlaze na vidjelo voćne i povrtne arome. Okus je snažan i nemiran.

Nakon što je vino odstajalo dva sata, iduća čaša je bila mnogo staloženija. Početnu oporost zamijenila je slast neprevrelog sladora. Potom, iz čaše izranja kompletna gama voćnih aroma: šljive bistrice, marelice, zrele trešnje, maline, naznaka citrusa. Slijedila je herbalno-vegetalna pratnja naslonjena na koprive i cvjetaču uz tek poneki treptaj majčine dušice. Prepoznaje se pritom i prizvuk kože, duhana i alohtone divljači.
U okusu puno i malo divlje, na granici neukrotivog. Retrookus je dugačak, topao, pun bijelog papra i rotkvice, s diskretnim dodirom vanilije.

Ako ste ljubitelj plavca, ne trebate tražiti dalje. Grand Plavac Modri je vino za vas.

Temperatura serviranja: 15 stupnjeva Celzijusa / 59 stupnjeva Fahrenheita.
Čaše: Lyon.
Najbolje pristaje uz: Divljač, crveno meso, osobito uz vertikalni odrezak od tune serviran na škampu u gnijezdu od rukole i umaku od divljih šparoga.
Cijena: 321,16 kn.
Distribucija: Vinoteka Oblak&Popivoda.

Živjeli!

- 21:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.04.2007., srijeda

Novi udžbenici za novo doba

Ministarstvo je nedavno objavilo popis odobrenih udžbenika za šk.god. 2007/08. Mnogo udžbenika je odobreno, a ovo je priča o onima nevedenima na listi pod red. br. 822 i 825:
Ivan Mrkonjić, Jadranka Ožanić, Matematika 1,
Ivan Mrkonjić, Jadranka Ožanić, Matematika 2.
Riječ je o udžbenicima s pripadajućim zbirkama zadataka za tehničke škole u izdanju nakladničke kuće Neodidacta iz Zagreba.
Evo što kaže glavni urednik Branko Pasanović u predgovoru (isti je u obje knjige!): "Pojava udžbeničkog standarda u 2004. pred sve postojeće udžbenike stavila je vrlo složene zahtjeve za izmjenama. Kako je često puno teže popraviti postojeće nego napraviti novo, odlučili smo se za ovo posljednje. ... Tako jasnoća, preglednost, ... i privlačnost moraju biti obilježja novog udžbenika za novo dijete i novo društvo."

Neugodna mi je dužnost upozoriti da ove knjige nipošto nisu nove, a sve okolnosti koje prate njihovo pojavljivanje tužan su primjer svega i svačega za što je teško naći prave riječi. Evo kako.

Kad je Neodidacta podnijela zahtjev za odobrenje spomenutih udžbenika, Ministarstvo je, slijedeći uobičajenu proceduru, oformilo stručno povjerenstvo za ocjenu. Povjerenstvo je ustanovilo sljedeće:

Matematika 1 je prijepis istoimene knjige čiji su autori J. Ujević i B. Pecak. Ne samo prijepis; iste slike, isti primjeri, ista grafika, isto sve. Nije čudo: i original je objavljen u izdanju Neodidacte, 2004.
Slično, Matematika 2 je također više-manje prijepis istoimene knjige autora J. Ujevića iz 2004. u izdanju, pogađate, Neodidacte.
Događalo se i prije, reći ćete. Da, samo što je to ovdje tek početak zapleta. Onomad, 2004., I. Mrkonjić bio savjetnik u Zavodu za školstvo i recenzent, a ne autor, spomenutih "originala". Danas I. Mrkonjić radi na drugom poslu te time, kao autor, prestaje biti u sukobu interesa. Istovremeno, danas je J. Ujević savjetnik ministra, te zato, prema članku 5 Zakona o udžbenicima, ne može biti autor udžbenika.
Povjerenstvo je zaključilo da su Mrkonjić i Ujević sve vrijeme radili zajedno, prikrivali svoje autorstvo u vrijeme kad su bili/jesu službenici Ministarstva i time bili u poziciji da te udžbenike protežiraju. Što je najgore, svaki put kad bi u naslov stavili drugu kombinaciju autora, udžbenik bi proglasili novim!
Zato je Povjerenstvo oba udžbenika odbilo preporučiti opisavši u svom izvješću sve ove okolnosti i ocijenivši svu tu rabotu teškim sukobom interesa.

Naivni ste ako mislite da je ovdje kraj. Ministarstvo je udžbenike izadavaču vratilo na tzv. doradu. To je uobičajena procedura kad povjerenstvo uoči u ponuđenom udžbeniku kakve sadržajne ili metodičke nedostatke. Nakon dorade u roku od 15 dana, nakladnik onda vrati udžbenik s ispravljenim greškama, te se ovaj onda prihvati ili ne prihvati.
U ovom slučaju dorada je uspjela i eto nas na listi pod br. 822 i 825! Ne znam kakva se to crna dorada mogla izvršiti u 15 dana. Jesu li Mrkonjić i Ožanić u 15 dana napisali nove knjige? Ili su sve vrijeme potrošili na prikrivanje "sličnosti" i brisanje tragova. Možda zna glavni novi-udžbenik-za-novo-vrijeme-urednik u Neodidacti, možda znaju i u Ministarstvu, možda znaju i autori.

Mene to više ne zanima. U cijeloj priči meni je najvažnija jedna druga stvar i zato i ovaj post. Kako to može biti da unatoč ovako teškoj kompromitaciji i Ministarstvo i izdavač i autori inzistiraju? Otkud im optimizam i volja da ustraju na objavljivanju ovih udžbenika? Što su mislili kad su čitali izvješće povjerenstva? Kako su se osjećali za vrijeme "dorade"? Kako je moguće da ih nije briga?

- 21:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.04.2007., četvrtak

Vrlo poučan vikend

Evo što sam naučio:

1) Što je siporeks. Do sada mi je sinonim za siporeks bio Cvjetko Bilić.
2) Nije pametno za prvo klađenje na rezultat nogometne utakmice izabrati onu koja će završiti 7:1.
3) Otkud riječ silueta.
4) Operirati s janjetom na ražnju.
5) Koliko automobila stane na trajekt "Cres".
6) Kako se zove Ciganin porijeklom od nekuda (pozdrav Jeleni).
7) Šparoge u Orlecu su istrijebljene.
8) Matična knjiga vjenčanih na Hvaru dopunjena.
9) Kako je moguće da Uskrs po julijanskom i gregorijanskom kalendaru padne na isti dan.
10) Kako Sveučilište tumači riječ "linearno".
11) Nije moguće da M. i ja pobijedimo sinove u beli.
12) Tko su hrvatski Burbakisti.
13) Kako dospjeti na treću stranicu novina i zbog toga se ispričavati.
14) Kako je teško osporiti odluku Upravnog suda.
15) Da je naziv izvjesnog plesa "kontradans" jedan teški nesporazum.
16) Dvije teorije o kuhanju rižota.

I još puno toga. Samo što sporo pamtim, a brzo zaboravljam. O Burbakistima drugi puta, za ostalo možete pitati odmah. Pozdrav.

- 01:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.04.2007., četvrtak

Zločin u vrtiću

Muči me dugo jedna stvar, evo sam konačno spreman priznati. Kud ćeš boljeg tjedna od ovog.
Evo kako je bilo.
Prije puno godina išao sam u vrtić u svom malom gradu. Bio sam pripadnik starije grupe i štićenik voljene drugarice Tine. Drugarica Tina je bila visoka, vitka, plavokosa i uopće kao da je došla iz daleke zemlje Njemačke. Sjećam se da se znala igrati s nama čovječe-ne-ljuti-se i školice, smišljala je zagonetke i čitala nam zanimljive knjige. Možda je nešto od toga pisalo u njezinim tjednim programima, ali siguran sam da se teta Tina (a čujte, nekad nam se omaknulo i "teta") igrala s nama i iz čista mira. Teta Tina je bila najbolja drugarica na svijetu.
[Puno kasnije, kad su moji juniori stasali do vrtićke dobi, upoznao sam i tetu Spomenku. Puno me podsjećala na Tinu i, dovraga, ni dandanas ne znam zašto joj to nikad nisam rekao.]

Jednog dana, nacrnijeg u mojoj vrtićkoj karijeri, drugarica Tina nam je zadala ovakvu igru: Istresla je na tepih bezbroj raznobojnih komadića spužve raznih veličina; od kutije šibica do oveće jabuke. Mi smo trebali skinuti šlape i nožnim prstićima pokušati te razbacane spužvice skupiti u kantu koju je Tina smjestila u centar sobe. Pobjednik je onaj koji pospremi u kantu najviše spužvica. Drugarica Tina će biti sudac i paziti da natjecanje protekne u sportskoj i viteškoj borbi.
I bi tako. Postrojili smo se na rub tepiha u čarapicama s uzorcima Mikija, Plutona, Mirka i Slavka i ostalih onodobnih heroja. Tina je dala znak za start i utakmica je počela.
Da utakmica. Kaos, vriska i urnebes. Teturali smo po sobi, padali i dizali se i požrtvovno spremali one spužvice u kantu. Nećete vjerovati, ali nekao smo uspjeli.
Tepih čist, kanta puna, preostaje samo proglasiti pobjednika. Kaže drugarica Tina da je izgubila račun te da nema druge nego da sami utvrdimo tko je bio najbolji. Postrojila je iznova Mikije i Plutone na rub tepiha i redom počela prozivati umorne borce. Svaki je trebao reći, kad bi bio prozvan, svoj score.
Pa je krenulo:
Darko: 2
Helena: 0
Mirsad: 1
Miljenko: 68
Miroslav: 2
Radoslav: 75
Davor: 120
Jasna: 1
Melita 200 (eto otkud Kušanu naslov!)
Ivica: 0.

I tako dalje. Dođem na red za prijavak. Znam da sam ubacio dvije spužvice, jednu manje od Zorana, do tada vodećeg u realnom svijetu. Pogledam do kraja vrste i vidim da su iza mene preostale još samo dvije curice i dva mistera bombastika. Pa hrabro kažem: 4.
Prođe prozivka, drugarica Tina ima ozbiljno lice. Kaže: vi, male lopuže koji ste skupili 68 i 120 i 200 spužvica, stidite se, vaši rezultati se ne računaju! A vi koji ste čestito prijavili svoj rezultat, vama svaka čast. Pobjednik je Šarli s 4 spužvice u kanti. Djeco, zaplješćimo Šarliju!
Što da vam kažem? Sve iza toga je bila agonija. Postao sam selebriti i šampion - oh, kako je to gorko bilo. Očajnički sam tražio način da priznam svoj zločin, a nisam se usudio. A znao sam da sam najgori baš ja, ne Melita.
Mogu se samo nadati da ta vrsta zločina zastarijeva. Plus, od tada kad god ostanem teti u dućanu dužan boce od piva, vraćam bez greške. Drugarice Tina, oprostite. Mirsade, Helena, svi; sorry. Kad se opet vidimo, dugujem vam piće i dvije spužvice. Živili.

- 00:38 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>