Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/euklid

Marketing

1. maj

Postoje praznici koji naprosto imaju peh. Eto, i 1. maj je takav. Mi koji smo upoznali blagodati prošlog sistema dobro znamo kako je torpediran praznik rada. Na papiru praznik, čak i više od toga; skoro kao ideološka ikona i nosivi zid našeg društva, a zapravo tužna parodija. Kao i bratstvo-jedinstvo, radnici, seljaci, poštena inteligencija, Dan Republike - sve je to podjednako bio isti opijum za narod. Prvi maj i radnička prava davno su se u nas razveli. Onaj je režim bio toliko ciničan da je uspio i od tog datuma proizvesti samo rezignaciju.
Nije da nam nije bio drag. Samo što smo praznik rada preveli u praznik mlade janjetine i mlade kapulice, a možda bi se još usput nešto i napravilo na vikendicama i u vrtovima.
Onda su došli Tuđman i ekipa. Za njih je 1. maj bio i još je uvijek kost u grlu.
Jedino je još 22. lipnja, dan antifašističke borbe, bio nevoljeniji praznik. Hektolitre tinte se prolilo dokazujući da nije Dan borca, da nije Srb, nego da je Sisak i Brezovica i da je 22. lipnja taj datum. Pa je i to konačno došlo na svoje. Jedini problem je bio u tome da ste se, slaveći 22. lipnja u devedesetima, osjećali ko prase u Teheranu.
Slično, na knap, i 1. maj je položio ispit kod nove vlasti. Jedino je još malo dublje gurnut u ideološki zapećak. Jednom je, doduše, poglavar došao na prvomajski grah u Maksimir, no nije se baš snašao. Bit će da mu je prevelika ideološka zbrka nastala u glavi.
A i taj grah je jedino što su naši nemušti sindikati i ini borci za radnička prava uspjeli izmisliti.
K vragu! Nula bodova! Čak se niti jezičari ne obaziru. Naravno da bi trebalo govoriti 1. maja ili, ako inzistirate, 1. svibnja. Ali, koga briga.
A ja bih baš volio vidjeti pravu prvomajsku povorku s crvenim karanfilima u zapučcima. Samo što to ne može biti jer sad su i klinčeki demode. A da i ne govorimo o radničkim pravima.
Mislite da sanjam? Ako da, onda pođite u Bolognu pa pogledajte.
Živio 1. maj!

Post je objavljen 30.04.2007. u 14:06 sati.