etička klopka https://blog.dnevnik.hr/etickaklopka
nedjelja, 22.03.2015.
KAKO SAM POSTALA PROVINCIJALKA?
Foto: Arbe
Da, to sam ja i ovo je jedna od mojih životnih priča. Iako se nekada davno naziv provincijalac/ka vezivao samo za ljude koji žive u provincijama, odnosno manjim mjestima neke zemlje, posljednjih desetljeća uglavnom se spominjao u negativnoj konotaciji, te podrazumijevao primitivne i nekulturne ljude, koje primjerice put nanese u neke velike gradove. I mene je davno put nanio iz manjeg u veliki grad, te sam na vlastitom iskustvu naučila da postoje i druge osobine i ponašanja, zbog kojih se nekoga može smatrati provincijalcem/kom. Ja sam etiketu provincijalke zaradila iz razloga koji ne bi spadao u ništa od navedenog, jer smatram da odbiti prodati svoje tijelo za trenutak slave i uspjeha, ne bi bila nekultura i primitvizam.
Ovo je priča o djevojci koja je u veliki grad došla iz provincije strpavši u kofer snove i ambicije. Gorda, naspram podsmjeha, I spletki posljednjih, Usamljeni galeb, Iznad mora osrednjih... Ma ne, ovo je Balaševićeva pjesma, koja je toliko prelijepa da ljepotu i dušu napisanih stihova ne može zamjeniti niti jedna titula i lenta, no moja priča ima ipak malo drugačiji smisao i tijek.
U sjećanje priče vratila me nedavna smrt Dinke Delić, jedne od YU misica osamdesetih godina, koja je iznenada umrla u svojoj pedesetoj godini života, te jedan tekst koji sam švrljajući po internetskim stranicama, pročitala o najljepšoj i najpoznatijoj misici s prostora bivše Jugoslavije, a govori o uroti u kojoj je Bernarda Marovt bila onemogućena da postane Miss svijeta.
Obzirom da nisam našla niti jedan trag o izboru ljepote iz 1987. godine, osim da je te godine na završnom natjecanju pobjedila Aleksandra Mindoljević, neka ova osobna priča bude prvi zapis o tome. Možda je moja priča o onemogućavanju da ponesem lentu na jednom od ovih izbora, u odnosu na priče onih koje su je ponijele apsolutno nevažna, međutim meni je bila itekako važna, jer je situacija u kojoj sam se našla, odredila moj daljnji put. Ne insinuiram da sve koje ponesu titulu najljepše ili uđu u uži izbor, ostvare to preko kreveta, jer naravno postoje i druge kombinacije i varijacije na ovom putu, no meni je bio ponuđen jedino ovakav put. Obzirom da nisam bila spremna za skidanje, odustala sam prije nego li sam zakoračila na takav put slave.
Nekoliko mjeseci prije izbora dobila sam svoje prvo zaposlenje u struci, te nisam niti pomišljala da bi mi se nešto ovakvo moglo naći na putu. Dogodilo se tako da je jedan fotograf, bez da me je pitao, poslao moje slike u uredništvo AS-a, te sam pozvana da se natječem. Kada je već ispalo tako, odlučila sam probati.
Sjetit će se nešto stariji, da su ova natjecanja bila poprilično aktualna, a odvijala su se pod organizacijom i pokroviteljstvom sarajevskog AS-a ili poznatijeg kao prvog YU tabloida. Natjecanja su bila četiri puta godišnje i to u proljeće, ljeto, jesen i zimu, a natjecale su se 24 djevojke s prostora bivše Jugoslavije i inozemstva. Biralo se šest najljepših, koje su išle u završno natjecanje za Miss Jugoslavije i na kraju za Miss World. Te 1987. godine natjecanje za Miss jeseni, bilo je organizirano u Karlovcu u Hotelu Korana. Događaj je vodio legendarni Oliver Mlakar, a od glazbenih izvođača gostovali su Magazin, Doris Dragović, Seid Memić Vajta, Alen Slavica i Hanka Paldum.
Vijest o pozivu podjelila sam s prijateljicom koju sam kratko poznavala. Studirala je u Zagrebu i po njezinoj priči, kretala se u visokom društvu. U tako kratkom vremenu nisam uspjela dokučiti čime se još usput bavila. Odmah je predložila da već slijedeći dan pođem s njom u Zagreb i da me upozna s nekim tko mi može pomoći u vezi natjecanja, ali i da ostvarim karijeru manekenke ili modela. Iz njezine priče, zvučalo je kao da je tip bio svemogući. Toliko su kao bili dobri da je njoj rješavao sve prolaze na faksu. Iako nevoljko, uputila sam se s prijateljicom, na dogovoreni susret. Tek puno godina kasnije, gledajuću na TV-u emisiju o Miroslavu Krleži i snimku kuće na Gvozdu, shvatila sam da je to kuća u kojoj sam bila i u kojoj se dogodio dio priče.
Susret je bio srdačan, te se stvarno činilo kao da je sve strogo profesionalno. U jednom danu odrađen je prvi foto session, dogovoreno snimanje reklame kišobrana za Vis Varaždin, te sponzor za večernju haljinu, cipele, frizuru i make up za natjecanje. Trebala sam u Karlovac ići u punom sjaju. Međutim cijela priča je vrlo brzo promjenila svoj tijek. Na kraju dana, dotični je predložio da nas troje nazdravimo jer se ipak odradio veliki posao. Iako tijekom cijelog dana nisam uočila bilo kakve seksualne tenzije od strane dotičnog gospodina, po nazdravljanju odmah je krenuo da me poljubi. Ostala sam zatečena i zbunjena, te se izmakla u stranu. Moje odbijanje uzrujalo je dotičnog, te je počeo da urla i da me naziva najobičnijom glupom provincijalkom. U bijesu je zgrabio telefon i otkazao sve dogovoreno. Pristojno sam pozdravila društvo, izjurila van, te se zaputila na željeznički kolodvor i nazad u svoju provinciju.
Nisam stekla dojam da se prijateljica iznenadila postupkom. Valjda je uobičajeno da se takvi poslovi upravo tako sklapaju. Čast iznimkama ako postoje i ako se to može na drugačiji način. Iako sam pomislila da ću sama do kolodvora, prijateljica me sustigla, te pokušala objasniti kako sam zeznula cijelu stvar. Ispričala mi je priču o jednoj djevojci koja je samo koju godinu prije mene, preko dotičnog gospodina pobijedila na natjecanju i postigla veliki uspjeh kasnije, ali je s njim iz zahvalnosti morala provesti dvije godine. Iako sam svjesna da je sve to individualno, od same pomisli samo na poljubac s čovjekom koji je od mene bio stariji oko trideset godina, budilo je osjećaj gađenja i prljavog. Kroz nekoliko dana zaputila sam se u Karlovac, bez sponzora i tima koji je trebao da me prati.
Nisam pobijedila, a niti ušla u uži izbor, jer mi je dotični gospodin obećao da će onemogućiti pobjedu i s užitkom gledati moj poraz. I stvarno je to učinio.Bilo je ovo za mene jedno vrlo neugodno iskustvo s puno iskušenja. Bez obzira na poraz, po završetku natjecanja ponuđen mi je posao modela u jednoj slovenskoj modnoj agenciji, te da se slikam za magazin Start i duplericu Večernjaka, međutim ništa od ponuđenog nisam prihvatila. Možda su u pravu oni koji misle da je provincija neizlječivo stanje. Da sam odabrala ponuđeno, možda bi imala svijet pod nogama, kao što su ga imale neke od njih i danas bi se pisalo gdje sam, kako izgledam i šta radim, ali ja sam odabrala biti provincijalka i nije mi žao, jer takav put nije bio moj put.
| < | ožujak, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Etika(...) ostaje problematična, tj. ona postavlja problem koji navodi na razmišljanje (Kostas Axelos)
Autor:
Živimo u svijetu koji je sve složeniji te se moramo snalaziti u bujici informacija, ne samo s lokalnim ili nacionalnim pravilima o primjerenim načinima organizacije naših života, nego i s pravilima koja nastaju u institucijama poput Europske unije. Za razliku od onih prijašnjih vremena, danas imamo bezbroj načela, principa, vrednota, kodeksa, pravila, strategija i smjernica kako bi se trebali ponašati pojedinci, ljudske zajednice, vlast i crkva, ali nitko se u skladu s njima ne ponaša, već suprotno svemu utvrđenom. Može li čovjek da se ne zapita koji je smisao svih tih vodilja, kada smo dotakli kolektivno dno društveno-političkog nemorala? Tko i za koga piše sva ta pravila, ako su samo mrtvo slovo na papiru i ako ih se perfidno opstruira na svim razinama društva?
Negdje pročitano:
Djela koja činimo za života su poput auto-karte onoga što mi jesno. Nakon što završimo svoju životnu odiseju, jedino ono što smo učinili ostaje trajnim svjedokom novim generacijama.
Mahatma Gandhi:
Bez istine je nemoguće u životu slijediti bilo koje principe ili pravila.
Zen priča "Otvori svoju vlastitu riznicu":
U Kini učitelja Basoa posjeti Daiđu.
Baso ga upita: "Što tražiš?"
"Prosvjetljenje", odgovori Daiđu.
"Imaš svoju vlastitu riznicu. Zašto tražiš izvan nje?"
"Gdje je moja riznica?"
"Tvoje traženje tvoja je riznica!"
Daiđu bi prosvijetljen.
Poslije toga uvijek je požurivao svoje prijatelje:
"Otvorite svoje vlastite riznice i upotrijebite to blago."
Lešek Kolakowski:
Za smisao života ne pita nitko tko ne osjeća potrebu za njegovom promjenom. Toga se pitanja klone svi koji su smisao života našli u produžavanju postojećeg stanja.
Svjetlonoša:
Za biti dobar - ne treba ništa... samo se bude...
Linkovi
KONCEPT DOBRE VLADAVINE I INSTITUCIJA PUČKOG PRAVOBRANITELJA
cep.hr
cep.hr/tekstovi-clanova/gdje-je-nestao-covjek
cep.hr/tekstovi-clanova/nacionalni-deficit-eticnosti
cep.hr/tekstovi-clanova/globalna-etika
cep.hr/tekstovi-clanova/odnos-drutvo-pojedinac
cep.hr/tekstovi-clanova/poslovna-etika
blog.hr
forum.hr