Komentari

etickaklopka.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • etička klopka

    ***

    avatar

    23.03.2015. (06:53)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Lijepo si opisala tijek dogadja i mrlju koja ostaje na duši.
    A, kao što vidiš, " bal" se nastavlja i dalje ..........ko zna koliko ih je prošlo na isti način

    avatar

    23.03.2015. (07:36)    -   -   -   -  

  • Neverin

    svaka čast. jebeš i taj glamur kad ne možeš biti ono što jesi. Baš mi je drago pročitati priče ljudi koji su odbili povijati kičmu.

    avatar

    23.03.2015. (20:57)    -   -   -   -  

  • airsoft pokret Plaćenici

    Obraz je jedan. Ljudi iz "provincije" ga imaju, za razliku od "urbaniziranih" lignji. Stvar zdravog odgoja i prirodne selekcije...

    avatar

    23.03.2015. (22:13)    -   -   -   -  

  • etička klopka

    @Annaboni, da bal traje i puno, puno ih prođe isti ovakav početak kakav je bio i moj. Ne znam kako je nositi se sa spoznajom da si u nečem pobjedio na takav način, ali znam kako je bilo meni nositi se s nepovjerenjem prema ljudima.

    avatar

    23.03.2015. (22:34)    -   -   -   -  

  • etička klopka

    @Neverin, hvala ti. Drago mi je da ti se priča svidjela.

    avatar

    23.03.2015. (22:36)    -   -   -   -  

  • etička klopka

    @Manga, bilo bi ovdje materijala za nekoliko priča. Dotakla sam se samo ključnih činjenica bez opisa ostali "urbaniziranih" lignji koje sam srela tijekom natjecanja.
    Osobno, mislim da su ova natjecanja jedna od većih gluposti u narodu i od tada ih ignoriram.
    Nisam protiv golog tijela jer ono može biti umjetnost, ali sam protiv ucjene bilo koga njegovim tijelom.

    avatar

    23.03.2015. (23:02)    -   -   -   -  

  • j.

    nema razloga ne povjerovati ti, pa treba reći: svaka čast... da li bih tako postupio u tvojoj koži - želim vjerovati da bih, a ne znam postoje li razlozi da mi se u to ne povjeruje, to bi drugi morali reći, a ne da ja tu pametujem, zar ne? :)... da li bih savjetovao svojoj kćeri da tako postupi - pa eto, ne mogu si pomoći, ali bih :)... uglavnom, svi smo mi jako veliki na riječima i jako pametni (osobito kada se radi o tuđoj koži) dok ne dođe taj čas u kojem moramo obično u par sekundi odlučiti da li ćemo prodati nešto od sebe: izgled, stav, pogled na svijet, zapravo je svejedno... sjećam se sebe sa dvadeset i nešto godina kada sam nakon završenog faksa jednom lagao preko telefona da nema "gazde" u uredu, a on je stajao kraj mene sa prstom na ustima i mrkim pogledom... napravio sam to i kao nagradu sam sebi zaslužio nekoliko neprospavanih noći...
    pišem ti sve ovo kao jedan s druge obale... danas više nisam u privatnim vodama i hvala bogu na tome; zarađujem manje, živim ispunjenije a spavam mirnije... znam da u svijetu nije moguće živjeti bez kompromisa, i da postoje tek oni kompromisi koji su bolni ili manje bolni... svi smo mi uz ponešto sreće napravili bar jedan takav jer inače bismo umirali od gladi, zar ne?
    suština današnjeg svijeta i jest u tome da na prvom mjestu valja biti trgovac i prodavati nešto od sebe da bi se zarađivalo, a ako se zarađuje, onda (takav je sustav vrijednosti) posao valja... znanje, izgled, informacije - sve je postalo roba... krivi smo mi koji prihvaćamo takav poredak, a tebi koja si to odbila - ako je iskrenost suština onog što tražiš u životu od svakoga i u svakom času, bez iznimke i stalno - kapa dolje :)...
    ponavljam, ovo pišem kao jedan od onih koji na prvom mjestu sumnja u sebe; ne želim pametovati i dijeliti ti lekcije - postupila si kako si mislila da treba i to je lijepo; problem je u tome - kako ga ja iz svoje žablje perspektive vidim - kako živjeti u svijetu koji to u velikoj većini ne smatra vrlinom?... ovdje na blogu sigurno će se naći puno ljudi koji će te pohvaliti, ali mi nismo prosjek, jer da smo prosjek, mislim da niti ne bismo bili ovdje nego bismo okolo trčali za novcem i moći, zar ne?
    pozdrav, i najte kaj zameriti :)

    avatar

    24.03.2015. (10:41)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    da, kako olako bačena riječ: "provincijalka" kao simbol neupućenosti, neukosti ili primitivizma u odnosu na neke, navodno prosvijećene navade... u sve to skupa se upliće i moje osobno gnušanje prema onima koji se ovako odnose prema ženama, i očaj zbog toga što takav odnos mogu promijeniti milimetar po milimetar, samo vlastitim primjerom. ti si pokazala dobar primjer i nadam se da ti nije žao.

    avatar

    24.03.2015. (14:59)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Nemaš ni za čim žaliti!
    Odustajanje od sebe je početak kraja...

    avatar

    24.03.2015. (19:49)    -   -   -   -  

  • etička klopka

    @j., nemam ti kaj zameriti, pogotovo ne na jedan ovako iskren i opširan komentar.
    Ono što je najvažnije u ljudskom životu je to da neprestano treba postavljati pitanja i tražiti odgovore. Ti si postavio upravo to koje sam si i sama više puta postavljala. Kako živjeti u svijetu koji moje poštenje ili iskrenost ne smatra vrlinom? Vjeruj mi, ništa lakše, jer u ovom slučaju svijet nije važan. Važan je čovjek pojedinac i njegovo unutarnje zadovoljstvo i mir, a to moraš pronaći sam.To ti je otprilike isto kao i s obrazovanjem,jer se u pravilu obrazujemo prvo radi sebe i svog rasta a ne radi drugih.
    Što se tiče pohvala, mislim da su koriste svakom čovjeku. Iskreno, blog nisam počela pisati iz dosade ili viška vremena ili zbog toga što sam ispod nekakvog prosjeka, već iz praktičnih razloga odnosno straha od Alzheimera. Teško je nositi sa spoznajom da ti je onaj od koga potječeš imao nešto takvo. Zato svoj mozak treniram i mučim sa stvarima iz prošlosti, mada bih najrađe puno toga zaboravila jer niti moje odluke nisu baš sve bile dobre.
    Ne znam zašto sumnjaš u sebe i zašto se zamaraš ikakvim prosjekom. Što je uopće prosjek? Osobno, ne znam da sam se u životu s ikim uspoređivala ili težila da dostignem ičiji prosjek. Uvijek sam znala koliko vrijedim i malo kada sam sumnjala u svoje mogućnosti. Mislim da se svaki čovjek treba prvo i samo sa sobom utrkivati i uspoređivati ostvareno s još boljim i višim. Ne poznajem nikoga osobno niti razmišljam o razlozima zašto je netko na blogu. Dovoljno mi je da znam da nitko nije zato što mora, sve ostalo je manje važno.
    A što se tiče suštine koju u životu tražim, ona mi je od rođenja imenom namijenjena. Moje ime znači "istina", "iskrena", "vjerna" tako da ne mogu protiv sebe. Sve i da želim drugačije, moja unutarnja suština mi ne dozvoljava.
    Hvala na čitanju i podjeljenom razmišljanju!

    Lp @j.

    avatar

    24.03.2015. (20:05)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Podsjetilo me na moju priču kad sam nazvala jedan oglas za dodatnom zaradom. Tip me pitao što sam po zanimanju. Ja rekoh. On će na to, onda sigurno imate široke horizonte. Ja rekoh- ovisi. Ispalo je da bih trebala dahtati na telefonima tri put tjedno za puno veću plaću od ove koju zarađujem s visokom stručnom spremom. Pristojno sam se zahvalila ( pucao mi je smijeh, ne vidim se u tom poslu ) , a tip je izjavio da nemam nimalo široke horizonte.
    Eto provincijalko, ja sam ti znaš, primtivna :-)))

    avatar

    24.03.2015. (20:12)    -   -   -   -  

  • etička klopka

    @Bookeraj, naravno da mi nije žao. Istina, proganjala me je ta "provincijalka" neko vrijeme, upravo zbog pitanja koje je postavio @j. - kako živjeti u svijetu u kojem moj postupak većina ne vidi kao vrlinu? Čak sam se zbog toga jedno vrijeme osjećala i manje vrijednom, dok nisam shvatila da je vanjska ljepota kratkotrajna i prolazna, a s onim što je u nama živimo do kraja života.

    avatar

    24.03.2015. (20:23)    -   -   -   -  

  • U Balkanskoj Banani

    Da si prihvatila ponudu dobila bi jednu drugu etiketu.... bolje biti provincijalka i nemati problema sa likom kojeg sretneš svaki put kada se pogledaš u ogledalo.

    avatar

    25.03.2015. (00:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...