etička klopka https://blog.dnevnik.hr/etickaklopka

utorak, 10.03.2015.

KAKO VIDIMO MUŠKO - ŽENSKA PRIJATELJSTVA?

Potaknuta vlastitim kamenom spoticanja ili trinaestom stepenicom na kojoj svako malo zapnem, te završim kao primitivka i nečiji tlačitelj, odlučih da se pridružim plejadi autora koji su unazad nekoliko godina pisali o ovoj temi. Postoji zavidna količina tekstova, kako stručnih i znanstvenih, tako i autora koji su o ovoj temi progovorili iz vlastitog iskustva. Ne bi vjerovali, bilo da se radi o autorima muškog ili ženskog spola, razmišljanja i zaključci su otprilike isti ili slični, tako da se stječe dojam kao da su svi jedni od drugih prepisivali. Također i znanost se nedavno oglasila po ovom pitanju i riješila dileme. Platonske veze ili klasična „samo“ prijateljstva između muškaraca i žena definitivno ne postoje. Zaključak je to analize koja je potvrdila da u praksi svakog odnosa ovog tipa, ipak postoji seksualna tenzija.

Tim sociologa i psihologa analizu je proveo na 88 muško-ženskih parova, koji su svoju vezu karakterizirali kao čisto prijateljsku. Rezultati su pokazali kako su vrlo izražene razlike u načinu na koji žene i muškarci doživljavaju prijateljstvo s osobom suprotnog spola. Potvrđeno je da su muškarci mnogo spremniji na romantičnije akcije sa svojim prijateljicama nego što su to žene s prijateljima. Također je potvrđeno da su se muškarci pokazali kao potpuni slijepci jer su u većini slučajeva krivo procjenjivali vlastite šanse te su gotovo uvijek preuveličavali stvarnu privlačnost koju prema njima osjeća partnerica. S druge strane, žene su se ponašale drugačije. One su tijekom eksperimenta snažno umanjivale stvarni stupanj privlačnosti koju osjeća njihov kolega. Posebno je iznenađujuće bilo saznanje da su oba spola pokazala podjednak interes za prijatelje koji su slobodni i prema onima u vezi te su ih podjednako privlačili bez obzira na status.

Ako stavimo znanost i provedene analize malo po strani, te mogućnost da možda uzorak od 88 parova nije bio dovoljan, vjerujem da nema osobe koja se nije jednom ili više puta našla u jednom ovakvom odnosu, bilo da je u vezi ili slobodna. Nema smila da postavljam ponovo pitanje da li su moguća muško-ženska prijateljstva, kada su mnogi prije mene odgovorili te znanost potvrdila, već ću pitati zašto su nam uopće potrebna muško-ženska prijateljstva ako imamo partnera i mislimo da nam je veza zdrava? Od kuda dolazi potreba i ovisnost o takvim prijateljstvima? Zašto nam je potrebno društvo osoba koje nisu u nikakvom doticaju s našim partnerom? Zašto se ne možemo zadovoljiti slučajnim susretima s osobama suprotnog spola koje su nam iz nekog razloga simpatične, već sami iniciramo i nastojimo održavati kontinuitet takvih odnosa? Zašto dovodimo u pitanje sigurnost onog što već imamo, nečim čiji je ishod neprirodan i samim time već osuđen na propast?

Nikada ništa ne gledam crnim ili bijelim, pa čak niti ta muško-ženska prijateljstva, premda bi moje životno iskustvo bilo na strani provedene analize. Bez obzira na provedenu analizu i mišljenje znanosti kao i mišljenje svih drugih, rekla bih da su oba spola po ovom pitanju ista i da ne postoje nikakve bitne razlike, jer smatram da je sve stvar trenutka i okolnosti da li će nešto što je započeto zaživjeti, opstati ili prestati. Vjerujem da se ovakva prijateljstva mogu ostvariti ali samo privremeno i mogu trajati toliko dok netko ne bude povrijeđen. Ako ste slobodni, sve vam je dozvoljeno i skroz je nevažno hoće li se vaše prijateljstvo pretvoriti u nešto više, čak može biti i poželjno. Ako ste u vezi, a imate potrebu za ovakvom vrstom odnosa onda će uvijek biti povrijeđen vaš partner, bilo ili ne bilo povjerenja u vašoj vezi i bilo ili ne bilo fizičkog kontakta s vašim prijateljem ili prijateljicom, jer malo tko može žvakati ovakva prijateljstva ako je u vezi odnosno braku. Problem nastaje kada ne želimo prihvatiti spoznaju da našem partneru može smetati prijateljstvo ili više njih, koje održavamo sa suprotnim spolom.

Zaključila bih, da samo sebična i nerazumna osoba može ignorirati osjećaje i mišljenje druge strane odnosno partnera i uzimati sebi za pravo da to što čini je sasvim ispravno i bezazleno. Također bih dodala da nije važno hoće li to muško-žensko prijateljstvo trajati mjesec, godinu ili duže, činjenica je da ne može opstati jer pobuđuje sumnju vašeg partnera i okoline, jer malo tko može pomisliti da dvoje koji često piju kavu, su samo ljubitelji kave. U pozadini svakog muško-ženskog prijateljstva uvijek stoji nečija skrivena namjera i interes koja je poznata samo dotičnom umu. Taj interes može biti raznovrstan, a do cilja dolazimo uglavnom putem ispijanja zajedničkih kava i pokazivanjem pažnje bilo koje vrste. Naravno da postoje i oni koji su ispili puno kava u svom životu s osobama suprotnog spola a da nisu ostvarili svoje namjere i interese, jer ponovit ću, sve je stvar trenutka i okolnosti. Zato dragi moji, ako ne pali samo s kavom, pokušajte s nečim pride. Primjerice, kava plus krafna, pa tko voli neka izvoli.

Prije nego li sam odlučila napisati ovaj tekst, na facebooku sam podijelila kolumnu Hrvoja Šalkovića na istu temu, koja mi se jako svidjela. Svidjela mi se jer je realna i najbliže istini, a istina je uglavnom uvijek na pola puta u svemu pa i po pitanju muško-ženskog prijateljstva. Komentari na Šalkovićevu kolumnu bili su u jednakom omjeru, odnosno podjednak broj oba spola je tvrdio da su takva prijateljstva moguća odnosno da nisu moguća. Jedan od najzanimljivijih viđenja muško-ženskog prijateljstva glasio je ovako:
„Nekoliko puta sam bio, spletom okolnosti, u situaciji da spavam u istoj sobi sa ženom koja mi je bila poslovni partner, privatno prijatelj i ni jednom nismo došli u iskušenje da prijeđemo tu magičnu granicu potpunog tjelesnog spajanja. Razlog je jednostavan, poslije toga ništa više ne bi bilo isto. Možda bi bilo bolje, a možda se ne bismo mogli nositi s tom novom činjenicom i prijateljstvo bi bilo u vremenskom iskušenju. Uvažavali smo činjenicu obiteljskog i partnerskog statusa. Čak smo poslije i razgovarali o tim okolnostima. Često smo se složili i priznali jedno drugom da smo željeli da se i to dogodi, ali nitko nije želio preuzeti „odgovornost“ za ono što bi bilo poslije. Nismo bili dovoljno hrabri. Ne zna, da li je to bila slabost ili hrabrost da otvorimo poglavlje međusobnog odnosa za koje nismo znali u kojem pravcu će se poslije razvijati. Tanka je razlikovna crta između genijalnosti i ludosti kao i prijateljstva i partnerstva prema mržnji. Odgoj i životno iskustvo zadržali su nas unutar područja u kojem možemo odnos kontrolirati i njime upravljati. Sada mi se čini da su takvi odnosi u stvari krug/prsten. Ako kreneš u jednom smjeru, susrest ćeš se na prvom koraku sa nečim potpuno novim i tako je to blizu. Svega nekoliko koraka. Ukoliko krenemo drugim, suprotnim smjerom, tada je granica prelaska u drugačiji odnos beskrajno daleko. Ili nemamo hrabrosti iskoračiti u nešto nepoznato gdje odnosom ne upravlja samo razum već i osjećaji temeljeni na običnoj ljudskoj potrebi za razumijevanjem, podrškom, toplinom i prirodnošću naših instikata. Da li nam je u podsvijesti jedna izreka: kad su emocije pri vrhuncu, pamet je pri dnu. Hoću li kad odgonetnuti odgovor na pitanje da li sam u pravu. A svatko od nas to želi. Teško je biti pametan, ali barem o tome možemo razmišljati. Svatko će doći do različitog, zanimljivog, ali i ne ponovljivog zaključka.“

<	ožujak, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Etika(...) ostaje problematična, tj. ona postavlja problem koji navodi na razmišljanje (Kostas Axelos)

Autor:

Živimo u svijetu koji je sve složeniji te se moramo snalaziti u bujici informacija, ne samo s lokalnim ili nacionalnim pravilima o primjerenim načinima organizacije naših života, nego i s pravilima koja nastaju u institucijama poput Europske unije. Za razliku od onih prijašnjih vremena, danas imamo bezbroj načela, principa, vrednota, kodeksa, pravila, strategija i smjernica kako bi se trebali ponašati pojedinci, ljudske zajednice, vlast i crkva, ali nitko se u skladu s njima ne ponaša, već suprotno svemu utvrđenom. Može li čovjek da se ne zapita koji je smisao svih tih vodilja, kada smo dotakli kolektivno dno društveno-političkog nemorala? Tko i za koga piše sva ta pravila, ako su samo mrtvo slovo na papiru i ako ih se perfidno opstruira na svim razinama društva?

Negdje pročitano:

Djela koja činimo za života su poput auto-karte onoga što mi jesno. Nakon što završimo svoju životnu odiseju, jedino ono što smo učinili ostaje trajnim svjedokom novim generacijama.

Mahatma Gandhi:

Bez istine je nemoguće u životu slijediti bilo koje principe ili pravila.

Zen priča "Otvori svoju vlastitu riznicu":

U Kini učitelja Basoa posjeti Daiđu.
Baso ga upita: "Što tražiš?"
"Prosvjetljenje", odgovori Daiđu.
"Imaš svoju vlastitu riznicu. Zašto tražiš izvan nje?"
"Gdje je moja riznica?"
"Tvoje traženje tvoja je riznica!"
Daiđu bi prosvijetljen.
Poslije toga uvijek je požurivao svoje prijatelje:
"Otvorite svoje vlastite riznice i upotrijebite to blago."

Lešek Kolakowski:

Za smisao života ne pita nitko tko ne osjeća potrebu za njegovom promjenom. Toga se pitanja klone svi koji su smisao života našli u produžavanju postojećeg stanja.

Svjetlonoša:

Za biti dobar - ne treba ništa... samo se bude...

Linkovi

KONCEPT DOBRE VLADAVINE I INSTITUCIJA PUČKOG PRAVOBRANITELJA

cep.hr

cep.hr/tekstovi-clanova/gdje-je-nestao-covjek

cep.hr/tekstovi-clanova/nacionalni-deficit-eticnosti

cep.hr/tekstovi-clanova/globalna-etika

cep.hr/tekstovi-clanova/odnos-drutvo-pojedinac

cep.hr/tekstovi-clanova/poslovna-etika

blog.hr

forum.hr

Loading