Obavještavam cijenjeno (i malobrojno, ali intelektualno superiorno - uliziv, uliziv) čitateljstvo gdjice Espadrile ilitiga mene da je angažiran stilist koji bi u skoro vrijeme trebao ne samo vratiti ovom blogu stari sjaj i slavu, već ga i unaprijediti, obući ga u novo ruho, spremiti ga za sezonu jesen/zima 2005. Stilist je izuzetno nadaren, vrlo poznat i cijenjen u svom MILJEU, upravo se vratio sa fešn vikova araund d vrld prepun novih ideja i smjernica (eto ti na Demjan kad si odlučila bit švelja a ne stilist! mogla si bit na njegovom mjestu da si htjela!)
Dala sam mu punu umjetničku slobodu i izgaram o želje vidjeti za što će se odlučiti - hoćemo li ići na nevin izgled, ili sado mazo (u tom slučaju sto posto će mi sredit neki photo session sa Lupinom) ili rozo i cvjetići (samo tko će mi onda supruga vratit među žive), hoće li biti retro ili gothic, metroseksualan ili nanoseksualan? Hoću li svoj novi imidž predstaviti u 'sanji'? ili red karpetu? ili shpitzzi?
ah, to slatko iscekivanje....
Umjetniku će trebati fju dejs, molim vas da budete strpljivi...

Nadalje, kada novi imidž jednom izađe u javnost, molim vas da ne promijenite svoju percepciju mene: samo zato što ću biti lijepa ne znači da sam glupa.

I još malo nadalje: malo me brine što mi stilist nije gej.

Pozdrav od soon to be najtrendy blogerice, a već odavno jetseterice

Espadrile

Kaže naše duboko modro more da joj se dogodilo dvaput u jednom danu da se nasmiješila nepoznatim osobama na ulici i one su joj uzvratile osmijeh. I da je to super osjećaj. Ne sumnjam.
Zna mi se dogodit da se cerekam dok hodam ulicom. Sjetim se nečega smiješnog a ponekad mi, onako filmski, osmijeh dođe sam od sebe. Da, nekad sam ko one tete iz reklame za šampon koje bezbrižno koračaju ulicom, smiješe se i zabacuju kosom u svim smjerovima i nikad im se ne zavrti.
Meni se zna zavrtit. Točnije, ukoči me u vratu. Ali to je druga priča.
Ovdje je bitno da sam ja taj post od gorespomenute pročitala sinoć.Danas, nakon urednih 8 sati beauty sleepa, odlučila sam krenuti u akciju. Idem dijeliti osmijehe. Privlačiti tuđe osmijehe. Idem bit ne samo teta iz reklame za šampon nego i teta iz reklame za žvake i pastu za zube.
I tako ja krenuh. Šetam, uvjerena u to kako baš danas zračim onim nečim.....je ne sais quoi.Slušalice u ušima, uživanje u omiljenoj muzici, osmijeh na licu, bila sam uvjerena da sve radim by the book.
Ali zaboravila sam jednu ključnu, esencijalnu, must have stvar.

Zaboravila sam naočale.

A ja sam bez njih ćorava kokoš. Prepoznala bi tuđi osmijeh bez njih jedino ako ste mi na 'jako smo si dobri' udaljenosti.

E sad, kad to znate, da nastavim priču. Naočale nosim relativno kratko i još sam u svojevrsnom denialu kada je moj vid u pitanju. Ja vidim! Kakve naočale?! Glupost! Pa trebaju mi samo kad je noć ili kad su mi oči baš jako umorne....aha.
I tako ja šetam sa svojim superfriendly osmijehom, a budući da sam se trudila biti puna pozitivnih misli, sjetih se i jedne scene iz crtića koji me oduševljava. To je moj superfriendly osmijeh pretvorilo u SMIJEH, onaj koji ne prestaje samo tako. Nema veze, ionako danas dijelim osmijehe, mislim se ja. Još je ljepše ako me vide kako se od srca smijem, nego da se samo smiješim. U daljini ugledam siluetu kako mi se približava.Aha,evo ga! Prva osoba koja će mi danas uzvratiti osmijeh, koju ću zaraziti svojim smijanjem! I tako približavam se ja njoj/njemu, smijem se, sva vesela i prpošna, silueta postaje sve jasnija, ja se i dalje smijem, silueta još malo jasnija, ja i dalje ne mogu izbaciti scenu iz crtića, silueta je sad već ful jasna, pokušavam se isključiti ali ne ide, silueta me gleda i mršti se, krajnje zbunjena pokušavam smijeh barem pretvoriti u osmijeh što rezultira vjerojatno najdebilnijim izrazom lica od pojave Mladena Grdovića. U čemu leži problem? Pa osoba je invalid.
Počastio me 'tko je tebe odgojio i kako te nije sram i dabogda ti sve tvoje pocrkalo' pogledom.

Ali takvi momenti uvijek dolaze u paketima. Ofkors....Teška blamaža sa osobom sa invaliditetom nije mogla ostati usamljena, ipak sam morala zacementirati mjesto Glupače mjeseca.

Hodam ja dalje...malo razočarana prethodnom situacijom, mislim se vrijedi li uopće nastaviti. Međutim, i dalje mi ne pada na pamet na nos staviti naočale koje su mi uredno u torbi. Ovoga puta, vidim dvije siluete koje mi se približavaju. Hod poznat, boja kose poznata, visina i držanje - to mi je frend. Mrak, treba mi friendly face nakon što sam uništila invalida. Razvukoh veeeliki osmijeh preko lica, i veselo hodam prema dvojcu.Čak sam uvjerena da mi se ovaj desni, moj frend, isto smiješi. Smiješim se ja sve više, čak se već pomalo i glupiram,kad su se siluete pretvorile u dvije meni sasvim nepoznate osobe a jedna od njih, žensko, je vidjevši kako sam zaguslila prema njenom dragom, brže bolje svoju ljubav čvrsto primila za ruku. On nije bio ništa manje zbunjen od nje, a samo par trenutaka nakon još jedne moje Debil Of The Year face, čula sam i da mu je upućeno pitanje 'Ti nju znaš?'. Pa eto, ako ništa drugo, to će biti dobar test za njihovu vezu....

Eto.Toliko od mene za danas. Nestali blog se još uvijek nije vratio, niti mi je itko za njega ponudio otkupninu.Strpljivo čekam.

Pozdrav od vaše
ćorave jetseterice

Espadrile

Sit on my face and tell me that you love me,
I'll sit on your face and tell you I love you, too.
I love to hear you o-ra-lise
When I'm between your thighs,
You blow me awaaay!!!

Sit on my face and let my lips embrace you,
I'll sit on your face and then I'll love you truly.
Life can be fine if we both sixty-nine,
If we sit on our faces in all sorts of places and play
'Till we're blown awaaaaaaaay!!!


.....................................................jer su najbolji:)

Želim vam lijep dan, začinjen romantikom!

Daklem....

1. Biljana Ristić - žena sa 1000 lica, čest gost emisija za djecu, vrhunac popularnosti doček sretne nove '85.
2. Adrijana - bravo, Beštijo!
3. Čarobni kikiriki - bravo, Trill!
4. makedonska emisija za djecu. niko ništa nije kužio,al svi smo važno gledali.
5. općenarodna obrana i društvena samozaštita - nekoć davno obligatorni
6. Servantes:)))))))))) IVICA JE CAR!
7. BUŽA
8. Aca je uvek Aca, od napred i od natraške, Aca je uvek Aca, za strance i za naške, Aca je nezamenjiv, kad nešto nizbrdo krene, njegova velika torba primit će tebe i mene....
9. U Bosutskoj 27a (Espadrilinoj ulici) - bravo, Muirgheal!
10. Raštika je vrsta kupusa, tko ima veze sa selom, posebice sa dalmatinskim kamenjarom - zna znanje.Ostalima neću objašnjavat jer mi se ne da.

Nagrade ćete dobiti na kućnu adresu u vidu ranije obećanih nagrada i novog broja tjednika 'Hrvatsko slovo'.

Sa štovanjem

retro dama

Espadrila

Ajmo sad, da vas vidim! Tko odgovori na sva pitanja ne dobija ništa od mene, ali na dobrom je putu da postane popularan kao tvojnetko!

1. Tko je Biljana Ristić?
2. Kako se zvala maskota Mediteranskih igara u Splitu 1979.?
3. Od čega je Superšiljo dobijao čarobne moći?
4. Šta je to 'Šaram baram'?
5. Što su ONO i DSZ?
6. kako se zove lik u Malom mistu kojeg glumi Ivica Vidović? (nije da želim nametati svoje mišljenje, ali radi se samo o najboljoj seriji svih vremena, sasvim nepravedno zanemarenoj)
7. kako se zove manje poznati predivan filmić sa dva velikana hrvatskog glumišta, I. Vidovićem i Špirom Guberinom di glume susjede?
8. kako je išla pjesma kojom je počinjala emisija za djecu 'Poštar Aca'? (Branka Kockicu ipak svi znate)
9. Gdje bi Darko Rundek (dok još pjeva u Haustoru) želio kupit kuću?
10. Šta je to raštika?

Vrijeme, sad!

Nakon što se fino svi 'izredali' na mom jadnom malom prethodnom postu, koji je inače bio zamišljen kao humanitarni ne bih li ja postala još popularnija, nakon što sam vidila da su se oni tamo preko granice našli i da ih mrzim 'ko Nemce', nakon što sam napisala par prijetećih mailova i pogledala divan Skalichev fikus i nakon što sam se još jednom uvjerila da je Zeko zaista najpopularniji muškarac u svemiru - vrijeme je da se svi konačno malo uozbiljimo i da napišem novi post.
Opet sam htjela napisat nešto ful pametno i dokazati sebi i rvackom narodu da ja to mogu. Al' ne mogu. Plitka sam i što je tu je. Ali to ne znači da mi plićaci o ničemu ne razmišljamo.
večeras sam ostavila jednoj blogerici komentar u kojem spomenuh Đejsona Donovana. Baš me zanima što je bilo sa njim, sjećate ga se? Onaj plavi, što je vodao Kylie puuuuno prije nego je postala najseksi guza Mliječnog puta.
Što se dogodilo sa braćom Bros? Ne samo njima dvojicom, jer ako se sjećate u grupi Bros je bio i onaj jedan tamni momak, što je s njim? Di je? Kako je? Jel sad radi u nekom uredu, od 9 do 5?
Di je onaj drugi iz grupe Wham? I onda je jadničak vjerojatno dobijao samo ostatke, sve ono što George Michael nije htio, a kako li mu je tek sad?!
Koliko je samo takvih likova koje zapamtite odnekud i onda više nikad za njih ne čujete!
Milli Vanilli! OK, jedan je umro, koliko mi je poznato, a onaj drugi? Jel' se sjećate kako su u jednom spotu imali majičice odrezane iznad pupaka (pupkova?kako ide množina?!)?
Di je pjevač grupe Europe? Nevjerojatno koliko je bio našminkan u onim njihovim spotovima (spotu, točnije).Di je žena koja je vodila onaj sarajevski kviz za djecu 'Pitam se, pitam se'? Kako se zvao čovjek koji je najavljivao onu emisiju sa najdosadnijom špicom u povijesti špica, 'Srdačno vaši'? Tko je zapravo Šemsa iz one 'Šemsa i južni vjetar' i je li joj to pravo ime? Šta danas rade New Kids On The Block i je li onom jednom od njih neugodno što je plesao u tajicama za žene?
Di je onaj čudan hermafroditski lik Limahl koji je pjevao 'Neverending story' i kako je, pobogu, došao do tog imena?! Tko je izmislio one hlače u kojima je plesao MC Hammer?

i ono najbitnije............... ŠTO DANAS RADI VANILLA ICE????

apdejtat ću još ovaj post, ima toga podosta........

pozdrav od retro jetseterice

Espadrile

APDEJT 1:
Di je Sabrina i kako joj se gravitacija odrazila na ONOLIKE grudi?
APDEJT 2:
Kako danas živi onaj crni što je glumio sa Don Johnsonom u 'Miami Vice'? Jel uspješan ili je na cracku?
APDEJT 3:
Jel se KOJIM SLUČAJEM sjećate onog jednog špićokastog kretena koji je početkom 90-ih snimio spot 'Ja imam feeling'? 'ja imam feeling, feeling u sebi, o da, ja imam feeling, i ne mogu ga sakriti, o ne'. To je otprilike to. ako ga netko zna, dajte mu moj mail,neka mi se javi. donio je puno smijeha u moj život.
APDEJT 4:
Skalich pita zna li itko točan broj muških i ženskih i hermafroditskih članova grupe Kelly Family, pa ako netko zna neka vaši ljudi nazovu naše ljude!

Imam prijateljicu, iz Banja Luke. Ostala je bez tate u ratu, na najgori mogući način: nema apsolutno nikakvu informaciju o njemu, ni kako je umro ni zašto ni od koga. Glupo je uopće reći da znam kako joj je jer nemam pojma. Znam da mi se par puta rasplakala i da joj unatoč trudu nisam uspjela umanjiti bol u tom trenutku.
Vidila sam je prije neki dan.Nakon dosta godina čini se puno mirnija i vedrija. Rekla mi je da se toliko dugo budila razmišljajući o svom tati, o tome kako ga zaboravlja: njegovo lice, mimiku, pokrete. I tako sjedi ona jednog jutra na krevetu, razmišlja kako bi volila imati barem nekakav trag tate, samo da ne utone potpuno u zaborav i okrene se oko sebe i spazi - ogledalo. Točnije, sebe u ogledalu. Još točnije, svoj nos. Tatin nos."Espadrila moja, to je bilo to. Ona mala stvar koja mi je trebala, kao znak odozdo. Prasnula sam u smijeh jer sam u tom trenutku znala da mi je tata odnekud okrenuo glavu prema tom ogledalu, prema njegovom nosu kojeg ću cijeli život imati na licu. I onda sam shvatila. Tata mi je tu. Treba samo znati prepoznati te male stvari."
Zato se današnji post mog jetseterskog bloga zove "male stvari". Čiji sam veliki zagovornik. Ne samo da su pravi "začin" životu, nego nas i drže na nekakvom dobrom putu. I kad je najgore, i kada situacija prelazi GNK stanje, male stvari nas mogu izvući. Nekad je pjesma, nekad sunce, nekad nos,nekad desničarski časopis Fokus, nekad nečiji poziv, ali sve su to (za mene) mali znakovi koje samo treba znati čitati.
Ovih dana ima dosta ljudi po blogu kojima je loše. Aj min STVARNO loše. Jednu je on napustio ne svojom voljom, jednu je on napustio svojom voljom, nekoliko ih nema tatu, poneki nema mamu....sve u svemu, čitate li ikoga malo duže skužili ste sve i prije moje plave glave.
E tu je trenutak gdje ja sad ulijećem u telefonsku govornicu i u dijeliću sekunde umjesto gđice Espadrile iz govornice izlazi ekšn hirou: ženska verzija Danka Bananka u espadrilama! a imam i plašt.
Naravno, sve ovo pišem zato da biste vi onda u komentarima slavili moju dobrotu i plemenitost,ne zaboravite.
Daklem, ajmo probat ne izbjegavat blogove na kojima trenutno prevladava deprica - nekad su zaista dovoljne dvije tri riječi da nekome bude lakše. For igzempl, meni je danas popodne bilo svjetski GNK loše. I nazvao me, ničim izazvan, gdin Skalich. Popričasmo malo o gluparijicama, nasmijasmo se nekim blogovima, izogovarasmo pošteno one najpatetičnije, šala ovdje, pošalica ondje i odmah mi je bolje. Je li gdin Skalich znao da sam u banani? Nije. Je li ostao udavljen moji problemima? Nije. Što ne znači da neće, jer sutra pijemo kavu:)
Maj point iz da malo podijelimo smijeh jedni drugima.Nema boljeg poklona od smijeha (osim možda Pradine torbice, ali to samo moj jetseterski ukus progovara iz mene).Stvarno nema smisla da nam svima bude loše, nema smisla da nekome doma bude teško a postojim ja, ekšn hirou, koja uz to vapi za vašim komentarima tipa "joj kako si ti mene ovim postom oduševila fakat si anđeo! mah mah!"
Dakle, samo za vas, u želji za što bljutavijim kometarima, ostavljam vam pakleni popis:

Obećala sam prvo sebi, a onda i svom suprugu da neću pisati o deprama i ulaziti dublje u GNK stanje. Ni ne volim to. Sama činjenica da sam još u GNK fazi mi ionako nimalo ne služi na čast, stvarno sam pravi papak.
Ali ako izuzmemo tu opću letargiju kombiniranu sa malo depre i sasvim zdravim i nenametljivim samosažaljevanjem, zadnjih dana primjećujem i sasvim zavidnu dozu bijesa i mržnje. Odakle sad to? Hoću li postati huligan? Nacionalist? Skinhead? Još razmišljam gdje bih ovakva kakva jesam najbolje mogla doći do izražaja, kojoj sup(ne)kulturi bih najviše pomogla.
Dio bijesa koji trenutno krčka u mojim žilicama je sasvim sigurno svratio zbog jednog jedinog razloga – momačke večeri. Čula sam za njih nekoliko u zadnje vrijeme i ti izvještaji su me svi do jednog sasvim solidno naživcirali, a ovaj jučerašnji me dotukao. Zabio mi zadnji čavao u lijes.

Nikada nisam shvaćala koncepciju momačkih i djevojačkih, nije mi nikad bilo jasno zašto bih se ja pred svoju udaju morala provoditi sa prijateljicama, pa imam ja i prijatelje. Di ću sa njima? Nikad mi nije bilo jasno zašto ja ne smijem na momačku svojih soon to be married prijatelja. Mislim, mogu, ako sam striptizeta – što nisam. Još.
Odakle uopće taj običaj da na momačku (a i djevojačku sve češće) dolazi striptizeta? Ili, ako ćemo u hard core verziju, kurva? Ne žimku, zaista, jel bi mi mogao netko objasnit to???
Da uopće ne ulazim u razloge zašto bi netko išao na kurve (glumit ću toleranciju kojoj smo tu na blogu svi ko fol jako skloni), ali zašto bi se netko tko se pali na kurve, striptizete i polugole zabavljačice opće prakse uopće ženio? Koji racku se ženiš ako ti ne paše?
Koliko je u redu glumiti nekome da ga voliš i da si vjeran, graditi sa nekim život, imati djecu, a sa druge strane još uvijek svršavati na golu sisu, bilo čiju, čak i ako je ista na nekoj trećerazrednoj rumunjskoj kurvi?
Na zadnjih nekoliko momačkih za koje sam čula bila je striptizeta. Da li je kasnije proširila djelatnost i na prostituciju, ne znam. Dakle, imamo tu umetnicu iz Srbije known for guranje flaše od pive u vaginalni otvor, zatim imamo Hrvaticu, mother of two, koja se skida dok napaljeni muškići mlate po njoj sa svojim....hm.....ovaj.....novinama. Zatim opet imamo gore spomenutu umetnicu sa koje svi ližu votku i tako.....ima toga, u gadnije detalje ne bih ulazila.

Zaključila sam da na ovom svijetu ima neopisivo puno iskvarenih, pokvarenih, sjebanih i zacementirano iskompleksiranih ljudi.Odakle ih toliko? Zašto? Tko ih je tukao kada su bili mali? Koliko su to prištića na faci imali i koliko ih je djevojaka odbilo u najosjetljivijim godinama? Koliko im je ljudi moralo reći da su loši u krevetu? Koliko puta su samo imali problema sa erekcijom? Koliko časopisa su morali pročitati i zaključiti da im je penis, prema već nečijem mjerilu, mali? Koliko se djevojka mora osjećati jadnom, ružnom ili glupom da odluči koristiti seks kao svoje sredstvo zavođenja? Sa koliko kretena mora biti da pomisli kako je ponižavanje u vezi i seksu normalno? Koliko ih roditelji moraju zapostavljati da bi se pretvorili u takve živine? Kakav doživljaj sebe, ljubavi i svijeta mora imati majka dvoje djece koja ima želudac plesati pred tridesetak nedojebanih iskompleksiranih 'uspješnih poduzetnika' dok joj oni rade kojekakve gadosti i skakuću goli oko nje i po njoj? I nemojte mi sad pričat kako joj treba novac, molim vas.....

Ali nije to samo stvar obitelji, prvih ljubavi, prištića na faci, odrastanja i ljudi oko nas. Nad sve to što nas oblikuje i gradi nadvija se još jedno zlo kojem se treba oduprijeti a to su mediji. Pa zato slijedi drugi niz pitanja: Koliko urednik jednog časopisa mora imati dlakava leđa i koliko godina već mora voditi ljubav sa lutkom za napuhavanje da mu se percepcija stvarnosti toliko iskvari da poznaje i priznaje jedino sisate i guzate plavuše, da skuplja porniće i da više teksta posveti zvijezdama porno industrije nego npr. dobitnicima Nobelove nagrade. Koliko urednica ženskog časopisa mora imati trauma iz djevojačkih dana i koliko promašen doživljaj muškaraca mora imati da napiše da je veličina važna (sorry cure, kod mene tu tolerancije nema. Ako ne govorimo o ekstremima, svaka koja uopće primjećuje veličinu je u tom krevetu iz jebeno krivih razloga i pročitala je jedan Cosmo previše u svom životu), da je OK tu i tamo odglumiti orgazam (ni tu nisam tolerantna. glupe ste k'o kurac ako to radite), da je ok staviti ogroman naslov 'sex sa neznancem:nemojte ga pitati ni ime!' a puno puno manji naslov posvećen HIV-u, hepatitisu i razno raznim gljivicama....?

Da se razumijemo, svjesna sam da ovim postom ispadam konzerva par excellence, usidjelica, jadnica koja ne zna kako se živi, uštogljena ledena princeza, krava bezobrazna i isfrustrirana.
I da, kao i obično, za to me boli đon moje espadrile.
Zgražamo se nad ženama koje se nikada ne udaju jer ne žele, jer im je do seksa sa raznim muškarcima, zgražamo se nad dalmatinskim galebima koji i u 70-oj zavode Čehinje, Šveđanke i Talijanke i ne pada im na pamet da se 'smire', ali se ne zgražamo nad hrpetinom ljudi koja se ženi iz krivih razloga i koja i u braku nastavlja raditi vrhunske pizdarije. Normalno nam je da se netko 'iživi' prije braka. Što to znači uopće? Da će danom stupanja u brak početi vjerovati u ljubav i uviđati sve njene dimenzije a zaboravit će striptizete i to da je prije neku večer pišao po kurvi jer ga je to palilo? Ima prekidač na sebi i samo će pritisnuti OFF? How yes no.

Uostalom, pravi jebači ne plaćaju za seks.

I što god vi mislili, ostajem uvjerena da se najbolji seks odvija u sobama parova za koje to nikada ne biste rekli, parova koji o tome ne pričaju jer nemaju potrebe – zadovoljni su.
Takvi parovi ne glume, ne zamaraju se veličinom, njih ovaj naš mali jadni svijet sa severinama, striptizetama i brankicama iz big brothera ne dotiče.
Iskreno vam želim da budete dio jednog takvog para. To, uostalom, želim i sebi.

Pozdrav od vaše ratoborne jetseterice
Espadrile

Sjećate li se još njega? Otiš'o prije neki dan. Ostavio nas u cvijetu mladosti. Zavio nas u crno. Zaboravit ćemo na trenutak činjenicu da nam je slomio srce, uništio nas emocionalno i da smo njegovim odlaskom svi postali „oštećena roba“ (da, Rock, napokon shvaćam!!!) Nisam zato počela ovaj post.
Gledam ja tako prije neki dan, nehajno mašući svojim nogicama u espadrilicama, kako nas je teta Carla pohvalila i kako smo u roku odmah primljeni u predsoblje EU. I odmah smo počeli pregovarat ne bismo li što prije ušli u glavnu sobicu.
Nisam inače neki mozak i nebrojeno puta sam ponovila da sam poprilično glupa i površna. Uza sve to sam i euroskeptik jer je to kul i in, tako mogu uvijek samo mudro klimat glavicom i govorit kako meni, za razliku od nekih, nisu isprali mozak i služit se onim svima poznatim i uvijek dobrodošlim uspješnicama tipa: „Nestat ćemo u EU“, „Nas svi mrze“, „Pokupovat će nas stranci“ i.....ne znam......“Izgubit ćemo sir i vrhnje!“. To je puno lakše nego se actually obrazovati i informirati o raznim aspektima priključenja EU. Ovako se informiram putem hrvatskih tiskovina, koje su vrlo pouzdane. Posebno NACIONAL, meni je Ivo Pukanić supach likich.
Dakle, bez obzira na moj, kako bi Beštija rekla, (ne)um nametao mi se jedan conclusio sam od sebe: jurop otiš'o, EU nas primila na svoje majčinske grudi......jel' još netko to ubr'o? Sigurno jeste, ima vas tu puuuno pametnijih od mene!
Kako? Zašto? Slučajan splet okolnosti ili vrlo smišljen i proračunat niz događaja?
Je li Jurop mutan lik sa sumnjivom pričom iza sebe ili naivan rvacki školarac koji je, vizionarski shvativši da nam se EU široko smiješi, zaključio da je njegov posao gotov i ugasio blog ispod glasa pritom rekavši: „Mission accomplished“?
E pa prije će biti da je ovo prvo. Iz dva razloga. Jedan je taj da sam ja dotičnog upoznala, a drugi je taj da ja volim intrige. Obožavam, dapače. Kao i teorije zavjere. Naime, teorije zavjere nam omogućavaju, točnije dozvoljavaju, nevjerojatnu stvar: da se svi osjećamo pametnima i jedinstvenima. Učiti uvijek iste činjenice o drugom svjetskom ratu je dosadno, a više od toga frustrirajuće jer učite nešto što je netko drugi otkrio. Netko drugi je ispao faca, a vi samo bubate već prožvakane činjenice. E pa ne može! Neće drugi biti pametniji od vas! Izmislite svoju teoriju. Svoje činjenice. Napišite knjigu. U najgorem slučaju reklamirat će je poslije ponoći sa još masom vrlo čudnih knjiga, u najboljem slučaju postat će bestseler – posebno ako je ista o Isusu.
Ali vratimo se mi glavnoj temi a to je onaj izdajnički crv Jurop.
Dakle, nije nas EU privinula na svoje grudi ZBOG Juropa, nego NAKON ŠTO JE UKLONILA Juropa!!!!Da!!!! To je prava istina!!!
Naivnom promatraču ova izjava bi se učinila suludom, jer AFKAJ (artist formerly known as Jurop, koji će se uskoro predstavljati također simbolom) je pisao o EU, i to u vrlo pozitivnom i PRO EU ozračju. Ali to je samo bila maska, laž, varka, mazanje očiju nevinim blogerima, ne bi li skrio svoje prave namjere a taj je da nas zakopa u balkansku baru, gurne nas u neke nove balkanske asocijacije i zatvori nam vrata EU zauvijek. Vjerujte meni, koja ipak ponešto znam o teorijama zavjere .Ne znam jeste li, usput budi rečeno, svjesni činjenice da je Hitler još živ. To, nadam se, znate.Znate? Ako ne znate sad znate.
Kao što rekoh, Juropa sam svojedobno upoznala. Pristao mladić, rekli bi stariji ljudi. Ali od početka mi nešto nije bilo kako treba....od početka je nešto ukazivalo na to da skriva svoje pravo lice. Vrlo konspirativan, vrlo malo govori o sebi....kao jako je za EU, a opet vrlo brzo se sprijateljio sa mnom, osvjedočenom mrziteljicom iste tvorevine, pripadnicom obitelji koja je uradila sve ne bi li Hrvatska ostala podalje od Zapada i ičega modernog kao takvog.
Neću sada nabrajati sve razloge koji su me sve više uvjeravali u to da on nije taj za kojeg se predstavlja (to čitajte u mojoj novoj knjizi koja izlazi u izdanju naklade Pavičić), ali zadnji tjedan je bio ključan. Ugasio se njegov blog, a mi brzinom torpeda postali najozbiljniji kandidat za EU članicu (jer, na našu sreću, nemamo 70 milijuna muslimana i kazneni zakon koji je samo malo modernija verzija šerijatskog prava).
Tko je onda taj Jurop? Mislim da je svima jasno.....most wanted osoba u Hrvatskoj. Koja se cijeloj Europi otvoreno rugala pišući blog, koje li ironije, upravo o Europskoj Uniji! Da nije tako tragično bilo bi smiješno.
Eto. Razotkrila sam najveću teoriju zavjere ever. One silne narudžbe sličnih knjiga u kasne noćne sate konačno su se isplatile. Doduše, ponekad ipak posumnjam, da Jurop možda nije Jim Morrison? Ili Elvis? Ili Elvisov dida? Čekaj malo, ne. Jim Morrison i Elvis su skupa, žive u Južnoj Americi, to svi znaju. Onda možda da nije Hitler? Al što bi radio u Hrvatskoj? Uf, koliko mogućih rješenja, toliko tragova, a tako malo vremena........

Pozdrav od vaše jetseterske ljubiteljice intriga

Espadrile

P.S. a da, moram li napominjati da su vaše ideje o teoriji zavjere dobrodošle, ali određena imenovanja nisu? Poštujte tuđu privatnost. I poštujte naše znakove, da Espadrila ne bi pristupila cenzuri. I jedite sirovo povrce, usrećite našu Beštiju.