Obećala sam prvo sebi, a onda i svom suprugu da neću pisati o deprama i ulaziti dublje u GNK stanje. Ni ne volim to. Sama činjenica da sam još u GNK fazi mi ionako nimalo ne služi na čast, stvarno sam pravi papak.
Ali ako izuzmemo tu opću letargiju kombiniranu sa malo depre i sasvim zdravim i nenametljivim samosažaljevanjem, zadnjih dana primjećujem i sasvim zavidnu dozu bijesa i mržnje. Odakle sad to? Hoću li postati huligan? Nacionalist? Skinhead? Još razmišljam gdje bih ovakva kakva jesam najbolje mogla doći do izražaja, kojoj sup(ne)kulturi bih najviše pomogla.
Dio bijesa koji trenutno krčka u mojim žilicama je sasvim sigurno svratio zbog jednog jedinog razloga – momačke večeri. Čula sam za njih nekoliko u zadnje vrijeme i ti izvještaji su me svi do jednog sasvim solidno naživcirali, a ovaj jučerašnji me dotukao. Zabio mi zadnji čavao u lijes.
Nikada nisam shvaćala koncepciju momačkih i djevojačkih, nije mi nikad bilo jasno zašto bih se ja pred svoju udaju morala provoditi sa prijateljicama, pa imam ja i prijatelje. Di ću sa njima? Nikad mi nije bilo jasno zašto ja ne smijem na momačku svojih soon to be married prijatelja. Mislim, mogu, ako sam striptizeta – što nisam. Još.
Odakle uopće taj običaj da na momačku (a i djevojačku sve češće) dolazi striptizeta? Ili, ako ćemo u hard core verziju, kurva? Ne žimku, zaista, jel bi mi mogao netko objasnit to???
Da uopće ne ulazim u razloge zašto bi netko išao na kurve (glumit ću toleranciju kojoj smo tu na blogu svi ko fol jako skloni), ali zašto bi se netko tko se pali na kurve, striptizete i polugole zabavljačice opće prakse uopće ženio? Koji racku se ženiš ako ti ne paše?
Koliko je u redu glumiti nekome da ga voliš i da si vjeran, graditi sa nekim život, imati djecu, a sa druge strane još uvijek svršavati na golu sisu, bilo čiju, čak i ako je ista na nekoj trećerazrednoj rumunjskoj kurvi?
Na zadnjih nekoliko momačkih za koje sam čula bila je striptizeta. Da li je kasnije proširila djelatnost i na prostituciju, ne znam. Dakle, imamo tu umetnicu iz Srbije known for guranje flaše od pive u vaginalni otvor, zatim imamo Hrvaticu, mother of two, koja se skida dok napaljeni muškići mlate po njoj sa svojim....hm.....ovaj.....novinama. Zatim opet imamo gore spomenutu umetnicu sa koje svi ližu votku i tako.....ima toga, u gadnije detalje ne bih ulazila.
Zaključila sam da na ovom svijetu ima neopisivo puno iskvarenih, pokvarenih, sjebanih i zacementirano iskompleksiranih ljudi.Odakle ih toliko? Zašto? Tko ih je tukao kada su bili mali? Koliko su to prištića na faci imali i koliko ih je djevojaka odbilo u najosjetljivijim godinama? Koliko im je ljudi moralo reći da su loši u krevetu? Koliko puta su samo imali problema sa erekcijom? Koliko časopisa su morali pročitati i zaključiti da im je penis, prema već nečijem mjerilu, mali? Koliko se djevojka mora osjećati jadnom, ružnom ili glupom da odluči koristiti seks kao svoje sredstvo zavođenja? Sa koliko kretena mora biti da pomisli kako je ponižavanje u vezi i seksu normalno? Koliko ih roditelji moraju zapostavljati da bi se pretvorili u takve živine? Kakav doživljaj sebe, ljubavi i svijeta mora imati majka dvoje djece koja ima želudac plesati pred tridesetak nedojebanih iskompleksiranih 'uspješnih poduzetnika' dok joj oni rade kojekakve gadosti i skakuću goli oko nje i po njoj? I nemojte mi sad pričat kako joj treba novac, molim vas.....
Ali nije to samo stvar obitelji, prvih ljubavi, prištića na faci, odrastanja i ljudi oko nas. Nad sve to što nas oblikuje i gradi nadvija se još jedno zlo kojem se treba oduprijeti a to su mediji. Pa zato slijedi drugi niz pitanja: Koliko urednik jednog časopisa mora imati dlakava leđa i koliko godina već mora voditi ljubav sa lutkom za napuhavanje da mu se percepcija stvarnosti toliko iskvari da poznaje i priznaje jedino sisate i guzate plavuše, da skuplja porniće i da više teksta posveti zvijezdama porno industrije nego npr. dobitnicima Nobelove nagrade. Koliko urednica ženskog časopisa mora imati trauma iz djevojačkih dana i koliko promašen doživljaj muškaraca mora imati da napiše da je veličina važna (sorry cure, kod mene tu tolerancije nema. Ako ne govorimo o ekstremima, svaka koja uopće primjećuje veličinu je u tom krevetu iz jebeno krivih razloga i pročitala je jedan Cosmo previše u svom životu), da je OK tu i tamo odglumiti orgazam (ni tu nisam tolerantna. glupe ste k'o kurac ako to radite), da je ok staviti ogroman naslov 'sex sa neznancem:nemojte ga pitati ni ime!' a puno puno manji naslov posvećen HIV-u, hepatitisu i razno raznim gljivicama....?
Da se razumijemo, svjesna sam da ovim postom ispadam konzerva par excellence, usidjelica, jadnica koja ne zna kako se živi, uštogljena ledena princeza, krava bezobrazna i isfrustrirana.
I da, kao i obično, za to me boli đon moje espadrile.
Zgražamo se nad ženama koje se nikada ne udaju jer ne žele, jer im je do seksa sa raznim muškarcima, zgražamo se nad dalmatinskim galebima koji i u 70-oj zavode Čehinje, Šveđanke i Talijanke i ne pada im na pamet da se 'smire', ali se ne zgražamo nad hrpetinom ljudi koja se ženi iz krivih razloga i koja i u braku nastavlja raditi vrhunske pizdarije. Normalno nam je da se netko 'iživi' prije braka. Što to znači uopće? Da će danom stupanja u brak početi vjerovati u ljubav i uviđati sve njene dimenzije a zaboravit će striptizete i to da je prije neku večer pišao po kurvi jer ga je to palilo? Ima prekidač na sebi i samo će pritisnuti OFF? How yes no.
Uostalom, pravi jebači ne plaćaju za seks.
I što god vi mislili, ostajem uvjerena da se najbolji seks odvija u sobama parova za koje to nikada ne biste rekli, parova koji o tome ne pričaju jer nemaju potrebe – zadovoljni su.
Takvi parovi ne glume, ne zamaraju se veličinom, njih ovaj naš mali jadni svijet sa severinama, striptizetama i brankicama iz big brothera ne dotiče.
Iskreno vam želim da budete dio jednog takvog para. To, uostalom, želim i sebi.
Pozdrav od vaše ratoborne jetseterice
Espadrile
Post je objavljen 11.10.2005. u 13:10 sati.