Da, imam novi dizajn. Kao dokazanoj i uvjerenoj trendseterici,teško mi je pao stari dizajn, ali svi ste znali da je samo pitanje vremena kada ću se obnoviti i zablistati u novom ruhu. Nakon dugog i opsežnog listanja i proučavanja stručne literature, zaključila sam da je IN boja za blog ove sezone plava, čiju monotonost razbijaju određeni otkačeni accesioiri. Tako ovdje možete primijetiti da jednoličnost moje plave razbija drskost dječaka sa slike. Da ne bih ispala krajnje neuglađena i kruta, u gornjem desnom kutu nalazi se prekrasan morski detalj koji naglašava moju senzualnost i osjećajnost. Da, i Espadrile imaju dušu. Morska sličica u kutu za moj blog predstavlja ono što Leonardin nakit predstavlja za svaku rvacku estradnu zvijezdu koja iti malo drži do sebe. Ona je jednostavno must have. Nadalje, sa vaše desne strane nalazi se često nazivani Wall of fame, ilitiga lista od Espadrile najčitanijih i najinteresantnijih. Ali to nije sve, ako nazovete odmah dobit ćete i sve u naslovu nabrojano, po izuzetno povoljnoj cijeni. Spisak nije složen po abecednom redu, niti po ikakvom drugom redu. Kako su izlazili iz moje glave tj. usta, tako su upisivani. Sa vaše desne strane, ispod slike dječaka nalazi se brojač ili urbano rečeno counter, koji je tu da u dugim besanim noćima hranim svoj ego gledajući kako me volite, čitate i općenito me uzdižete u nebesa. Ako mi to ne bude dovoljno (a naravno da neće), imam i spisak svojih dosadašnjih radova, moj cjelokupni lik i djelo, moja sabrana djela, svezak prvi. Jer nema ništa ljepše nego diviti se samome sebi.
Naravno, blog ću naknadno osvježavati svime što pronađem i kupim na svojim subotnjim shoppinzima i šetnjama po 'špici'. Dotad uživajte u ovom izdanju, potpomognutom predivnom morskom pozadinom, koja aludira na moju dubinu i produhovljenost.

Ovom prilikom svakako se moram i zahvaliti nekim ljudima:
1. Bogu
2. akademiji
3. obožavateljima
4. mami
5. makajgotu, na kompletno obavljenom poslu dok ja pijuckah sokić
6. djevojci i budućoj supruzi makajgota, na nevjerojatnoj toleranciji pokazanoj za vrijeme našeg dizajniranja i brainstorminga
7. svima koji su me čitali usprkos vrlo lošem prošlosezonskom stylingu

Također želim naglasiti da je dizajn bloga kompletno u suglasnosti sa najstrožim feng shui pravilima. I ujedno želim objaviti svoj pohod na osvajanje Modnog Oskara ovim blogom. Vlatka Pokos, čuvaj se!

P.S. Bila sam na Dugmetu i ne- ne mislim pisati post o tome. Pristalica sam samo Bebek faze, dok mi je ostatak teži shit. Da se raspišem o tome, došlo bi do rata. A i ne mislim da je taj koncert spektakl. Naime, ja sam bila na Floydima...

Vjenčanje je dan o kojem maštaju isključivo žene. Muškarcima to nije toliko bitno. Logično. Ipak mi najčešće puno više profitiramo ulaskom u bračnu zajednicu. Neizmjerno se veselim danu kada ću vidjeti nečije prljave gaće i čarape po podu. A i dignutoj zahodskoj dasci se veselim, posebno nakon godina i godina pravih znanstvenih elaborata između mene i mog brata, na temu „Što je bilo prije, spuštena ili podignuta daska?“
Pizdarijice, reći ćete. OK, a sati i sati sasvim solidne i upečatljive boli pri porodu? Nemojte mi sad kako su djeca blagoslov, pa da nisu nitko ne bi rađao. Ali nije to moj najveći strah. Ono čega se najviše bojim, a rijetko se spominje, je onaj moment kada porodiljni završi, vraćam se na posao i prvi dan vodim dijete u vrtić.Mojoj mami je trebalo 20ak godina da mi prizna kako se mjesecima osjećala kao obično govno jer me ostavlja tamo, te da bi u tom trenutku bila rado odalamila svakoga tko joj spomene emancipiranost. Da, želim raditi. Ne iz nekih cosmo razloga, nego mislim da bih kao domaćica postala noćna mora za sebe i svoje bližnje.I zato mi treba osoba koja će znati zašto moram raditi, a zašto mi je toliko teško voditi dijete u vrtić. A ne treba mi osoba koja još i prije svega toga izjavljuje gluposti poput 'vjenčanje je ionako bitnije ženama'. Jer mogu samo zamisliti kojim će me sve uspješnicama zasipati u braku. Zadnji primjerak na koji sam naišla po novinama je stanoviti Stipe Marić, zaručnik Ive Majoli.Ona hoće veliko vjenčanje, spektakl, a on bi radije malu i mirnu svadbu, ali „taj dan je ionako sve podređeno Ivinim željama“. Ne žimku. Je li to normalno? I je li normalno da to meni nije normalno?
Ja još uvijek živim u zemlji snova di se ljudi žene jer oboje to jako žele, gdje zajedno planiraju vjenčanje, onakvo kakvo oboje hoće, ne robujući ni prijateljima ni rodbini ni okolini uopće. A toga skoro uopće nema.
I zato ne volim vjenčanja. Čak ih izbjegavam. Znam, odvratno. Ali previše mi je to sati da bih glumila da mi je ludo i nezaboravno. A i volim živjeti u nadi da će moje (ako do njega dođe) biti drugačije od tipičnog:
' jako dugo smo skupa/nismo dugo skupa ali postoji obostrani interes/ona je trudna – pa se ženimo. Zovemo SVU rodbinu, što više ljudi više poklona. Nije nevažan ni faktor ega – neka selo vidi da sam i ja udana, netko je i od mene napravio poštenu ženu! Da, velika vjenčanja su skupa, ali to ionako plaćaju roditelji. Nema veze, dignut će kredit. A pokloni i lova idu nama, mladencima. Ja, kao mlada, dižem se tog dana već u 6, jer me čekaju manikiranje, pedikura, depilacija, možda i solarij? Zatim je na redu frizura, koja se radi par sati. Od frizerki iz svoje zgrade sam saznala da kosa mora biti masna da bi frizura (pogotovo frizura za vjenčanje) bila postojana. (nemam pojma što je postojana frizura ali trovremenski taft je ostavio traga i ja koristim tu riječ kad god mogu) Tu masnu kosu mi dignu, natapiraju, nafeniraju, nafrčkaju one špagete što mi padaju niz lice. Sve dobro nalakiraju i nageliraju. I onda me našminkaju.Jako. Ofkors, u isto vrijeme prelistavam Milu, Gloriju, Tenu i Moju tajnu, komentirajući najbitnije članke iz istih. Odlazim kući sa tim tornjem na glavi i oblačim vjenčanicu.Ne jedem, jest ću kad budem udana žena – i to previše...Za vjenčanicu je poželjno da ima što više čipke, jastučiće na ramenima i da što više sjaji. Dobro dođu i čipkaste rukavice. Moji gosti polako dolaze, mama ih dočekuje, nudi pršutom i sirom i bocka im onaj aranžman (mini hrvatska zastava, mini grančica i mini nekakvo kičasto smeće) na košulje, sakoe, majice, kreacije – valjda da bi svi dobili osjećaj zajedništva, pripadnosti. Uskoro stižu i njegovi svatovi.Po mene.Pa me oni kupuju.Od mog tate. Za lovu.
Mala digresija:

Ja živim u gradu jedne lijepe,male zemlje, za zapad malo divljačke, za istok malo premirne. Čitam puno. Putujem što više mogu. Slušam ACDC,Gunse, Coltranea, dalmatinske klape, Jamiroquaija, Massive Attack. Ne podnosim da me netko drugi vozi, za volanom sam samo ja. Hodam sa dečkima u koje se zaljubim i koji su zaljubljeni u mene. Imam bezbroj muških prijatelja sa kojima sam odrasla i muška sranja prepoznajem u pravilu prije nego izađu kroz usta. Nisam muškobanjasta.I nisam rotvajler.
Alergična sam na budale. Do prije koju godinu od njih me redovno bolio želudac, živcirali su me. Glupi muškarci, kvazijebači, curice koje se jebu di god stignu, glupače koje se pale na tuđi novac.A onda sam jednu od svojih najvećih ljubavi, humor, okrenula protiv njih. Danas im se smijem. Ne zamaraju me.To nije moj svijet. Ja nemam što raditi među ljudima koji idu na kurve, šmrču koku, bave se kriminalom. Cure koje su kurvetine ne mogu biti moje prijateljice. Cure koje su glupe i u stanju su beskonačno puno pričati o šminki ne mogu biti bliske sa mnom. Moji interesi su drugdje. Mene zanima je li netko čitao alan forda. Je li netko poslušao zadnji album The Beat Fleeta i kako mu se svidila pjesma 'Heroji'. Je li slušao 'Idole' u mladosti. Ide li na koncerte Ramba Amadeusa. Kako mu se sviđa zadnji Gibonnijev album. Veliki filter za buduće prijatelje/prijateljice/dečke je pitanje sluša li narodnjake. Mrzim ih. Svim srcem ih mrzim. I boli me neka stvar ako sam zato snob ili konzerva. Super, jesam, može. Ali narodnjake necu slušati ni mrtva.
Moj san je naći love of my life, biti super mama svojoj djeci, naučiti ih moralu i dobroti, ali i da se obrane kad trebaju, imati motor, putovati kad mogu, raditi posao koji volim, imati kamenu kućicu u mojoj voljenoj Dalmaciji, dijeliti batine svima koji je poružnjuju ili vrijeđaju, ostavljaju opuške posvuda i bacaju konzerve u more, učiti strane jezike do kraja života, i plesati plesati plesati. A kad ne plešem – čitati. Ili pjevati(nije strašno, vjerujte).I imati nemoguće veliku kolekciju ploča, cd-a, pa i kazeta muzike koju obožavam, knjiga koje obožavam jos i više, serija za koje bi dala jedan bubreg (mućke, malo misto, monty pythoni, i jos puno puno slicniih), crtica koje obozavam (stripy,futurama, simpsoni, south park...), i kolekciju gluposti koje mene vesele: espadrile, rajfovi, startasice, borolete, originalno pakiranje Gringa (onaj prah sto smo jeli kad smo bili klinci), sve moje ulaznice sa raznih koncerata i festivala, sve moje avionske karte,i slične pizdarijice. A pod stare dane u onoj istoj gore spomenutoj kućici namjeravam živjeti sa love of my life, uživajući u morskoj hrani i seksu. Ako ga ne nađem? Pa onda možda i postanem markomania u puno starijoj i ženskoj verzijiJ)))
Ok, čemu ovaj predugačak uvod?
Večeras sam pročitala sve (nisu svi ali me nakon ne znam koliko desetaka postova 'izbacilo';))) postove mog blogerskog 'kolege' manijaka Marka. Zašto? Jer je napisao da se promijenioJ A ja se pitam 'pa kakav je onda bio, jedva je pljunuo na svijet'?:) I ok, očekujem da će puno psovati (sorry marko ali Srbichi psuju too much), očekujem i da će zvati djevojke ODVRATNIM nazivima (sorry marko ali misliš li žariti i paliti po HR izbaci te nazive za djevojku, ispast ces seljo i eventualno ćes povaliti neku ukrajinsku spremačicu u državnom hotelu), očekujem i da će pasti koji seksić, jer Marko ima friških 20 i ne očekujem baš da mi objašnjava nihilizam i Nietzche-a.
Ali jao........čega tu sve ima. Ljudi moji, ne znam jeste li čitali, i ne znam želite li. Markov život je tipičan srpski film: red psovanja, red jebačine (oprostite ali točno to), red agresive, red humora. Pa tko voli nek izvoli.
Sa 16 bi me uzrujalo, sa 26 me zaboli neka stvar što Marko radi. A ima i još jedan faktor. Marko nije glup. Dapače. U par postova on savršeno dobro objašnjava gdje se nalazi, kako se ponaša i čak dobro analizira razloge tog ponašanja. Druga velika Markova kvaliteta jest ta što on dozvoljava apsolutno svaku kritiku svog ponašanja, čime se ne može pohvaliti itko od nas.
Uostalom, dozvolio mi je da pišem o njemuJ I treće, Marko je iskren.Nema glume. What you see is what you get. Meni ne pada na pamet da se bavim psihoanalizom. Ne znam zašto on živi tako kako živi, i ne znam tko će bolje proći u životu – on ili ja. Ali znam da Marko pročita što napišem, a moji testovi su daleko od blještavog porno svijetaJ I znam da umirem od smijeha kad čitam manijakalnog MarkaJ
Dakle, da ovo ne bio tekst koji ce čitati samo manijak Marko, imam par općih postulata izvedenih iz života markomanije:

6 NAČINA KAKO POSTATI MARKOMANIJAK:
1. rodite se u zemlji napaćenoj sankcijama i ratovanjem sa manje više svim susjedima. Standard je na nuli, moralne vrijednosti ispod nule, život se počinje vrtjeti oko love, seksa, kurvi i Cece. (ako baš ne možete se tamo rodit možete i u jednoj od obližnjih država, učinak neće biti sasvim isti ali neće ni izostati)
2. od malena razvijte dvostruki sustav vrijednosti : jedan je ljubav prema vašoj obitelji, naprosto dirljiva briga za svoju mlađu bracu i sestre, iskrena prijateljstva, želja za znanjem i školovanjem, a druga je želja za što vise seksa, bilo kad, bilo gdje, bilo s kim, uvijek, stalno, sada, ovdje, jučer, sutra, ujutro, prekjučer, u sobi do roditelja, u sobi sa prijateljima, u sobi sa prijateljima i mlađim bracom, u autu, Marko ne znam je li bio koji seksić i na Marsu?!:)
VAŽNO! Istovremeno mrzite pedere. Svim srcem. Fuj.
3. izlazite na mjesta di se slušaju narodnjaci. Logično. Puno je veća koncentracija curica koje su perolaka kategorija po pitanju seksa na takvim mjestima nego npr. na koncertu jednog.....Ramba Amadeusa. U hrvatskoj verziji (iako je i Rambo je Hrvat), The Beat Fleeta. Sad me slobodno iznapadajte da sam snob, ali činjenice su činjenice. Uostalom Marko kući sluša Gunse i G.Michaela, dakle dečko ZNA što je muzika!
4. Okružite se ljudima koji ce podržavati vaš lifestyle, nikako onima koji će vam reći: 'Hej, pretjerao si. Pokvarit će te to. A onda ćes teško nazad'. I nikako, ali nikako, ne dajte espadrili da piše o vamaJ
5. u par navrata naglasite da 'se mijenjate'J
6. lažite ribi/kurvi/pički/drolji/cupi/droci da ste menadžer, poduzetnik, trgovac mandarinama, nogometaš...whatever. i svaku curu varajte.pa to svi rade, zar ne?
Meni ne smeta to što radi Marko. Možda zato jer ga i ne poznajem pa ga više doživljavam kao nekakav vicJ Zato ga toliko ljudi i čita, on neupitno piše vrlo zabavno, i kao što rekoh, pametan je. Nitko od nas ne vodi takav život.. Svima nama je to zabavno čitati, ali Marko nemoj ni na trenutak pomisliti da bi puno tvojih čitatelja mijenjalo mjesto sa tobom. Sada to još možda i ne vjeruješ, ali vrijeme će te uvjeriti. Naime, svi oni ugase kompjuter nakon čitanja tvojih seksualnih akrobacija, i legnu u krevet pored nekoga koga VOLE. Koga oslovljavaju IMENOM; svojom DJEVOJKOM ili DECKOM.I onda s tom osobom VODE LJUBAV: Marko, jesi probao kad to? Bojim se da nisi. Jer takva vrsta seksa ne trpi varanje, laž, pokvarenost, ne trpi ništa zlo što bi je kvarilo.
Na par mjesta Marko čak govori kako bi se rado zaljubio i kako traži onu pravu, što me od srca nasmijalo;)))))))) A što misliš , zašto je nisi našao dosad?:))))
Da li ja mislim da je Marko pokvaren? Lud? Zločest? Ne. Ja ga možda samo malo žalim. Jer na momente je to što je, na momente ništa od toga ne želi i hoće ljubav. Ali on je pametan, naći će se. Uostalom, on ima tek 20 godina.
JEDINO na što ja imam primjedbu, i to ozbiljnu, je agresivnost koja se tu i tamo nazirala, i OSTAVLJANJE DJEVOJAKA U ŠUMI USRED NOĆI. E Marko to se ne radi, NIKAD. I to je ono što dijeli pravog muškarca od bubuljičavog mladog krelca. Pravi muškarac ne gubi kontrolu, i ne ide ispod određenog načina ponašanja ni kada su u pitanju najveće tuke, glupače i kurve ovoga svijeta. Ne radi njih, radi sebe.
Pa eto, nastavio ti stopama Rocca Siffredija ili ne – to ispravi. Pa ako već misliš postati jebach, postani pravi jebach, a ne njegova olinjala kopija koja se raspizdi kad mu cura ne udovolji i izdere se ili je ostavi bogu iza nogu.Shvaćaš što ti hoću reći? Budi jamesbondovski tip jebacha, ako vec morasJ
I pusti dobre cure na miru – sjeti se da su one nečije sestre i kćeri – a i ti imaš seku, zar ne?

Ako je netko imao strpljenja pročitati sve ovo, zanima me vaše mišljenje – osuđujete li našeg malog devijantnog manijaka ili ne? Iskreno.

Veliki pozdrav našem manijaku Marku iz druge galaksijeJ

p.s.da me se ne bi krivo shvatilo, ispričavam se ako je došlo do generaliziranja – mojim malobrojnim ali dragim prijateljima sa istočne strane se ispričavam – vi znate da se to ne odnosi na vas. I da vas baš zato volim.

Jucer je u jednoj od dnevnih novina izašlo nekakvih 16 novina u jednoj. Specijalan dodatak za žene, za modu, za muškarce, za vanzemaljce. E pa u onom dodatku za žene sam na svojoj jutarnjoj kavi posebno uživala. Bila sam spremna na nekoliko stilista, poneku manekenku i wannabe voditeljicu, čak i na 'ulazak' u ormar ili kuhinju neke slavne osobe, ali nitko me nije mogao prripremiti na ono na što sam naišla. Na nekoliko strana predstavljena je PSEĆA MODA I PSEĆI STIL (da, zato je naslov, nisam se bacila u pisanje o seksu - još;).
Nema riječi kojima bih mogla opisati ono što sam vidjela, ne mogu to prepričati od riječi do riječi. Predstavljeni su neki osnovni odjevni artikli za pse, zatim accesoires, pa osnovna kozmetika, i nakraju naravno poznati Hrvati i njihovi ljubimci.Izdvojit ću vam ono što se meni najviše svidjelo, uz moj kratki osvrt na svaku od tih stvarčica:
1. prvo i osnovno pravilo koje nije nigdje napisano ali postoji, za nas koji znamo čitati između redaka, jest da su veliki i srednji psi OUT. Pas je modni dodatak, a ne možete imati modni dodatak koji je veliki kao tele.
2. krećemo sa par UISTINU NAJOSNOVNIJIH stvarčica za pse:
KABANICA - nezgodno je kada se vas ljubimac smoči, ako ste ga recimo netom prije toga vodili na frizuru i feniranje, svaka tuka zna da će mu kiša opet učiniti dlaku valovitom
MASKIRNA KABANICA - ako vaš ljubimac upravo odlazi u mirovnu misiju u Irak ili Afganistan, bit će suh a opet neuočljiv neprijatelju
KAPE I MARAME - ako je vas pas izrazito modno osvijesten. ili naprosto ima bad hair day.
DEZODORANS 'JESENJE LISCE' - jer psi ipak smrde kako god okrenete a vi niste toliko bolesni da ga polijevate chanelom 5
KALODONT - jer mu ne mozete u usta tutnuti orbit
ŠAMPON I REGENERATOR - ubojita kombinacija, učinit će frizuru postojanom kao trovremenski taft
KOPČA SA KRISTALIMA ILI KOPČA ZA VEČERNJI IZLAZAK - ako niste stigli do frizera a dlake mu upadaju u oči. ili jednostavno mora otkriti lice jer ga to čini mršavijim ili jer ste mu kupili lijepe naušnice pa da se vide.
VJENČANICA - to što država još nije priznala pseće brakove nije razlog da vaši ljubimci žive u grijehu
ZLATNI LANAC OKO VRATA - ako je vaš pas reper i voli fifti senta. uostalom, tko od njega bolje zna što su prave bitches.
BURBERRY KAPUTIC - jer i vi imate isto jedan takav i bas je to zgodno da izađete vani isto obuceni.
REIKI TRETMAN ZA PSA - ako se pas osjeca depresivno,a joga i aromaterapija nisu pomogle.

3. i za kraj, naravno, poznati Hrvati. Ivo Pogorelić U Najlonkama obožava svog ljubimca i nikud ne ide bez njega, a samo za njega je u njemačkom gradiću Bad Wistupisucsducoshafenu dao izraditi kaputić po mjeri.Neću komentirati. Ne smijem komentirati.Moram.Se. Suzdržati.
Iris Androšević Manekenka svoju ljubimicu naprosto obožava. Budući da živi na relaciji (baš me zanima koristi li ona trovremenski taft, jer on je za te ljude koji žive na relaciji!), svugdje putuje sa svojim psićem. I ponosno nam otkriva da njena Tara (ako se ne varam) u svom ormaru (ako ima i specijalan ormar za psa upucat ću je.ozbiljno) ima i nekoliko kreacija s potpisom! Ali ne, nastavlja priču simpatična i uspješna Iris, nisam kao neki koji su opsjednuti tom odjećom za pse. Tara mi dobro da do znanja što voli a što ne (kako?stoji ispred ogledala i objašnjava kako su joj u toj kaputiću bokovi preširoki?). Tako joj je jedne godine kupila kabanicu u kojoj se mala tara jednostavno nije mogla micati, pa su je se brzo riješile.(tu se svi otkačeno i sa olakšanjem možemo malo nasmijati)

Moji prijedlozi za proizvode koji još ne postoje a trebali bi biti u torbici svakog psa koji drži do sebe:
KREMA PROTIV CELULITA - ako imaju dlake ne znači da mi ne vidimo što se nazire ispod tih dlaka
CIPELE - evolucija čini svoje; ne bi li konačno bilo vrijeme da prestanu gaziti u tuđi šit, crkotine i bljuvotine?
PIERCING - jer je in
VIKLERI - za po doma

Ako imate još koju ideju, slobodno podijelite. A ako imate npr. vučjaka, upucajte ga sad i odmah.

Ljeto samo što nije došlo i već predosjećam katastrofu – slijede nam ljetni hitovi. Nemoguće ih je izbjeći, ne možete se sakriti. I da, najvjerojatnije ćete ih do kraja ljeta znati napamet, iz 2 razloga:
1. obično se sastoje od 2-4 stiha
2. čut ćete ih dovoljno puta da ćete ih zapamtiti i uz najveći mogući otpor

Ljetne hitove doživljavam kao teško vrijeđanje – sebe i čovječanstva uopće. OK, vrijeđaju oni mene i tokom godine; kad god colonia snimi spot, kad god nastane novi boy bend, onaj amer i rus od magazina isto koliko se sjećam nisu bili ljetni hit, sama pojava mladena grdovića na ekranu mi je uvreda, zatim je tu cijeli njemački mtv kao takav koji je probio sve barijere i nametnuo se kao hram loše muzike izvođene najčešće od strane Njemaca koji su, eto, odlučili 'uspjeti' pjevajući na engleskom.
Ali ljeti kao da maske padaju. Tada se više ni ne trude zakamuflirati se: napišu jedan do dva stiha, obuku se kao da sam ih ja obukla za miss ili mistera Kiča, izvuku iz podruma svoj prvi sintesajzer i slože svoj najnoviji ultra mega top dance charts summer magic glazbeni broj. Na moj užas.
Zašto nas tako malo poštuju uopće? A ljeti nimalo? Pretpostavljam da računaju sa činjenicom da smo svi negdje na moru, opušteni i bez obaveza, pijuckamo Pina Coladu, Bacardi Breezer ili Žuju (sjetite se, sa prijateljima s mora!), negdje na Ibizi ili u domaćoj verziji plaži Zrče, i boli nas neka stvar što trešti iz zvučnika, glavno da je parti. Za ekipu.
Prvo, nema šanse da budem mirna i opuštena dok mi taj napad na mozak i zdrav razum trešti iz zvučnika. Zato ni ne idem na gradske, in i fancy plaže. Drugo, uvijek zamišljam sebe da mi neki producent, menadžer ili jednostavno poduzetnik opće prakse priđe i pita me bi li postala zvijezda. Bi li snimila ljetni hit. Bi li, jednostavno, postala njegov 'projekt'. Ma bi k....!
Pa tko normalan bi imao obraza otpjevati dance obradu grupe Eurythmics, ili Queenovaca, ili čega god vam padne na pamet (jer nema koga nisu dotakli)! Pa mene bi se prijatelji odrekli. Brat bi mi možda čak, u naletu poptunog razočaranja, i pljunuo u lice. Ne bih mu zamjerila. Zamislite samo da vam draga osoba otpjeva 'Coco Jumbo'.
Naravno, većina izvođača tih i takvih hitova brzo padne u zaborav. Zanima me što sada rade i gdje su. Nemoguće je da su sa hitom ili dva osigurali sebi egzistenciju do kraja života. Dakle, nešto sigurno rade. Ok, vjerojatno su na pedeset šestoj turneji po Njemačkoj, tom narodu se očito dogodila tragedija neviđenih razmjera, možda čak i nekakav virus,pomračenje uma, jer oni 'puše' ono što se ne sluša više nigdje na svijetu. Pa eto backstreet boysi su upravo u Njemačkoj na svojoj 'povratničkoj turneji', koja će vjerojatno i završiti u Njemačkoj. Dakle, tu se uvijek može zaraditi, Njemci vas primaju kada vas se već svi ostali cijelo desetljeće srame. Pa Njemcima je David Hasselhof godinama bio Bog!!!
Sve u svemu, oni dođu, otpjevaju, snime spotić, unište nam još jedan mali dio mozga i – odu. Ili u Njemačku ili u neki trećerazredni klub na Ibizi gdje postanu rezident di džeji i povremeno se javljaju uživo za treći program rumunjske televizije.A mi? Mi više nikad nismo isti.

Trebali bi više živjeti kao turisti u vlastitom gradu. Možda bismo tada više uživali u njemu, više uočavali njegove ljepote.
Ono što nam je blizu i na dohvat ruke nerijetko uzimamo zdravo za gotovo, kako ljude tako i mjesta i zemlje. Nemojte me krivo shvatiti, treba putovati, upoznavati i upijati, ali nemojte da vam tek jedan Pariz otvara oči kada su u pitanju lijepe građevine.Puno toga lijepog kopa vam oči i ovdje.Nemojte uživati tek u tuđim ulicama, trgovima, parkovima.Imate to i kući, samo što većina ljudi ne zna gledati.
Nemojte se izvlačiti na to da nemate vremena. Ako vam je tramvaj tako odbojan a ne živite predaleko prošetajte. Ako imate pauzu od 30 min nemojte sjesti na jednu od dvjesto kava u istom kafiću. Sjednite na klupu preko puta. I nemojte započinjati svaku rečenicu sa 'vani je ljepše'. Možda i je. Dok ne odete živjeti vani. I shvatite koliko vam fali vaš grad i koliko niste znali uživati u njemu.Uostalom, pretjerano pljuvanje svoga je izraz kompleksa manje vrijednosti, a ne realizma.
Unatoč svakodnevnim obavezama problemima, unatoč svemu što nas tjera da ne dignemo glave i ne pogledamo fasade svog grada, svemu što nas sprječava da ne sjednemo na prvu klupu i uživamo u cvijeću i krošnjama - unatoč tome što nam se čini da smo sve u svome gradu već vidjeli trebali bismo pokušati.
Kada ste se zadnji put popeli na Gornji grad uspinjačom? Prošetali Gornjim gradom, zapitali se odakle mu ferali? Sjeli ispred stare Sveučilišne knjižnice i jednostavno predahnuli, uz ugodno društvo barba Marka Marulića?Prošetali oko zgrade HNK, koja osim svoje ljepote mami i prekrasnim cvijećem, uvijek friško zasađenim i njegovanim? U Las Vegasu biste bez problema ušli u kuću cvijeća i slikavali se, uživali u bojama i mirisima, a u Zagrebu je to seljački i bezveze?
Odete li ponekad do Trga žrtava fašizma navečer, da vidite kako je prekrasno osvijetljen HDLU i jednostavno malo prošetate sami ili uz voljenu osobu? Jeste li znali da je ono što bi mom suhoparnom pravničkom oku bilo osvjetljenje zapravo, u slučaju spomenutog Doma hrvatskih likovnih umjetnika, svjetlosna instalacija?Da, u ovom slučaju predivna instalacija. Znate li da je autor spomenutog djela Albanac? Koji je svoje djelo Zagrebu POKLONIO?
Znate li uopće odakle dokle se proteže čuvena zagrebačka zelena potkova? Koliko ste puta bili u Botaničkom vrtu?Jeste li prošli sve zagrebačke stube, koje vas vode na i sa zagrebačkih brežuljaka od kojih je sastavljen najstroži centar grada?
Šetajte kao da ste turist. Uzmite taj foto-aparat. Da ne biste na kraju života najmanje fotografija imali iz vlastitog grada. Stvorite sebi čaroliju, romantiku i bijeg od svakodnevnice i na domaćem terenu. Ako to uspijete, znat ćete u svemu prepoznati ljepotu.

p.s. post će naknadno biti osviježen fotografijama, kako biste dobili što bolju predodžbu o čemu govorim
p.s.s. budući da ovo neće čitati samo ljudi koji žive u zagrebu, pozivam ih da odvoje trenutak i napišu koji lijepi detaljčić iz svog grada, mjesta, sela.bilo što, poznato ili manje poznato.

Baš mi fali. Baš mi jako, jako fali zadnjih dana. Sve je bilo idilično zadnja tri mjeseca, bila sam uvjerena da sam Bog, da sam dosegnula zen i da vladam svojim tijelom i umom. Cigareta mi nije trebala, nisam razmišljala o njoj. Shvatila sam da se moje tipično preserantnsko 'želim izgledati starije' pušenje pretvorilo u 'pušim već deset godina' pušenje. Zato sam i odlučila prestati. Iskoristila sam nekakvu boleštinicu, prehladu, gripu, whatever i prestala.
Da li se osjećam bolje? Da. Živim na 4.katu bez lifta, tu se vrlo brzo počela uočavati razlika.Osjećam se generalno bolje.
Međutim, ima dana koji su totalni SHIT. Zbog događaja, zbog ljudi, zbog vremena, zbog nevjerojatne nesanice koja me iscijedila zadnjih dana. I tad mi tako jaaaaaako treba cigareta. A sad to više ne bi bilo to. Već mi je počela smrdit. Kao pravom niskotlakašu, sasvim sigurno bi mi se i junački zamantalo da sad zapalim.
I što sam uradila?
Sebi sam uklonila jedan izvor užitka;) Znam, nezdravo, znam, pluća će mi biti zahvalna.......sve znam. Ali ja sad nemam što uraditi kada me raspizde. Kada ne mogu zaspati. Kada pijem prošek. Kada slušam Coltranea.Nemam više svoju malu nezdravu, dekadentnu ali meni tako dragu naviku. Jer svi mi ponekad moramo biti malo zločesti.Napraviti nešto što za nas nije dobro, ali je gušt. Zapaliti cigaretu. Popiti čašicu nečega. Biti sa krivim dečkom. Sočno opsovati. Jer nam se u tom trenutku tako htjelo. Dok su to trenuci, a ne način života nema razloga da to ne radimo.

Hoću li ponovno početi pušiti? Neću.
Ali naći ću neku drugu lošu a meni dragu navikicu:)

Još od zakona u eleju, ili kasnije pravde za sve i one bulimične ally, vi ste znali da želite biti odvjetnik/ca. Zašto ne, plaća je dobra, to zanimanje je kul i svi će vas cijeniti i govoriti Wow! kad čuju što radite, a sudeći po tim serijama ostaje vam dovoljno vremena za uzbudljiv i bogat društveni život! I tako vi puni elana i volje upišete pravo.
Na prvim predavanjima sjedite na podu, jer je previše ljudi a faks preneorganiziran. Na par predavanja poslije ne sjedite jer se više na predavanjima ni ne pojavljujete. Nisu obavezna a nisu baš nešto ni kvalitetna. A i dva tri super ultra mega moderna kafića su u neposrednoj blizini faksa – a vi imate nove super best frendice i kolegice.
Malo pomalo upoznajete se sa literaturom i jao kojeg li iznenađenja! Pa mi nemamo porotu. Ni obđekšn. A sudovi nam nekako više liče na malo bolje opremljene prostorije bivših mjesnih zajednica.Jedan predmet se obično razvlači po sudu godinama, a što je najtragičnije ti predmeti nisu nimalo zanimljivi! Nekakva etažna vlasništva, registriranje firmi i pokoji spor oko nasljedstva. Tu i tamo neko ubojstvo i preprodaja droge, fuj pa tko se želi družiti sa dilerima???Sigurno ne vi, čije se brucošijade organiziraju na najfensi mjestima u gradu.
Vaša uvjerenja o pravdi i pravu svakog čovjeka na obranu, ako ste ih uopće ikada i imali, padaju u vodu. Vi se nećete vući po tim rupama od sudova i raditi za neku crkavicu od plaće koja čeka pripravnika.Uostalom, u međuvremenu ste shvatili da bi na tom pravu trebalo i UČITI. Pa kako?! A onoj plavuši sa harvarda je to tako lagano išlo od ruke, a vama treba rječnik stranih (a ponekad i novih hrvatskih) riječi dok spremate ispit.
Tražite druge mogućnosti. Jedna je prebaciti se na primjer na pravo u Mostaru, tamo ćete postati dipl.pravnik u kratkom roku, bez krvi, znoja i suza. Druga je postati majstor u prepisivanju, nadopisivanju i svim bežičnim vrstama komunikacije sa kolegom u susjednom kafiću koji vam u uho ili mobitel govori odgovore.Treća, i najmanje popularna (a i najdugotrajnija) je sjesti i učiti.
Kada ste, kako bi naši istočni susjedi rekli, rešili da ostanete na fakultetu, otvara se pitanje što ćete raditi po završetku istog. Odvjetništvo ne dolazi u obzir, osim ako se ne javi Anto Nobilo ili Doris Košta, sa zamolbom da dođete raditi za njih. U tom slučaju vaše znanje neće biti presudno – bit će presudno vaše NEznanje. Niti jedan šef ne voli da ga se nadmaši u znanju. A niti jedna šefica ne voli da je se zamijeni za rumunjsku ili ukrajinsku tetu sa kolodvora.
Na višim godinama fakulteta gospoda pravnici počinju maštati o novom smjeru u karijeri. O Njegovom Visočanstvu Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. Za one koji su 'unutra' – o emvepeu. Ah, diplomacija. Već se vidite na brojnim domjencima, na ambasadorskim funkcijama, kako obilazite svijet. Doduše, takve pozicije zahtijevaju aktivno bavljenje politikom, ali zašto ne? Pa zapravo i nisu baš svi političari toliki kreteni.Ma u biti ima ih puno koji su sasvim OK. Posebno oni koji vam odmah daju koju višu funkcijicu u mladeži stranke. Tu počinje vaš dug i uspješan put uvlačenja u analne otvore svakome kome je potrebno. Ali što vas briga, vi ste imali cilj. I sada ste tu. Gospodin ambasador. Ministrica. Veleposlanik. Odvjetnica odabranih. A svi ti ljudi koji vas mrze i kolege pravnici koji osporavaju vašu stručnost i znanje.....običan hrvatski jal.

Za one koji žele znati više:
1. na fakultetu koji bi trebao biti hram diskusije i razmjene mišljenja nije poželjno postavljati suviše pitanja. Niti dolaziti na konzultacije.jer onda moraju doći i profesori.
2. u nekima od referada za studentska pitanja nije poželjno postavljati pitanja. Dapače, poželjno je ne postojati, ne disati i ne ometati tetu koja unutra radi i koja vas već sada mrzi, jer ćete sutra biti gospoda pravnici i šta si vi samo umišljate nije ona ništa lošija od vas.
3. drugarski duh ne postoji, postoji samo zdrava, sasvim normalna konkurencija koja vam nalaže da nikome ne posuđujete skripte, ne pokazujete bilješke sa predavanja i po mogućnosti ne komunicirate sa nikim osim dvoje troje odabranih
4. pravni fakultet je oaza narodnih mudrosti:
'Želim biti sutkinja jer mrzim Srbe i želim ih jednog dana trpati u zatvore' – 3.godina
'Pitao me što su to državni prihodi, otkud da to znam, pa to nema u knjizi!' 2.godina
'Potrpao bi u zatvor sve žene koje idu na abortus' – 4.godina

5. na pravnom fakultetu nema puno klupa za sjedenje, kao ni kantina, kako bi se onemogućili masovniji pohodi na predavanja, konzultacije i ispite. Osobni rekord čekanja na ispit – 8 sati. Sjedila na podu. Mislim da nas time čeliče i grade nam duh i karakter. Preživite li čekanje i zadržite li koncentraciju, sam ispit je mačji kašalj.