Još od zakona u eleju, ili kasnije pravde za sve i one bulimične ally, vi ste znali da želite biti odvjetnik/ca. Zašto ne, plaća je dobra, to zanimanje je kul i svi će vas cijeniti i govoriti Wow! kad čuju što radite, a sudeći po tim serijama ostaje vam dovoljno vremena za uzbudljiv i bogat društveni život! I tako vi puni elana i volje upišete pravo.
Na prvim predavanjima sjedite na podu, jer je previše ljudi a faks preneorganiziran. Na par predavanja poslije ne sjedite jer se više na predavanjima ni ne pojavljujete. Nisu obavezna a nisu baš nešto ni kvalitetna. A i dva tri super ultra mega moderna kafića su u neposrednoj blizini faksa – a vi imate nove super best frendice i kolegice.
Malo pomalo upoznajete se sa literaturom i jao kojeg li iznenađenja! Pa mi nemamo porotu. Ni obđekšn. A sudovi nam nekako više liče na malo bolje opremljene prostorije bivših mjesnih zajednica.Jedan predmet se obično razvlači po sudu godinama, a što je najtragičnije ti predmeti nisu nimalo zanimljivi! Nekakva etažna vlasništva, registriranje firmi i pokoji spor oko nasljedstva. Tu i tamo neko ubojstvo i preprodaja droge, fuj pa tko se želi družiti sa dilerima???Sigurno ne vi, čije se brucošijade organiziraju na najfensi mjestima u gradu.
Vaša uvjerenja o pravdi i pravu svakog čovjeka na obranu, ako ste ih uopće ikada i imali, padaju u vodu. Vi se nećete vući po tim rupama od sudova i raditi za neku crkavicu od plaće koja čeka pripravnika.Uostalom, u međuvremenu ste shvatili da bi na tom pravu trebalo i UČITI. Pa kako?! A onoj plavuši sa harvarda je to tako lagano išlo od ruke, a vama treba rječnik stranih (a ponekad i novih hrvatskih) riječi dok spremate ispit.
Tražite druge mogućnosti. Jedna je prebaciti se na primjer na pravo u Mostaru, tamo ćete postati dipl.pravnik u kratkom roku, bez krvi, znoja i suza. Druga je postati majstor u prepisivanju, nadopisivanju i svim bežičnim vrstama komunikacije sa kolegom u susjednom kafiću koji vam u uho ili mobitel govori odgovore.Treća, i najmanje popularna (a i najdugotrajnija) je sjesti i učiti.
Kada ste, kako bi naši istočni susjedi rekli, rešili da ostanete na fakultetu, otvara se pitanje što ćete raditi po završetku istog. Odvjetništvo ne dolazi u obzir, osim ako se ne javi Anto Nobilo ili Doris Košta, sa zamolbom da dođete raditi za njih. U tom slučaju vaše znanje neće biti presudno – bit će presudno vaše NEznanje. Niti jedan šef ne voli da ga se nadmaši u znanju. A niti jedna šefica ne voli da je se zamijeni za rumunjsku ili ukrajinsku tetu sa kolodvora.
Na višim godinama fakulteta gospoda pravnici počinju maštati o novom smjeru u karijeri. O Njegovom Visočanstvu Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. Za one koji su 'unutra' – o emvepeu. Ah, diplomacija. Već se vidite na brojnim domjencima, na ambasadorskim funkcijama, kako obilazite svijet. Doduše, takve pozicije zahtijevaju aktivno bavljenje politikom, ali zašto ne? Pa zapravo i nisu baš svi političari toliki kreteni.Ma u biti ima ih puno koji su sasvim OK. Posebno oni koji vam odmah daju koju višu funkcijicu u mladeži stranke. Tu počinje vaš dug i uspješan put uvlačenja u analne otvore svakome kome je potrebno. Ali što vas briga, vi ste imali cilj. I sada ste tu. Gospodin ambasador. Ministrica. Veleposlanik. Odvjetnica odabranih. A svi ti ljudi koji vas mrze i kolege pravnici koji osporavaju vašu stručnost i znanje.....običan hrvatski jal.
Za one koji žele znati više:
1. na fakultetu koji bi trebao biti hram diskusije i razmjene mišljenja nije poželjno postavljati suviše pitanja. Niti dolaziti na konzultacije.jer onda moraju doći i profesori.
2. u nekima od referada za studentska pitanja nije poželjno postavljati pitanja. Dapače, poželjno je ne postojati, ne disati i ne ometati tetu koja unutra radi i koja vas već sada mrzi, jer ćete sutra biti gospoda pravnici i šta si vi samo umišljate nije ona ništa lošija od vas.
3. drugarski duh ne postoji, postoji samo zdrava, sasvim normalna konkurencija koja vam nalaže da nikome ne posuđujete skripte, ne pokazujete bilješke sa predavanja i po mogućnosti ne komunicirate sa nikim osim dvoje troje odabranih
4. pravni fakultet je oaza narodnih mudrosti:
'Želim biti sutkinja jer mrzim Srbe i želim ih jednog dana trpati u zatvore' – 3.godina
'Pitao me što su to državni prihodi, otkud da to znam, pa to nema u knjizi!' 2.godina
'Potrpao bi u zatvor sve žene koje idu na abortus' – 4.godina
5. na pravnom fakultetu nema puno klupa za sjedenje, kao ni kantina, kako bi se onemogućili masovniji pohodi na predavanja, konzultacije i ispite. Osobni rekord čekanja na ispit – 8 sati. Sjedila na podu. Mislim da nas time čeliče i grade nam duh i karakter. Preživite li čekanje i zadržite li koncentraciju, sam ispit je mačji kašalj.
Post je objavljen 01.06.2005. u 00:30 sati.