Baš mi fali. Baš mi jako, jako fali zadnjih dana. Sve je bilo idilično zadnja tri mjeseca, bila sam uvjerena da sam Bog, da sam dosegnula zen i da vladam svojim tijelom i umom. Cigareta mi nije trebala, nisam razmišljala o njoj. Shvatila sam da se moje tipično preserantnsko 'želim izgledati starije' pušenje pretvorilo u 'pušim već deset godina' pušenje. Zato sam i odlučila prestati. Iskoristila sam nekakvu boleštinicu, prehladu, gripu, whatever i prestala.
Da li se osjećam bolje? Da. Živim na 4.katu bez lifta, tu se vrlo brzo počela uočavati razlika.Osjećam se generalno bolje.
Međutim, ima dana koji su totalni SHIT. Zbog događaja, zbog ljudi, zbog vremena, zbog nevjerojatne nesanice koja me iscijedila zadnjih dana. I tad mi tako jaaaaaako treba cigareta. A sad to više ne bi bilo to. Već mi je počela smrdit. Kao pravom niskotlakašu, sasvim sigurno bi mi se i junački zamantalo da sad zapalim.
I što sam uradila?
Sebi sam uklonila jedan izvor užitka;) Znam, nezdravo, znam, pluća će mi biti zahvalna.......sve znam. Ali ja sad nemam što uraditi kada me raspizde. Kada ne mogu zaspati. Kada pijem prošek. Kada slušam Coltranea.Nemam više svoju malu nezdravu, dekadentnu ali meni tako dragu naviku. Jer svi mi ponekad moramo biti malo zločesti.Napraviti nešto što za nas nije dobro, ali je gušt. Zapaliti cigaretu. Popiti čašicu nečega. Biti sa krivim dečkom. Sočno opsovati. Jer nam se u tom trenutku tako htjelo. Dok su to trenuci, a ne način života nema razloga da to ne radimo.
Hoću li ponovno početi pušiti? Neću.
Ali naći ću neku drugu lošu a meni dragu navikicu:)