subota, 30.08.2008.
KORNATI - GODINU POSLIJE
|
Da se nije dogodila tragedija, i da nije poginulo 12 vatrogasaca, jedan požar na Kornatima ostao bi sasvim neopažen. Ali, dogodilo se ono najgore što se moglo dogoditi. Ljudski životi ugašeni su u plamenu. Danas toliko puno znamo o raznim stvarima; znamo kako materijali gore, poznajemo zapaljivost plinova, njihovih smjesa, znamo o komunikacijama, prenosimo signale do Marsa i nazad, znamo kvantne teorije i kompjutere, znamo nuklearne energije i energije Sunca; sve znamo, jedno ne znamo. Kako su stradali naši sugrađani, naši vatrogasci, naši hrabri i požrtvovni momci? Gasili su požar koji se i nije morao gasiti? Gasili su požar na način kojim se takav požar ne gasi? Gasili su bez prikladne opreme za takvu situaciju? Poslani su i organizirani na neodgovarajući način? Vatra iz niske trave i pustog kamenja ih nije mogla ugroziti. Dogodilo se nešto što nitko logično nije do sada objasnio. Vatra nastaje uz tri uvjeta, to je poznato. Zapaljivi materijal, kisik i poticaj. Poticaj je ovdje jasan, opušak cigarete. Kisik nije upitan, on je svagdje prisutan. Sve govori da je ovdje nejasan materijal koji je gorio. To nije moglo biti samo spomenuto nisko raslinje. Gorjelo je još nešto. Što? Da li se jedini preživjeli može sjetiti detalja? Frane bi trebao dati odgovore na ta teška pitanja. Tragedija koja se dogodila prije godinu dana i danas se nastavlja "vatrom" politike. Današnja komemoracija i spomenuta neodgovorena pitanja su u ovoj situaciji zapalile druge stvari, zapalile su još vruća sjećanja i strasti. Uz takve "požare" još se teže dolazi do bitnih odgovora o toj tragediji. Zato predlažem da zbog stradalih, zbog onih koji bi opet mogli tako stradati ako se ne odgovori na pitanja o toj tragediji, ugase "požari" u ljudima. Političari i svijet moraju ići zajedno dalje. Današnja prepucavanja ne doprinose toleranciji i razjašnjenju nastanak ove tragedije. Ona ne bi trebala proizvodi još daljnje nove nesreće i konflikte. |
