četvrtak, 13.01.2005.
male i VELIKE riječi
Ovih sam dana razmišljala o malim i Velikim riječima.I prije nego sam počela tipkati ovaj tekst pročitala sam Georgov blog. I stvarno, kao da smo bili na sličnoj valnoj dužini, a čovjeka niti ne poznam, vidim da nisam jedina koja razmišlja o izrečenim ili ne izrečenim riječima.
"ON" me je neki dan pitao: " Zašto ti tako malo koristiš VELIKE riječi?" A ja sam malo razmišljala i odgovorila :"Ne želim da se izližu od prevelike upotrebe i postanu tako male i obične!" Jer "volim te" ili "ljubavi moja" su riječi koje meni tako puno znače! A kada na kraju svake poruke ili sms-a stavim neku VELIKU riječ pitam se da li je uvijek dobila onaj smisao koji bi trebala imati.
I sada je opet sve u redu. "male! riječi imaju svoje mjesto a kada se pojavi "VELIKA" riječ ona ima svu svoju ljepotu i snagu koju treba imati!
I idemo dalje!
13.01.2005. u 22:11 •
1 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 09.01.2005.
Kakvog muškarca žene trebaju i kakvog sanjaju?
Često o tome razmišljam i sama sebe pitam kakav to muškarac meni treba?
Onaj koji će biti kod kuće i čekati da dođem s posla, skuhati ručak i u papučama me dočekati, nježno poljubiti i nakon ručka pustiti da se odmorim?Možda...No koliko dugo bih ja s tim bila zadovoljna, ma ne samo ja, nego sve žene ?
Ili mi treba neki poslovni čovjek koji juri u ured, odlazi na poslovna putovanja, ostavlja mi slobodno vrijeme da izlazim, tipkam na netu, sve važnije praznike provodim sama. Da cijelo vrijeme pokušavam zamisliti lik čovjeka kojem znam samo ime i vidim hrpu prljavog rublja koja ostaje iza njega kada dođe sa poslovnih putovanja.....Ne....hvala!
Možda mi treba netko romantičan! Večera uz svijeće, po mogučnosti da on skuha večeru, a da nakon svega operemo suđe zajedno J...da zgodno, zar ne...no gdje takvi spavaju!?! Da me budi nježno poljupcem i donese doručak u krevet....Takvi ne postoje na ovom mom području!
Ali sasvim sigurno vam mogu reči kakvog sanjam!O da, u to sam sasvim sigurna.
Sanjam muškarca koji neće postavljati suvišna pitanja s kim se dopisujem na netu, nekog tko neće preko ramena virkati u svaki poruku koja mi stigne na mobitel. Muškarca koji neće biti beskrajno ljubomoran, jer nema na čega. Nekog tko razumije ovaj moderan način komunikacije, a želi imati romantiku u živo i ženu koja će ga voljeti!
Ajme...ja i moji zahtjevi, jel´?
09.01.2005. u 19:10 •
5 Komentara •
Print •
#
petak, 07.01.2005.
"Načitana" nacija ili nešto sasvim drugo
Načitana nacija ili nešto drugo
Sve više mi se čini da s našim narodom nešto ne štima.Zašto? Pa evo idemo redom.
U zadnje sam vrijeme malo više kupovala tjednih revija i raznih tjednih listova.I tako, sakupilo se toga priličan broj, a kako radim u zdravstvu, rekoh sama sebi neću sve to baciti, nego ću odnijeti u čekaonicu, pa neka ljudi čitaju dok čekaju na red kod liječnika.
U 8.00 na stol u čekaonici stavila sam sve te tjedne listove i u 12.00 nije više bilo niti jednog?!?! Nisam mogla vjerovati vlastitim očima. Ma nije mi žao tih revija, jer ja sam ih pročitala, nego mi nije jasno kako su ljudi mogli mirne duše novine pokupiti sa sobom!
Da li je došlo vrijeme kada kupovina raznih revija i novina predstavlja statusni položaj, a onaj koji ih ima postaje bogatiji ili ugledniji u društvu?
Ljudi moji stvarno me iznenadilo koliko naš nasušni Hrvatski narod voli pisanu riječ, e da.....I nije bilo bitno što je to stavljeno na stol da čitaju svi ljudi koji dođu k liječniku.
Podsjetime to na onu staru poslovicu :»Tko prije djevojci, djevojka njegova!»Al´ da je došlo do toga da su novine postale čudo prirode, nije mi padalo na pamet!
07.01.2005. u 18:30 •
5 Komentara •
Print •
#
srijeda, 05.01.2005.
Ah ta ljubav
Danas sam čula nekoliko mudrih misli vezanih za ljubav.No zaboravih kao točno idu, tako da ne bih sada pametovala i napisala nešto neistinito.
Uglavnom slatke riječi koje u ljubavi imaju razarne moći i dopiru do svakog srca rušeći sve zidove, po nekad ostaju u sjećanju do kraja života. Da, netko ih se sjeća, uglavnom onaj koji je iskreno volio, a ostao sam na kraju te ljubavi.
Nije mi namjera otkriti toplu vodu, no samo sam se sjetila kako smo po nekag svi pokvareni u ulazimo u tuđa srca riječima koja nemaju pokriće,sa figom u džepu kao bi dokazali kao smo još uvijek poželjni.
A šta ostaje nakon ljubavi?
Nakon ljubavi ostaju prazne klupe u parku koje su nijemi svjedoci svih toplih riječi najčešće prosipanih uzalud. Nakon ljubavi ostaju usamljeni koraci koji odzvanjaju pustom ulicom.Ostaju sjećanja koja se ne zaboravljaju. Nakon ljubavi ostaju ljudi slomljenih duša! Zašto? Pa naravno, opet zbog ljubavi!
Ali svaka ta ljubav, moja, tvoja, njihova dio je života i u određenim trenutcima čini svijet šarenim.Naša srca puni snagom koja pokreće život.
Možda se nalazim na pragu nečeg što bi netko nazvao ljubav.Ja još uvijek nisam sigurna. No slatke riječi lako kliznu sa njegovih usana, a ja, već dovoljno odrasla djevojčica slušam i ne vjerujem .Hm...tko zna.....možda!
Pusa!
05.01.2005. u 23:47 •
4 Komentara •
Print •
#
utorak, 04.01.2005.
Neobičan svijet, malo stvaran, malo net!
Dugo me nije bilo dragi moji.Jedno neobično nevrijeme u selu malom izbacilo me iz virtualnog sedla.Žalosno i potpuno istinito. Visoki napon doslovce mi je spržio sve komponente u računalu da su bile samo za lagano bacanje u kantu za smeće. Sva sreća pa me život poučio da uvijek u rezervi treba imati neke stvari kao što su čokolada, najlonke, četkica za zube i rezervno računalo: ). Da, da...
Prvi dan kada se tragedila s računalom dogodila bila sam vidno uzrujana, što bi se na čistom hrvatskom reklo ljuta kao ris, a zatim kako su dani prolazili, postaja sam sve ravnodušnija.
U iznenadnoj najezdi viška vremena počela sam šetati kroz selo malo i upoznala ljude za koje nisam ni znala da postoje.
Među njima ima i jedan mali plavi koji mi osmijeh mami kad god se sretnemo.A sve više mi se čini kako se i na njegovom licu vidi isti takav osmijeh.Kako god, ljudi moji u svakom zlu i neko dobro :)))
I onda nekim čudom i dobrom voljom mog dragog prijatelja Taje jučer ponovo osvanem na netu. Tek tada sam shvatila da mi stvarno nedostajete.Izgledalo je to kao kada dijete pustiš u trgovinu sa slatkišima, sve bi od jednom, a ne može.
Propustila sam jako puno.Tko se zaljubio, tko je dobio novi poso, sve vaše suze radosnice i žalosnice.No ja ću polako, dan za danom sve to pročitati, ne brinite...U prvih par minuta saznala sam jednu jakooo veselu vijest , dočekalo me najdraže pismo na svijetu od mog Malog princa.Eto i čuda se događaju, odeš sa neta i uvjeriš se da stvarno nekom nedostaješ, da taj netko još uvijek brine gdje sam, kako sam i šta radim.Zgodno i srcedrapajuće.No ja sam pristojono odgovorila, poslala veliko pismo na dobro znanu mail adresu, pa kud puklo!
Neću vas više gnjaviti, a svašta bih pisala, puna sam razno raznih emocija koje su se sve ove dane taložile u meni, a bez tastature kao da sam bila nepismena!
Vidim da su neki od vas uveli na blogu neke novine, pokušala ostaviti komentare, pa nije išlo, valjda od uzbuđenja što sam opet s vama nisam upisala pravilno vlastit nick.Nikada neću odrasti :)))
Pusa svima! Tu sam opet! Doooobroooooo jeeeeeeeeeeee!!!!!!
04.01.2005. u 18:08 •
7 Komentara •
Print •
#
