Dugo me nije bilo dragi moji.Jedno neobično nevrijeme u selu malom izbacilo me iz virtualnog sedla.Žalosno i potpuno istinito. Visoki napon doslovce mi je spržio sve komponente u računalu da su bile samo za lagano bacanje u kantu za smeće. Sva sreća pa me život poučio da uvijek u rezervi treba imati neke stvari kao što su čokolada, najlonke, četkica za zube i rezervno računalo: ). Da, da...
Prvi dan kada se tragedila s računalom dogodila bila sam vidno uzrujana, što bi se na čistom hrvatskom reklo ljuta kao ris, a zatim kako su dani prolazili, postaja sam sve ravnodušnija.
U iznenadnoj najezdi viška vremena počela sam šetati kroz selo malo i upoznala ljude za koje nisam ni znala da postoje.
Među njima ima i jedan mali plavi koji mi osmijeh mami kad god se sretnemo.A sve više mi se čini kako se i na njegovom licu vidi isti takav osmijeh.Kako god, ljudi moji u svakom zlu i neko dobro :)))
I onda nekim čudom i dobrom voljom mog dragog prijatelja Taje jučer ponovo osvanem na netu. Tek tada sam shvatila da mi stvarno nedostajete.Izgledalo je to kao kada dijete pustiš u trgovinu sa slatkišima, sve bi od jednom, a ne može.
Propustila sam jako puno.Tko se zaljubio, tko je dobio novi poso, sve vaše suze radosnice i žalosnice.No ja ću polako, dan za danom sve to pročitati, ne brinite...U prvih par minuta saznala sam jednu jakooo veselu vijest , dočekalo me najdraže pismo na svijetu od mog Malog princa.Eto i čuda se događaju, odeš sa neta i uvjeriš se da stvarno nekom nedostaješ, da taj netko još uvijek brine gdje sam, kako sam i šta radim.Zgodno i srcedrapajuće.No ja sam pristojono odgovorila, poslala veliko pismo na dobro znanu mail adresu, pa kud puklo!
Neću vas više gnjaviti, a svašta bih pisala, puna sam razno raznih emocija koje su se sve ove dane taložile u meni, a bez tastature kao da sam bila nepismena!
Vidim da su neki od vas uveli na blogu neke novine, pokušala ostaviti komentare, pa nije išlo, valjda od uzbuđenja što sam opet s vama nisam upisala pravilno vlastit nick.Nikada neću odrasti :)))
Pusa svima! Tu sam opet! Doooobroooooo jeeeeeeeeeeee!!!!!!
| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutci koji me dirnu u srce ostanu zapisani u stranicama sjećanja, a zatim i na blogu :)
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Planinarska društva čiji sam član...dakle moja dva društva ;)
HPD Bršljan Jankovac
HPD Belišće
Ovdje možete pročitati sve o mom Selu malom i pomoći ako imate volje i mogućnosti:
Valpovo-kulturna baština
Najdraži blogoljupci:
Umjetnost življenja
gogoo
Da_Vinci
šumarKA
Borut
Priče iz planine
Diavola
Tragovima Šapica
Auzmish kod Shelly
Planine i planinarenja
Dnevnici s izleta
PD Čakovec...nisu na blogu.hr ali pogledajte kako oni to rade
PD Čakovec
CULMEN...planinarsko, alpinistički, visokogorski portal sa novim i još novijim informacijama
CULMEN
Najdraži citat:
Nikada ti nitko ne može više nedostajati nego kad sjediš pored njega i znaš da ga nikad nećeš imati...
Ako želite nešto sasvim drugačije
Redskin
Najnovija planinarska poslovica by Vladimir & Suzy
Bolje da ti šripe štapovi nego koljena :D
Poštanski sandučić:
ericca35@gmail.com